Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 19. poglavlje

Postanak 19. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 19,1Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje,
Postanak 19,2I reče: "Molim vas, gospodo, svratite se u kuću sluge svojega, da prenoćite, i operite noge svoje! Sutra rano možete onda uraniti i put svoj nastaviti." A oni rekoše: "Ne, mi ćemo prenoćiti vani."
Postanak 19,3Ali on navali i primora ih, pa se oni navratiše k njemu i dođoše u kuću njegovu. On im tada ugotovi večeru i dade ispeći nekvasnih pogača, i oni jedoše.
Postanak 19,4Ali prije nego još otidoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
Postanak 19,5Oni pozvaše Lota i rekoše mu: "Gdje su ljudi, što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!"
Postanak 19,6Tada Lot izađe k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom;
Postanak 19,7I reče: "Ne činite takva zla, braćo moja!
Postanak 19,8Evo, imam još dvije kćeri koje ne spoznaše muža: njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uđoše u sjenu krova mojega!"
Postanak 19,9Ali oni viknuše: "Odstupi odatle!" i rekoše: "Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo učiniti tebi još gore nego njima!" I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali su se sve bliže, da razbiju vrata.
Postanak 19,10Tada ona dva čovjeka pružiše ruke svoje i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata.
Postanak 19,11A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.
Postanak 19,12Nato dva čovjeka rekoše Lotu: "Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćer, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta!
Postanak 19,13Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto; jer teška se tužba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo."
Postanak 19,14Tada Lot izađe van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oženili kćerima njegovim, i reče: "Ustajte! Izađite iz mjesta ovoga, jer će Gospod zatrti grad ovaj!" Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo šali.
Postanak 19,15Kad osvanula zora, navališe anđeli na Lota, da se požuri, i rekoše: "Ustani! Uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje grada toga!"
Postanak 19,16Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, ženu njegovu i obje kćeri njegove i izvedoše ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv.
Postanak 19,17Oni ga izvedoše van i pustiše ga istom pred gradom, i rekoše mu: "Bježi, jer ti se radi o životu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bježi u goru, da i ti ne pogineš!"
Postanak 19,18Lot im odgovori: "Nemoj tako, Gospode!
Postanak 19,19Evo, sluga tvoj nađe milost u očima tvojim i veliko mi iskazuješ milosrđe, kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo.
Postanak 19,20Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao uteći, a malen je. Tamo bih htio uteći, jer je malen, pa da ostanem na životu,"
Postanak 19,21On odgovori: "Evo, neka ti bude, i u tom ću te poslušati, da ne razorim grad, o kojem govoriš.
Postanak 19,22Bježi brze tamo; jer ne mogu ništa činiti, dok ne stigneš onamo!" Zato se prozva taj grad Soar.
Postanak 19,23Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot došao u Soar.
Postanak 19,24Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja od Gospoda, s neba.
Postanak 19,25I uništi te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, što je raslo na poljima.
Postanak 19,26A kad se je žena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli.
Postanak 19,27Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom.
Postanak 19,28Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peći.
Postanak 19,29Bog će dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uništi gradove, u kojima je bio Lot prebivao.
Postanak 19,30Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kćerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri svoje.
Postanak 19,31Tada reče starija mlađoj: "Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji, koji bi htio općiti s nama, kako je to običaj po svemu svijetu.
Postanak 19,32Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu!"
Postanak 19,33I dadoše onu noć ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
Postanak 19,34Drugo jutro reče starija mlađoj: "Eto, ležala sam noćas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu noć, pa onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu!"
Postanak 19,35Tako dadoše i ovu noć ocu svojemu vina da pije, te pođe mlađa i leže uz njega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
Postanak 19,36Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od oca svojega.
Postanak 19,37I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima.
Postanak 19,38I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac današnjim Amoncima.
Postanak 19,1 Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
Postanak 19,2a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu.
Postanak 19,3Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.
Postanak 19,4Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.
Postanak 19,5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?
Postanak 19,6Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
Postanak 19,7"Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla!
Postanak 19,8Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova.
Postanak 19,9"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.
Postanak 19,10Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
Postanak 19,11a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.
Postanak 19,12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!
Postanak 19,13Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo.
Postanak 19,14Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.
Postanak 19,15Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!
Postanak 19,16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.
Postanak 19,17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!
Postanak 19,18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!
Postanak 19,19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
Postanak 19,20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!
Postanak 19,21Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.
Postanak 19,22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.
Postanak 19,23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
Postanak 19,24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
Postanak 19,25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
Postanak 19,26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
Postanak 19,27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
Postanak 19,28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
Postanak 19,29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
Postanak 19,30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.
Postanak 19,31Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.
Postanak 19,32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.
Postanak 19,33One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
Postanak 19,34Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo.
Postanak 19,35Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
Postanak 19,36Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.
Postanak 19,37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.
Postanak 19,38I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.
Stvaranje 19,1Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome .
Stvaranje 19,2On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji.
Stvaranje 19,3On reče: ` Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.`
Stvaranje 19,4Ali, oni mu odgovoriše: ` Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.` On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu.
Stvaranje 19,5On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka.
Stvaranje 19,6Oni pozvaše Lota i rekoše mu: `Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo .`
Stvaranje 19,7Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: ` Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće.
Stvaranje 19,8Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro.
Stvaranje 19,9Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova .` Oni odgovoriše: `Vuci se odatle!` I rekoše: `Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde ! Načinit ćemo mu gore no onima.` Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata.
Stvaranje 19,10Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata,
Stvaranje 19,11i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza.
Stvaranje 19,12Dvojica ljudi rekoše Lotu: ` Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta.
Stvaranje 19,13Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.`
Stvaranje 19,14Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:` Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.` Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu.
Stvaranje 19,15Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: `Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.`
Stvaranje 19,16Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada.
Stvaranje 19,17Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: ` Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu . Bježi prema planini od straha da ne propadneš.`
Stvaranje 19,18Lot im reče: ` Bogu ne godilo !
Stvaranje 19,19Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem.
Stvaranje 19,20Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? `
Stvaranje 19,21On mu odgovori: ` Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš.
Stvaranje 19,22Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. ` Zato se taj grad zove Soar .
Stvaranje 19,23Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar
Stvaranje 19,24kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA.
Stvaranje 19,25On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko.
Stvaranje 19,26Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli .
Stvaranje 19,27Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM,
Stvaranje 19,28on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći.
Stvaranje 19,29Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše.
Stvaranje 19,30Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri.
Stvaranje 19,31Prvorođena reče mlađoj: ` Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje.
Stvaranje 19,32Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.`
Stvaranje 19,33One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju.
Stvaranje 19,34No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: `Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. `
Stvaranje 19,35Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju.
Stvaranje 19,36Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca.
Stvaranje 19,37Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima .
Stvaranje 19,38Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima .
1. Mojsijeva 19,1A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje,
1. Mojsijeva 19,2I reče: hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: ne, nego ćemo prenoćiti na ulici.
1. Mojsijeva 19,3Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče hljebova prijesnijeh, i jedoše.
1. Mojsijeva 19,4I još ne bjehu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva,
1. Mojsijeva 19,5I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo.
1. Mojsijeva 19,6A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom,
1. Mojsijeva 19,7I reče im: nemojte, braćo, činiti zla.
1. Mojsijeva 19,8Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov.
1. Mojsijeva 19,9A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata.
1. Mojsijeva 19,10A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata.
1. Mojsijeva 19,11A ljudi što bijahu pred vratima kućnim ujedanput oslijepiše od najmanjega do najvećega, te ne mogahu naći vrata.
1. Mojsijeva 19,12Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;
1. Mojsijeva 19,13Jer hoćemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo.
1. Mojsijeva 19,14I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šćaše dati kćeri svoje, i reče im: ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem učini da se šali.
1. Mojsijeva 19,15A kad zora zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga.
1. Mojsijeva 19,16A on se stade ščinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada.
1. Mojsijeva 19,17I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš.
1. Mojsijeva 19,18A Lot im reče: nemoj, Gospode!
1. Mojsijeva 19,19Gle, sluga tvoj nađe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem.
1. Mojsijeva 19,20Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bježimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ.
1. Mojsijeva 19,21A on mu reče: eto poslušaću te i zato, i neću zatrti grada, za koji reče.
1. Mojsijeva 19,22Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor.
1. Mojsijeva 19,23I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor.
1. Mojsijeva 19,24Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,
1. Mojsijeva 19,25I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.
1. Mojsijeva 19,26Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen.
1. Mojsijeva 19,27A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom;
1. Mojsijeva 19,28I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći.
1. Mojsijeva 19,29Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje življaše Lot.
1. Mojsijeva 19,30A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u pećini s dvije kćeri svoje.
1. Mojsijeva 19,31A starija reče mlađoj: naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama kao što je običaj po svoj zemlji.
1. Mojsijeva 19,32Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu.
1. Mojsijeva 19,33I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.
1. Mojsijeva 19,34A sjutradan reče starija mlađoj: gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveče, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu.
1. Mojsijeva 19,35Pa i to veče dadoše ocu vina i ustavši mlađa leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.
1. Mojsijeva 19,36I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svojega.
1. Mojsijeva 19,37I starija rodi sina, i nadjede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjega dana.
1. Mojsijeva 19,38Pa i mlađa rodi sina, i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjega dana.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje