Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 32. poglavlje

Postanak 32. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 32,1I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoše anđeli Božji.
Postanak 32,2Kad ih ugleda Jakov, povika: "Ovo je tabor Božji!" Zato prozva ono mjesto Mahanaim.
Postanak 32,3Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku,
Postanak 32,4I naloži im: "Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: 'Boravio sam i do sada se zadržao kod Labana.
Postanak 32,5Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluškinja. Tako poručujem gospodaru svojemu, da bih našao milost u očima tvojim.'"
Postanak 32,6Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: "Dođosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s četiri stotine momaka."
Postanak 32,7Tada se Jakov uplaši jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, što ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora.
Postanak 32,8Pomisli naime: "Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti.
Postanak 32,9Tada se pomoli Jakov: "O Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: 'Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja ću gledati, da ti bude dobro!'
Postanak 32,10Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; što si je iskazao slugi svojemu, jer samo štapom putničkim svojim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora.
Postanak 32,11Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne dođe i ne pobije nas, matere s djecom!
Postanak 32,12Ali ti si obećao: 'Ja ću gledati, da ti bude dobro, i učinit ću potomstvo tvoje da ga bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti od množine.' "
Postanak 32,13Onu noć prenoći tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava:
Postanak 32,14Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
Postanak 32,15Trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi.
Postanak 32,16Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: "Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga!"
Postanak 32,17Prvomu dade ovaj naputak: "Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: 'Čiji si i kamo ćeš, i čije su te životinje pred tobom?
Postanak 32,18Tada ti reci: 'Sluge tvojega Jakova; ovo šalje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.' "
Postanak 32,19Tako i drugomu i trećemu i svima, što su gonili stado, dade Naputak: "Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete!
Postanak 32,20I još kažite: 'Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.' " Mislio je naime: "Darom, što ide preda mnom, umirit ću ga, onda istom stupit ću mu pred oči, možda me tada prijazno primi."
Postanak 32,21Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu noć u taboru.
Postanak 32,22Ipak se diže još one noći, uze obadvije žene svoje i obadvije sluškinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijeđe gaz Jaboka.
Postanak 32,23Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko.
Postanak 32,24Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore.
Postanak 32,25I kad ovaj vidje, da ga ne može nadjačati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isčaši stegno iz zglavka, kad se je borio s njim.
Postanak 32,26Tada reče onaj: "Pusti me; jer je zora već osvanula!" Ali on odgovori: "Ne puštam te, dok me ne blagosloviš."
Postanak 32,27Onaj ga upita: "Kako se zoveš!" On odgovori: "Jakov."
Postanak 32,28A onaj mu reče: "Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si."
Postanak 32,29Tada zamoli Jakov: "Kaži mi ime svoje! On odgovori: "Što me pitaš za ime moje?" I onda ga blagoslovi ondje.
Postanak 32,30Jakov prozva ono mjesto Penuel, i reče on: "Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.
Postanak 32,31Sunce je pred njim izašlo, kad ostavi za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega.
Postanak 32,32Zato sinovi Izraelovi sve do dana današnjega ne jedu mišicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu.
Postanak 32,1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
Postanak 32,2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
Postanak 32,3Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

Postanak 32,4Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
Postanak 32,5i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: `Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao.
Postanak 32,6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.`
Postanak 32,7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka.
Postanak 32,8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao.
Postanak 32,9Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
Postanak 32,10Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: `Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!`
Postanak 32,11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
Postanak 32,12Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
Postanak 32,13Ti si rekao: `Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.`
Postanak 32,14Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
Postanak 32,15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
Postanak 32,16trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
Postanak 32,17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!
Postanak 32,18A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: `Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?`
Postanak 32,19odgovori: `Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.`
Postanak 32,20Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.
Postanak 32,21Još mu dodaj: `A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.`" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.
Postanak 32,22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
Postanak 32,23One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
Postanak 32,24Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo.
Postanak 32,25Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.
Postanak 32,26Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali.
Postanak 32,27Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.
Postanak 32,28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov.
Postanak 32,29Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.
Postanak 32,30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi.
Postanak 32,31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.
Postanak 32,32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
Postanak 32,33Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.
Stvaranje 32,1Laban se diže u rano jutro, zagrli svoje kćeri i svoje sinove, blagoslovi ih i vrati se kući.
Stvaranje 32,2Jakov kročiše svojim putem kad glasonoše Božje naiđoše.
Stvaranje 32,3 Čim ih opazi, on povika: ` Ovo je Božji tabor` i on nazva to mjesto Mahanaim .
Stvaranje 32,4Jakov posla pred sobom tekliće prema svojem bratu Ezavu u zemlju Seir u polje Edoma .
Stvaranje 32,5On im dade zapovijedi i reče: ` Ovako ćete vi govoriti mojem gospodaru Ezavu: Ovako govori tvoj sluga Jakov: Ja sam boravio kod Labana i zadržao sam se sve do sada.
Stvaranje 32,6Posjedujem bikove i magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje, i smatrao sam nužnim poslati glasonoše i obavijestiti svog gospodara Ezava da bih našao milost u njega. `
Stvaranje 32,7Glasonše se vratiše Jakovu i rekoše: ` Išli smo kod tvojeg brata Ezava. On također ide tebi u susret, ima 40 ljudi sa sobom. `
Stvaranje 32,8Jakova zahvati strah i zebnja ga spopade . On razdijeli ljude koji su bili s njim u dva tabora, sitnu i krupnu stoku, i deve,
Stvaranje 32,9govoreći: ` Ako Ezav naiđe na jedan od ova dva tabora i uništi ga, preostali tabor moći će se izbaviti. `
Stvaranje 32,10Potom Jakov povika: ` Bože mojeg oca Abrahama, Bože mojeg oca Izaka, Ti GOSPODE koji si mi rekao: Vrati se u zemlju svoju i svoje obitelji i ja ću ti učiniti dobro,
Stvaranje 32,11ja sam suviše mali za sve te naklonosti i svu tu vjernost koju si primijenio prema svojem sluzi! Jer ja nisam prešao Jordan s ničim drugim osim sa svojim štapom a sada sam formirao dva tabora.
Stvaranje 32,12Milost, spasi me iz ruku mojeg brata, ruke Ezava jer ja ga se bojim, ja se bojim da ne dođe i ne udari nas, mene, majku s djecom.
Stvaranje 32,13Ti, ti si mi rekao: Ja ću ti učiniti dobro i umnožiti tvoje potomstvo kao pijesak u moru koji se ne može prebrojati koliko ga ima! `
Stvaranje 32,14On ostade te noći u tom mjestu. Od životinja s kojima je raspolagao, Jakov pripremi jedan poklon za svog brata Ezava:
Stvaranje 32,15dvije stotine koza, dvadeset jaraca, dvadeset ovaca i dvadeset ovnova,
Stvaranje 32,16trideset devinih ženki sa svojim mladim, četrdeset krava i deset volova, dvadeset magarica i deset magaraca.
Stvaranje 32,17On dade svojim slu gama svako stado posebno i reče im: ` Pođite ispred mene i načinite jedan razmak između svakog stada. `
Stvaranje 32,18potom dade ovu zapovijed prvom sluzi: ` Kad te moj brat Ezav susretne i upita govoreći: Čiji si ti? Kamo ideš ? Čije je stado koje ide pred tobom?
Stvaranje 32,19Ti ćeš odgovoriti: Tvojeg sluge Jakova. To je jedan poklon koji on šalje svojem gospodaru Ezavu a on sam dolazi iza nas. `
Stvaranje 32,20On dade istu zapovijed drugom sluzi, potom trećem, potom svima koji su išli iza svojih stada: ` Svi ćete to, reče on, govoriti na isti način Ezavu kad ga susretnete i njemu ćete reći: Tvoj sluga Jakov također dolazi iza nas. `
Stvaranje 32,21On je u stvari rekao: `Ja ću ublažiti njegovo raspoloženje presrećući ga ovim poklonom; poslije toga ja ću ga vidjeti osobno i možda će me dobro primiti. `
Stvaranje 32,22Poklon pođe naprijed, on sam ostade te noći u taborištu.
Stvaranje 32,23Te iste noći, on se diže, uze svoje dvije žene, svoje dvije sluškinje, svojih jedanaestero djece, i prijeđe gaz na Jaboku .
Stvaranje 32,24On ih uze i prevede preko rijeke, potom on prevede ono što je pripadalo njemu,
Stvaranje 32,25a Jakov osta sam. Jedan čovjek hrvao se s njim u prašini sve do u osvit dana.
Stvaranje 32,26On vidje da ga ne može nadmašiti, udari ga u kuk koji se iščaši dok se hrvao s njim po prašini.
Stvaranje 32,27On mu reče: `Pusti me jer je svanulo.` `Noinih te pustiti, odgovori on, dok me ne blagosloviš.`
Stvaranje 32,28On mu reče: ` Koje je tvoje ime? ` ` Jakov `, odgovori on.
Stvaranje 32,29On preuze: ` Ne ćete se zvati više Jakov, već Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i ti si ih nadmašio. `
Stvaranje 32,30Jakov ga zamoli: ` Milost, označi mi svoje ime. ` ` A zašto, reče on, pitaš me ti za moje ime ? `
Stvaranje 32,31Jakov nazva to mjesto Peniel to jest Lice-od-Boga, jer `ja vidjeh Boga licem u lice i moj život bi spašen. `
Stvaranje 32,32Sunce se dizaše kad on prođe Penuel . Hramao je u kuku.
Stvaranje 32,33Zbog tog sinovi Izraelovi ne jedu mišića s buta koji je na bedrenom kuku, još i danas. U stvari on bijaše udario Jakova u kuk, u bedreni mišić.
1. Mojsijeva 32,1A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anđeli Božiji;
1. Mojsijeva 32,2A kad ih ugleda Jakov, reče: ovo je oko Božji. I prozva ono mjesto Mahanaim.
1. Mojsijeva 32,3I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svojemu u zemlju Sir, krajinu Edomsku.
1. Mojsijeva 32,4I zapovjedi im govoreći: ovako kažite gospodaru mojemu Isavu: sluga tvoj Jakov ovako kaže: bio sam došljak kod Lavana i bavio se dosad.
1. Mojsijeva 32,5A imam volova i magaraca, ovaca i sluga i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svojemu, eda bih našao milost pred tobom.
1. Mojsijeva 32,6I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka.
1. Mojsijeva 32,7A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije čete.
1. Mojsijeva 32,8I reče: ako Isav udari na jednu četu i razbije je, da ako druga uteče.
1. Mojsijeva 32,9I reče Jakov: Bože oca mojega Avrama i Bože oca mojega Isaka, Gospode, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!
1. Mojsijeva 32,10Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si učinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijeđoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije čete.
1. Mojsijeva 32,11Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s djecom.
1. Mojsijeva 32,12A ti si kazao: zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću sjeme tvoje da bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine.
1. Mojsijeva 32,13I zanoći ondje onu noć, i uze što mu dođe do ruke, da pošlje na dar Isavu bratu svojemu,
1. Mojsijeva 32,14Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova,
1. Mojsijeva 32,15Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.
1. Mojsijeva 32,16I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: idite naprijed preda mnom, ostavljajući dosta mjesta između jednoga stada i drugoga.
1. Mojsijeva 32,17I zapovjedi prvomu govoreći: kad sreteš Isava brata mojega, pa te zapita: čiji si? i kuda ideš? i čije je to što goniš pred sobom?
1. Mojsijeva 32,18A ti reci: sluge tvojega Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svojemu Isavu, a eto i sam ide za nama.
1. Mojsijeva 32,19Tako zapovjedi i drugomu i trećemu i svijema koji iđahu za stadom, i reče: tako kažite Isavu kad naiđete na nj.
1. Mojsijeva 32,20I još kažite: eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda vidjeti lice, da ako me lijepo primi.
1. Mojsijeva 32,21Tako otide dar naprijed, a on prenoći onu noć kod čete svoje.
1. Mojsijeva 32,22I po noći usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prebrodi brod Javok.
1. Mojsijeva 32,23A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše.
1. Mojsijeva 32,24A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore.
1. Mojsijeva 32,25I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim.
1. Mojsijeva 32,26Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.
1. Mojsijeva 32,27A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov.
1. Mojsijeva 32,28Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si.
1. Mojsijeva 32,29A Jakov zapita i reče: kaži mi kako je tebi ime. A on reče: što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje.
1. Mojsijeva 32,30I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi.
1. Mojsijeva 32,31I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje.
1. Mojsijeva 32,32Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeva od mišića na zglavku u stegnu do današnjega dana, što se Jakovu povrijediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje