Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 18. poglavlje

Postanak 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 18,1Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
Postanak 18,2Kad on naime podignu oči svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri čovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje;
Postanak 18,3I reče: "Gospode, ako sam našao milost u očima tvojim, nemoj eto da mimoiđeš slugu svojega!
Postanak 18,4Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom!
Postanak 18,5A ja ću vam iznijeti nešto za pojesti, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj sluge svojega." I oni rekoše: "Učini, kako si rekao!"
Postanak 18,6Nato Abraham otrča k Sari u šator i reče: "Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!"
Postanak 18,7Onda otrča Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga bržebolje zgotovi.
Postanak 18,8Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.
Postanak 18,9Tada ga upitaše: "Gdje je Sara, žena tvoja?" On odgovori: "Unutra u šatoru."
Postanak 18,10Potom reče Gospod: "Do godine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi; tada će Sara, žena tvoja, imati sina." A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.
Postanak 18,11A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo, što biva u žena.
Postanak 18,12Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: "Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star."
Postanak 18,13A Gospod reče Abrahamu: "Što se smije Sara i misli: 'Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?'
Postanak 18,14Je li Gospodu išta nemoguće? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, i tada će Sara imati sina."
Postanak 18,15Tada Sara zataji i reče: "Nijesam se smijala." Jer se je uplašila. A on reče: "Ne, ti se jesi smijala."
Postanak 18,16Nato se ljudi digoše odanle i okrenuše prema Sodomi, i Abraham pođe s njima, da ih isprati.
Postanak 18,17A Gospod pomisli: "Zar da krijem od Abrahama, što kanim učiniti?
Postanak 18,18Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.
Postanak 18,19Zato ću mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu svojemu, neka se drže puta Gospodnjega radeći po pravdi i pravici, da bi Gospod izvršio na Abrahamu, što mu je obećao."
Postanak 18,20Reče dakle Gospod: "Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je težak.
Postanak 18,21Zato ću sići i vidjeti, da li su doista činili kako to govori o njima tužba, što je doprla do mene; pa ću to razvidjeti."
Postanak 18,22Nato okrenuše drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodom.
Postanak 18,23I Abraham pristupi bliže i reče: "Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
Postanak 18,24Može biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije se nećeš smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, što su u njemu?
Postanak 18,25Daleko neka je od tebe, da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?"
Postanak 18,26Tada odgovori Gospod: "Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih."
Postanak 18,27A Abraham uze iznova i reče: "Evo, ja sam se eto već usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo.
Postanak 18,28Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog ovih pet zatrti cijeli grad?" On odgovori: "Neću ga uništiti, ako nađem tamo četrdeset i pet."
Postanak 18,29I opet nastavi s njim govoriti i reče: "Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset." Od odgovori: "Neću to učiniti zbog tih četrdeset."
Postanak 18,30Tada reče: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset." On odgovori: "Neću to učiniti, ako tamo nađem trideset."
Postanak 18,31I opet reče: "Ja sam se već usudio da govorim Gospodu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset." On odgovori: "Neću ih uništiti i zbog tih dvadeset."
Postanak 18,32Tada reče: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo još jedno progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset." On odgovori: "I Neću ih uništiti i zbog tih deset."
Postanak 18,33Nato Gospod otide, iza toga završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kući.
Postanak 18,1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
Postanak 18,2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju
Postanak 18,3pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!
Postanak 18,4Nek` se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite.
Postanak 18,5Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!
Postanak 18,6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!
Postanak 18,7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
Postanak 18,8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
Postanak 18,9"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori.
Postanak 18,10Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
Postanak 18,11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
Postanak 18,12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!
Postanak 18,13Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: `Kako ću rod roditi ja starica?`
Postanak 18,14Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina.
Postanak 18,15Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!
Postanak 18,16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati.
Postanak 18,17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti
Postanak 18,18kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
Postanak 18,19Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao.
Postanak 18,20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
Postanak 18,21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.
Postanak 18,22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
Postanak 18,23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
Postanak 18,24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
Postanak 18,25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?
Postanak 18,26"Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.
Postanak 18,27"Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!
Postanak 18,28Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori.
Postanak 18,29"Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori.
Postanak 18,30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset.
Postanak 18,31"Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice.
Postanak 18,32"Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori.
Postanak 18,33Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
Stvaranje 18,1GOSPOD se prikaza Abrahamu u hrastovima Mambre dok je sjedio na ulazu u šator po najvećoj vrućini dana.
Stvaranje 18,2On diže oči i ugleda trojicu ljudi osovljenih tik do njega. Ugledavši ih on otrča od ulaza u šator njima u susret, prostre se po zemlji
Stvaranje 18,3i reče: `Moj Gospodaru, ako ja mogu naći milosti u tvojim očima, nastoj ne proći daleko od svog sluge .
Stvaranje 18,4Da se donese malo vode da vam se operu noge, i odmorite se pod tim stablima.
Stvaranje 18,5Ja ću donijeti komad kruha da vas okrijepi prije no što nastavite dalje, pošto ste prošli pokraj vašeg sluge.` Oni odgovoriše: ` Učini kako si rekao.`
Stvaranje 18,6Abraham pohiti prema šatoru i reče Sari: ` Brzo! Zamijesi tri mjere brašna i načini pogače!`, a on otrča do stada i uze jedno mlado tele.
Stvaranje 18,7Dade ga momku koji pohiti pripremiti ga.
Stvaranje 18,8On uze grušeline, mlijeka i pripravljeno tele koje stavi pred njih; a sam zadrža se pod drvećem, stojeći blizu njih. Oni jedoše,
Stvaranje 18,9a njemu rekoše:` Gdje je Sara tvoja žena? ` On odgovori: ` Tamo, u šatoru.`
Stvaranje 18,10GOSPOD preuze:` Ja trebam nanovo naići u vrijeme obnavljanja, a Sara tvoja žena imat će jednog sina.` A, Sara to slušaše na ulazu u šator, iza njega.
Stvaranje 18,11Abraham i Sara bijahu stari, u dubokoj starosnoj dobi, i Sara već bijaše prestala imati ono što imaju žene.
Stvaranje 18,12Sara se poče smijati u sebi pa reče:` Sva istrošena kakva jesam mogu li još imati? A i moj gospodar je tako star!`
Stvaranje 18,13GOSPOD reče Abrahamu: ` Zašto se Sara smije? A i to pitanje: Mogu li uistinu rađati, ja koja sam tako stara ?
Stvaranje 18,14Ima li ijedna stvar nemoguća za GOSPODA? U dan kad se ja vratim k tebi, u vrijeme obnove, Sara će imati jednog sina.`
Stvaranje 18,15Sara zanijeka govoreći: ` Ja se nisam nasmijala` jer se uplašila. ` Da! preuze on, ti se istinski nasmijala.`
Stvaranje 18,16Ljudi se digoše odatle i usmjeriše svoj pogled na Sodomu; Abraham je išao s njima da bi ih otpustio.
Stvaranje 18,17GOSPOD reče: ` Hoću li sakriti Abrahamu ono što činim?
Stvaranje 18,18Abraham treba postati jedan narod velik i moćan u kojem će biti blagoslovljeni svi narodi zemaljski,
Stvaranje 18,19jer ja sam ga htio upoznati da bi on propisao sinovima svojim i kući svojoj poslije njega poštovati put GOSPODOV primjenjujući pravdu i pravo; tako da će GOSPOD izvršiti za Abrahama ono što je o njemu prorekao.`
Stvaranje 18,20GOSPOD reče: ` Tužba protiv Sodome i Gomore tako je snažna, njihov grijeh tako je težak
Stvaranje 18,21da sam ja morao sići vidjeti radi li se u svemu kako je u tužbi sve do mene stiglo. Da ili ne, ja ću saznati.`
Stvaranje 18,22Ljudi se okrenuše k Sodomi. Abraham je još stajao pred GOSPODOM,
Stvaranje 18,23on se primaknu i reče: ` Hoćeš li ti uistinu uništiti pravednog s krivcem?
Stvaranje 18,24Možda u gradu ima 50 pravednika! Hoćeš li ti zaista uništiti to mjesto? Ili mu oprostiti zbog 50 pravednika koji se tu nađu?
Stvaranje 18,25Daleko od tebe takvo ravnanje! Učiniti da umre pravednik s krivcem? Ne bi li bilo isto biti pravednikom kao i krivcem? Daleko od tebe! Sud čitave zemlje ni je li primjenjivati pravo?`
Stvaranje 18,26GOSPOD reče: ` Ako li ja u Sodomi nađem 50 pravednika u njedrima grada, zbog njih oprostit ću cijelom mjestu.`
Stvaranje 18,27Abraham preuze pa reče: ` Ja ću se odlučiti govoriti svojem Gospodaru, ja koji nisam nego prah i pepeo.
Stvaranje 18,28Možda na 50 pravednika bude manjkalo 5! Za petoricu, zar ćeš uništiti cijeli grad? ` On reče: Noinih ga uništiti nađem li 45 pravednika.`
Stvaranje 18,29Abraham preuze opet riječ i reče mu: ` Možda se ondje nađe 40! ` On reče: ` Noinih to učiniti radi tih 40.`
Stvaranje 18,30On preuze: ` Nek se moj Gospodar ne srdi ako ja kažem; možda se ondje nađe 30! ` On reče: `Neću to učiniti ako u njemu nađem tih 30.`
Stvaranje 18,31On preuze: ` Ja ću se odlučiti reći svojem Gospodaru: možda se ondje nađe dvadeset. ` On reče: `Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.`
Stvaranje 18,32On preuze: `Nek se moj Gospodar ne srdi ako ja govorim po posljednji put: Možda se ondje nađe deset!` `Neću uništiti zbog tih deset.`
Stvaranje 18,33GOSPOD ode pošto bi završio govoriti s Abrahamom a Abraham se vrati kući.
1. Mojsijeva 18,1Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.
1. Mojsijeva 18,2Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje;
1. Mojsijeva 18,3I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega.
1. Mojsijeva 18,4Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom.
1. Mojsijeva 18,5I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: učini što si kazao.
1. Mojsijeva 18,6I Avram otrča u šator k Sari, i reče: brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače.
1. Mojsijeva 18,7Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
1. Mojsijeva 18,8Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.
1. Mojsijeva 18,9I oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? A on reče: eno je pod šatorom.
1. Mojsijeva 18,10A jedan između njih reče: do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.
1. Mojsijeva 18,11A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena.
1. Mojsijeva 18,12Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? a i gospodar mi je star.
1. Mojsijeva 18,13Tada reče Gospod Avramu: što se smije Sara govoreći: istina li je da ću roditi kad sam ostarjela?
1. Mojsijeva 18,14Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
1. Mojsijeva 18,15A Sara udari u bah govoreći: nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: nije istina, nego si se smijala.
1. Mojsijeva 18,16Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; a Avram pođe s njima da ih isprati.
1. Mojsijeva 18,17A Gospod reče: kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,
1. Mojsijeva 18,18Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?
1. Mojsijeva 18,19Jer znam da će zapovijediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao.
1. Mojsijeva 18,20I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan.
1. Mojsijeva 18,21Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.
1. Mojsijeva 18,22I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,
1. Mojsijeva 18,23I pristupiv Avram reče: hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?
1. Mojsijeva 18,24Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu?
1. Mojsijeva 18,25Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo?
1. Mojsijeva 18,26I reče Gospod: ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi.
1. Mojsijeva 18,27A Avram odgovori i reče: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.
1. Mojsijeva 18,28Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet potrti sav grad? Odgovori: neću, ako nađem četrdeset i pet.
1. Mojsijeva 18,29I stade dalje govoriti, i reče: može biti da će se naći četrdeset. Reče: neću radi onijeh četrdeset.
1. Mojsijeva 18,30Potom reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: neću, ako nađem trideset.
1. Mojsijeva 18,31Opet reče: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: neću ih pogubiti za onijeh dvadeset.
1. Mojsijeva 18,32Najposlije reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: neću ih pogubiti radi onijeh deset.
1. Mojsijeva 18,33I Gospod otide svršivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje