Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 3. poglavlje

Postanak 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 3,1Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih, što ih je bio učinio Gospod Bog. Ona reče ženi: "Je li doista rekao Bog: 'Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu'?"
Postanak 3,2Žena odgovori zmiji: "Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti.
Postanak 3,3Samo od plodova drveta, što stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: 'Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.' "
Postanak 3,4Zmija reče ženi: "Nikako nećete umrijeti,
Postanak 3,5Dapače zna Bog, da će vam se otvoriti oči, čim budete jeli s njega, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate, što je dobro i zlo."
Postanak 3,6Sada istom vidje žena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede.
Postanak 3,7Tada se obadvima otvoriše oči, i oni opaziše, da su bili goli. Zato spletoše lišće smokvino i načiniše sebi od njega pregače.
Postanak 3,8A kad začuše sušanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, skriju se oni, Adam i žena njegova, pred Gospodom Bogom među grmenjem u vrtu.
Postanak 3,9A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: "Gdje si?"
Postanak 3,10On odgovori: "Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol, pa sam se skrio."
Postanak 3,11Tada upita on: "Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi možda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?"
Postanak 3,12Adam odgovori: "Žena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh."
Postanak 3,13I Gospod Bog upita ženu: "Zašto si to učinila?" Žena odgovori: "Zmija me zavede; zato sam jela."
Postanak 3,14Tada reče Gospod Bog zmiji: "Jer si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svima životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svojemu puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega!
Postanak 3,15Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti."
Postanak 3,16Ženi reče: "Mnoge ću ti muke umnožiti, kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar."
Postanak 3,17Adamu reče: "Jer si popustio molbi žene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: 'Ne smiješ jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.
Postanak 3,18Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti zelje poljsko.
Postanak 3,19U znoju ćeš lica svojega jesti kruh, dok se ne vratiš u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraćaš."
Postanak 3,20Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima.
Postanak 3,21A načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuće ih u njih.
Postanak 3,22Tada reče Gospod Bog: "Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!"
Postanak 3,23Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju, od koje je bio uzet.
Postanak 3,24I kad je bio prognao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put k drvetu života.
Postanak 3,1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?
Postanak 3,2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Postanak 3,3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: `Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!`
Postanak 3,4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!
Postanak 3,5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.
Postanak 3,6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
Postanak 3,7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Postanak 3,8Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
Postanak 3,9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.
Postanak 3,10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.
Postanak 3,11Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?
Postanak 3,12Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.
Postanak 3,13Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
Postanak 3,14Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
Postanak 3,15Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.
Postanak 3,16A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.
Postanak 3,17A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
Postanak 3,18Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
Postanak 3,19U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.
Postanak 3,20Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
Postanak 3,21I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
Postanak 3,22Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!
Postanak 3,23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
Postanak 3,24Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Stvaranje 3,1A zmija bijaše najlukavija od svih poljskih zvijeri koje GOSPOD Bog bijaše stvorio.
Stvaranje 3,2Ona reče ženi: `Zaista! Bog vam je kazao: Ne jedite sa svakog drveta u vrtu …`
Stvaranje 3,3Žena odgovori zmiji: `Mi možemo jesti sa stabala u vrtu, ali o plodu stabla koje je u sredini vrta,
Stvaranje 3,4Bog je rekao: Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne biste umrli.` Zmija kaza ženi: ` Ne, ne ćete umrijeti,
Stvaranje 3,5već Bog zna da onog dana kad ga budete jeli otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi koji raspoznaju sreću i nesreću. `
Stvaranje 3,6Žena vidje da drvo bijaše dobro za jesti, primamljivog izgleda, dragocjeno za pronicljivo postupanje. Ona uze jedan plod kojeg pojede, dade također svojem mužu koji je bio s njom i on ga pojede.
Stvaranje 3,7Njima se oboma oči otvoriše i oni spoznadoše da su nagi. Splevši lišće smokve načiniše sebi pregače.
Stvaranje 3,8No oni začuše glas GOSPODA Boga koji se šetao vrtom u dahu dana . Čovjek i žena se skriše pred GOSPODOM Bogom u sredini stabala u vrtu.
Stvaranje 3,9GOSPOD Bog pozva čovjeka i reče mu: `Gdje si ti?`
Stvaranje 3,10On odgovori: ` Čuo sam tvoj glas u vrtu, uplašio sam se, jer sam bio nag, pa sam se sakrio.`
Stvaranje 3,11`Tko ti je otkrio, reče on, da ti bijaše nag? Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?
Stvaranje 3,12Čovjek odgovori: `Žena koju si ti postavio uz mene, dala mi je jesti plod drveta, i ja sam ga pojeo.`
Stvaranje 3,13GOSPOD Bog reče ženi : `Što si to učinila!` Žena odgovori: `Zmija me prevarila i ja sam jela.`
Stvaranje 3,14GOSPOD Bog reče zmiji: `Zato što si to napravila, bit ćeš prokleta između svih zvijeri i svih poljskih životinja; ići ćeš na svojem trbuhu i jest ćeš iz prašine svih dana svojeg života.
Stvaranje 3,15Stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, između tvojeg potomstva i njenog potomstva. Ono njeno ubijat će tebe u glavu, ti ćeš njega u ubijati u petu. `
Stvaranje 3,16On reče ženi: ` Učinit ću da trudna, budeš u velikim mukama; sinove ćeš bolno rađati. Bit ćeš požudna spram čovjekom svojim, a on će tobom gospodovati. `
Stvaranje 3,17On reče Adamu : ` Zato što si poslušao glas svoje žene i što si jeo s drveta s kojeg sam ti izrično zabranio jesti, tle će biti prokleto zbog tebe. U muci ćeš se hraniti sve dane svojeg života,
Stvaranje 3,18nicat će za tebe trnje i stričak i ti ćeš jesti travu s polja .
Stvaranje 3,19U znoju svojeg lica jest ćeš svoj kruh sve dok se ne vratiš tlu jer iz njega si bio uzet. Da, ti si prah i u prah ćeš se vratiti. `
Stvaranje 3,20Čovjek nazva svoju ženu imenom Eva to će reći Živa, jer ona je bila majkom svakog živog.
Stvaranje 3,21GOSPOD Bog načini za Adama i njegovu ženu dobedrice od kože kojima ih ogrnu.
Stvaranje 3,22GOSPOD Bog reče: ` Evo kako je čovjek postao jedan od nas po spoznavanju sreće i nesreće. Sada nek ne pruži ruku da bi uzeo također sa stabla života, jeo s njega i vječno živio! `
Stvaranje 3,23GOSPOD Bog ga izgna iz vrta Edenskog da bi obrađivao tle iz kojeg je bio uzet.
Stvaranje 3,24Budući izgnao čovjeka, on postavi *Kerubine na istok vrtu Edenskom s plamenom mača gromovitog za čuvati put k drvetu života.
1. Mojsijeva 3,1Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
1. Mojsijeva 3,2A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
1. Mojsijeva 3,3Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
1. Mojsijeva 3,4A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti;
1. Mojsijeva 3,5Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
1. Mojsijeva 3,6I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.
1. Mojsijeva 3,7Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.
1. Mojsijeva 3,8I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.
1. Mojsijeva 3,9A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: gdje si?
1. Mojsijeva 3,10A on reče: čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
1. Mojsijeva 3,11A Bog reče: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
1. Mojsijeva 3,12A Adam reče: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
1. Mojsijeva 3,13A Gospod Bog reče ženi: zašto si to učinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
1. Mojsijeva 3,14Tada reče Gospod Bog zmiji: kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
1. Mojsijeva 3,15I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.
1. Mojsijeva 3,16A ženi reče: tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar.
1. Mojsijeva 3,17Pa onda reče Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
1. Mojsijeva 3,18Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
1. Mojsijeva 3,19Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
1. Mojsijeva 3,20I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
1. Mojsijeva 3,21I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
1. Mojsijeva 3,22I reče Gospod Bog: eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi.
1. Mojsijeva 3,23I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
1. Mojsijeva 3,24I izagnav čovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje