Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 29. poglavlje

Postanak 29. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 29,1Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka.
Postanak 29,2Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.
Postanak 29,3Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.
Postanak 29,4Jakov im reče: "Braćo, odakle ste?" Oni odgovoriše: "Iz Harana smo."
Postanak 29,5On ih upita: "Poznajete li Labana, sina Nahorova?" Oni odgovoriše: "Poznajemo."
Postanak 29,6Upita ih dalje: "Kako mu je?" Oni odgovoriše: "Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama."
Postanak 29,7Tada on reče: "Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!"
Postanak 29,8Odgovoriše: "Ne možemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce."
Postanak 29,9Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica.
Postanak 29,10A kad Jakov vidje Rahelu, kćer materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana.
Postanak 29,11Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.
Postanak 29,12Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je rođak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otrča i javi to ocu svojemu.
Postanak 29,13I kad Laban ću glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve, što se je bilo dogodilo.
Postanak 29,14Laban mu reče: "Jest, ti si kost moja i meso moje." I osta kod njega čitav mjesec dana.
Postanak 29,15Tada Laban reče Jakovu: "Zar da badava radiš za me, jer si mi nećak? Kaži mi, što će ti biti plaća?"
Postanak 29,16A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.
Postanak 29,17Lea je imala slabe oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.
Postanak 29,18Jakov zavolje Rahelu i reče: "Služit ću ti sedam godina za mlađu kćer tvoju Rahelu."
Postanak 29,19Laban odgovori: "Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!"
Postanak 29,20Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se činiše kao nekoliko dana, tako ju je volio.
Postanak 29,21Tada reče Jakov Labanu: "Daj mi sad moju ženu, jer navrši se moje vrijeme; pa bih se njom oženio."
Postanak 29,22I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.
Postanak 29,23A uvečer uze kćer svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje.
Postanak 29,24I Laban dade kćeri svojoj Lei ropkinju Zilpu za sluškinju.
Postanak 29,25Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: "Zašto si mi to učinio? Zar ti nijesam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
Postanak 29,26Laban reče: "U našoj zemlji nije običaj, da se uda mlada prije starije.
Postanak 29,27Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, za koju ćeš mi služiti još daljnih sedam godina.
Postanak 29,28Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i kćer svoju Rahelu za ženu.
Postanak 29,29I Laban dade kćeri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za sluškinju.
Postanak 29,30On imade s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leau, i tako je on još daljnih sedam godina služio kod njega.
Postanak 29,31Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja.
Postanak 29,32Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer reče ona: "Gospod pogleda na jad moj i stoga će me ljubiti čovjek moj."
Postanak 29,33I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona reče: "Gospod je čuo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga." I nadjenu mu ime Simeon.
Postanak 29,34I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: "Sad će mi čovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina." Zato mu nadjenu ime Levi.
Postanak 29,35Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: "Sada ću slaviti Gospoda." Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
Postanak 29,1 Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu.
Postanak 29,2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
Postanak 29,3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
Postanak 29,4"Odakle ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.
Postanak 29,5"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.
Postanak 29,6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore.
Postanak 29,7"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?
Postanak 29,8"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce.
Postanak 29,9Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.
Postanak 29,10Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
Postanak 29,11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač.
Postanak 29,12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca.
Postanak 29,13Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo.
Postanak 29,14A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
Postanak 29,15Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?
Postanak 29,16A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela.
Postanak 29,17Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa.
Postanak 29,18Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.
Postanak 29,19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!
Postanak 29,20Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
Postanak 29,21Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj.
Postanak 29,22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
Postanak 29,23Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj.
Postanak 29,24Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
Postanak 29,25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
Postanak 29,26Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije.
Postanak 29,27Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.
Postanak 29,28Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu.
Postanak 29,29Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.
Postanak 29,30Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.
Postanak 29,31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.
Postanak 29,32Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.
Postanak 29,33Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.
Postanak 29,34Opet zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.
Postanak 29,35A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
Stvaranje 29,1Jakov se stavi na put i ode u zemlju sinova Kedemovih .
Stvaranje 29,2On pogleda, i evo kako bijaše jedan studenac u polju. Bijahu ondje tri stada ovaca, poleglih okolo bunara, jer stada se tu napajahu. Jedan je veliki kamen zatvarao otvor bunara.
Stvaranje 29,3Kad sva stada tu bijahu prikupljena, otkotrljao bi se kamen s otvora bunara, napojila sitna stoka i vratio kamen na svoje mjesto na otvoru studenca.
Stvaranje 29,4Jakov reče ljudima:`Braćo moja, odakle ste?``Mi smo iz Harana `, odgovoriše oni.
Stvaranje 29,5On im reče: `Poznajete li vi Labana, sina Nahorova ` `Poznajemo ga`, odgovoriše oni.
Stvaranje 29,6On im reče: ` Da li je dobro on? ` ` Dobro je, odgovoriše oni, evo njegove kćeri Rahele koja upravo dolazi s ovcama. `
Stvaranje 29,7On preuze: ` Gledajte! Još je uveliko dan; nije ovo čas za prikupljanje ovaca. Napojite ovce i idite ih još napasati. `
Stvaranje 29,8Oni odgovoriše: ` Mi to ne možemo dok ne budu sve ovce prikupljene; tad se otkotrlja kamen s otvora studenca i mi napajamo ovce. `
Stvaranje 29,9On je još govorio s njima kad stiže Rahela s ovcama koje pripadahu njenom ocu, jer on bijaše pastir.
Stvaranje 29,10Čim Jakov ugleda Rahel, kćer Labana, brata svoje majke, on se primaknu, otkotrlja kamen s otvora studenca i napoji ovce Labanove, brata svoje majke.
Stvaranje 29,11Jakov zagrli Rahel, podiže glas i zaplaka.
Stvaranje 29,12Jakov obznani Raheli da je rođak njenog oca i sin Rebekin. Ona otrča priopćiti to svojem ocu.
Stvaranje 29,13Čim Laban ču govoriti o Jakovu, sinu svoje sestre, on mu požuri u susret. On ga zagrli, poljubi, odvede ga k sebi; Jakov mu ispriča sve što je bilo.
Stvaranje 29,14Laban mu reče: `Ti si zasigurno moje kosti i moje meso,` i Jakov ostade jedan mjesec s njim.
Stvaranje 29,15Laban reče Jakovu: ` Hoćeš li me ti besplatno služiti, jer si moj brat ? Reci mi što će biti tvoja plaća. `
Stvaranje 29,16A Laban imaše dvije kćeri, prvorođena se zvala Lea a mlađa Rahela.
Stvaranje 29,17Lea imaše pogled nježan a Rahela bijaše lijepa za vidjeti i gledati.
Stvaranje 29,18Jakov je volio Rahelu, on reče: ` Ja ću te služiti sedam godina za Rahelu, tvoju mlađu kćer. `
Stvaranje 29,19Laban preuze: ` Za mene je bolje dati ju tebi nego nekom drugom; ostani sa mnom. `
Stvaranje 29,20Jakov odsluži sedam godina za Rahelu, a one mu se učiniše kao nekoliko dana, toliko ju je volio.
Stvaranje 29,21Jakov tada reče Labanu: `Daj mi moju ženu. Moje je vrijeme isteklo i ja hoću ići prema njoj. `
Stvaranje 29,22Laban prikupi sve ljude iz mjesta i napravi jednu gozbu.
Stvaranje 29,23Po dolasku večeri, Laban uze svoju kćer i odvede ju Jakovu da ovaj ide prema njoj.
Stvaranje 29,24Laban dade svojoj kćeri svoju sluškinju Zilpu koja postade sluškinja njegove kćeri Leae.
Stvaranje 29,25A u jutro… iznenađenje, bijaše to Lea! A Jakov reče Labanu: Što si mi to učinio? Nisam li ti ja služio za Rahelu? Zašto si me prevario? `
Stvaranje 29,26Laban odgovori: ` Nije kod nas običaj davati mlađu prije prvorođene.
Stvaranje 29,27Ispuni tjedan svadbeni s ovom, a druga će ti biti također dana za službu koju ćeš ti obavljati kod mene
Stvaranje 29,28tijekom sedam narednih godina.` Jakov i to učini.
Stvaranje 29,29On završi svadbeni tjedan s Leaom, i Laban mu dade svoju kćer Rahelu za ženu. Laban dade za sluškinju svojoj kćeri Raheli svoju sluškinju Bilhu.
Stvaranje 29,30Jakov dođe također prema Raheli i voljaše Rahelu više no Lea: on služaše Labana tijekom još sedam drugih godina.
Stvaranje 29,31Kad GOSPOD vidje da Lea nije ljubljena, on ju učini plodnom dok Rahela ostade nerotkinjom.
Stvaranje 29,32Lea ostade trudna i rodi jednog sina kojeg nazva Rubne jer, reče ona, `GOSPOD je gledao moje poniženje i sada moj će me suprug voljeti.`
Stvaranje 29,33Ona ponovno ostade noseća, rodi jednog sina i uskliknu: `Da, GOSPOD je opazio da ja nisam bila voljena i on mi je također dao ovog ovdje `, i ona ga nazva Simeon .
Stvaranje 29,34Ona ponovo zatrudnje, rodi jednog sina i reče: ` Ovog put, moj suprug će se od sada privrgnuti k meni, jer mu dadoh tri sina `; zato ga ona nazva Levi .
Stvaranje 29,35Ona ponovo zanese, rodi jednog sina i uskliknu: ` Ovog puta ja ću slaviti GOSPODA! ` Zato ga ona nazva Juda . Ona prestade rađati.
1. Mojsijeva 29,1Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.
1. Mojsijeva 29,2I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima.
1. Mojsijeva 29,3Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.
1. Mojsijeva 29,4I Jakov im reče: braćo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo.
1. Mojsijeva 29,5A on im reče: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.
1. Mojsijeva 29,6On im reče: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kćeri njegove, gdje ide sa stadom.
1. Mojsijeva 29,7I on reče: eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.
1. Mojsijeva 29,8A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.
1. Mojsijeva 29,9Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce.
1. Mojsijeva 29,10A kad Jakov vidje Rahilju kćer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.
1. Mojsijeva 29,11I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.
1. Mojsijeva 29,12I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svojemu.
1. Mojsijeva 29,13A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.
1. Mojsijeva 29,14A Lavan mu reče: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.
1. Mojsijeva 29,15Tada reče Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?
1. Mojsijeva 29,16A Lavan imaše dvije kćeri: starijoj bješe ime Lija, a mlađoj Rahilja.
1. Mojsijeva 29,17I u Lije bjehu kvarne oči, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.
1. Mojsijeva 29,18I Jakovu omilje Rahilja, te reče: služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.
1. Mojsijeva 29,19A Lavan mu reče: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
1. Mojsijeva 29,20I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.
1. Mojsijeva 29,21I reče Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.
1. Mojsijeva 29,22I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i učini gozbu.
1. Mojsijeva 29,23A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
1. Mojsijeva 29,24I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.
1. Mojsijeva 29,25A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reče Jakov Lavanu: šta si mi to učinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario?
1. Mojsijeva 29,26A Lavan mu reče: ne biva u našem mjestu da se uda mlađa prije starije.
1. Mojsijeva 29,27Navrši nedjelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
1. Mojsijeva 29,28Jakov učini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.
1. Mojsijeva 29,29I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.
1. Mojsijeva 29,30I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.
1. Mojsijeva 29,31A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.
1. Mojsijeva 29,32I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.
1. Mojsijeva 29,33I opet zatrudnje, i rodi sina i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun.
1. Mojsijeva 29,34I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: da ako se sada već priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.
1. Mojsijeva 29,35I zatrudnje opet, i rodi sina, i reče: sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta rađati.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje