Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 43. poglavlje

Postanak 43. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 43,1Ali je glad teško pritiskivala zemlju.
Postanak 43,2Kad potrošiše sve žito, što su ga bili donijeli iz Egipta, reče im otac njihov: Idite još jedanput onamo i kupite nam opet nešto žita!"
Postanak 43,3Juda mu reče: "Onaj čovjek jako nam zaprijeti: 'Ne dolazite mi na oči, ako ne bude s vama brat vaš.'
Postanak 43,4Ako ćeš dakle pustiti s nama brata našega poći ćemo i kupit ćemo ti žita.
Postanak 43,5A ako ga nećeš pustiti s nama, onda ne idemo tamo; jer nam reče onaj čovjek: 'Ne dolazite mi na oči, ako ne bude s vama brat vaš!'
Postanak 43,6Tada reče Izrael: "Zašto mi tu muku učiniste i rekoste tome čovjeku, da imate još jednoga brata?"
Postanak 43,7Odgovoriše: "Čovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš i zapitao je: 'Je li vam još živ otac? I Imate li još kojega brata?' Mi mu odgovorismo na pitanja njegova. Jesmo li mogli znati, da će zahtijevati od nas: 'Dovedite ovamo brata svojega?' "
Postanak 43,8A Juda zamoli oca svojega Izraela: "Pusti dječaka s menom; tada ćemo zaputiti i otići tamo, da ostanemo na životu i ne poumremo, mi, ti i djeca naša.
Postanak 43,9Ja sam jamac za njega, i iz ruku mojih išti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oči, bit ću ti kriv, dok sam živ.
Postanak 43,10Da nijesmo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno već dva puta vratili."
Postanak 43,11Tada im reče otac njihov Israel: "Kad mora biti, onda učinite ovo: uzmite što najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onome čovjeku na dar, nešto balzama i nešto meda, mirodija i smirne, urme i badema!
Postanak 43,12A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce, što su se našli odozgor u vrećama vašim, morate opet sobom uzeti. Možda je po sredini zabuna.
Postanak 43,13I brata svojega uzmite sa sobom, pa zaputite i otidite opet k onome čovjeku!
Postanak 43,14Bog Svemoćni neka dadne, da nađete milost u onoga čovjeka, i da vam on opet pusti brata vašega i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao što sam nekoć bio bez djece!"
Postanak 43,15Tada uzeše ljudi taj dar; i dvaput toliko novaca uzeše sa sobom i Benjamina, podigoše se, otidoše u Egipat i stupiše pred Josipa.
Postanak 43,16I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju kuće svoje: "Odvedi te ljude u kuću, zakolji jedno marvinče i spremi ručak; jer će ti ljudi opodne jesti s menom."
Postanak 43,17Učini čovjek kako mu je bio Josip zapovjedio, i odvede ljude u kuću Josipovu.
Postanak 43,18A ljudi se pobojali, kad su bili vođeni u kuću Josipovu, i pomisliše: "Zbog novaca, što su prvi put bili natrag metnuti u vreće naše, vode nas ovamo unutra, da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda zarobe."
Postanak 43,19Zato pristupiše k upravitelju kuće Josipove, progovoriše mu na vratima kućnim,
Postanak 43,20I rekoše: "Molimo, gospodaru, mi smo već jedanput došli ovamo, da kupimo žita.
Postanak 43,21Kad dođosmo u prenoćište i otvorismo vreće svoje, nađoše se novci svakoga od nas odozgor u vreći njegovoj, novci naši po punoj težini svojoj. To mi sad donosimo natrag.
Postanak 43,22A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo žita. Ne znamo, tko nam je to metnuo novce naše u vreće naše."
Postanak 43,23On odgovori: "Budite mirni i ništa se ne bojte! Bog vaš i Bog oca vašega potajno je metnuo blago u vreće vaše. Novce sam vaše primio u redu." Tada im izvede Simeona.
Postanak 43,24Nato uvede ljude u kuću Josipovu, donese im vode, da u njoj operu sebi noge, i magarcima njihovim položi.
Postanak 43,25Uto oni pripraviše dar, prije nego Josip dođe opodne; jer su bili čuli, da će oni ondje ručati.
Postanak 43,26Kad Josip dođe u kuću, izručiše mu u kući dar, što ga ponesoše sobom, i pokloniše mu se sve do zemlje.
Postanak 43,27On ih upita za zdravlje i reče: "Kako je stari otac vaš, za koga mi govoriste? Je li još živ?"
Postanak 43,28Odgovoriše: "Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ." Pritom se duboko nakloniše.
Postanak 43,29Kad on pogleda naokolo, ugleda brata svojega Benjamina, sina matere svoje, te upita: "Je li vam to najmlađi brat, za kojega mi govoriste?" Onda pridoda: "Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj!"
Postanak 43,30Tada Josip brzo prekide; jer je bio pred bratom svojim duboko ganut, i bilo mu je da udari u plač. Uniđe stoga u nutarnju sobu i tamo se isplaka.
Postanak 43,31Pošto se je umio, izađe opet van i zapovjedi, silom se svladavajući: "Nosite jelo!"
Postanak 43,32Tada donesoše njemu i njima napose, i Egipćanima, koji su jeli s njim, napose; jer Egipćani ne smiju jesti sa Hebrejima zato, što je to Egipćanima nečisto.
Postanak 43,33Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlađega točno po dobi razmješteni; zato su se ljudi zgledali začuđeni.
Postanak 43,34On im dade nositi od jela, što su stajala pred njim. Dio što zapade Benjamina, bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje.˚
Postanak 43,1 Strašna glad pritisla zemlju.
Postanak 43,2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: "Idite opet i nabavite nam malo hrane.
Postanak 43,3Nato će mu Juda: "Onaj nam je čovjek jasno rekao: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.`
Postanak 43,4Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita.
Postanak 43,5Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.`
Postanak 43,6"Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata?
Postanak 43,7Oni odgovore: "Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: `Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?` Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći : `Dovedite svoga brata!`
Postanak 43,8Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.
Postanak 43,9Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka.
Postanak 43,10Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti.
Postanak 43,11Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.
Postanak 43,12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna.
Postanak 43,13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku.
Postanak 43,14Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem.
Postanak 43,15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa.
Postanak 43,16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!
Postanak 43,17Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.
Postanak 43,18Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove.
Postanak 43,19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu:
Postanak 43,20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;
Postanak 43,21i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.
Postanak 43,22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće.
Postanak 43,23"Budite mirni", reče im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna.
Postanak 43,24Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iće.
Postanak 43,25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati.
Postanak 43,26Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.
Postanak 43,27Upita ih on za zdravlje te će dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?
Postanak 43,28"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje.
Postanak 43,29Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!
Postanak 43,30Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka.
Postanak 43,31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: "Poslužite ručak!
Postanak 43,32Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno.
Postanak 43,33I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.
Postanak 43,34I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.
Stvaranje 43,1Glad se oborila na zemlju.
Stvaranje 43,2Kad oni pojedoše žito koje su donijeli iz Egipta, otac im njihov reče: ` Vratite se kupiti nam kakve živeži. `
Stvaranje 43,3Juda mu odgovori: ` Čovjek nam je izričito odredio: Ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.
Stvaranje 43,4Ako ti odlučiš poslati s nama našeg brata, mi ćemo sići kupiti ti živeži;
Stvaranje 43,5ali ako ga ne pošalješ, mi ne ćemo sići jer nam je čovjek rekao: vi ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.`
Stvaranje 43,6Izrael preuze: ` Zašto ste mi napravili štetu obavještavajući tog čovjeka da imate još jednog brata? `
Stvaranje 43,7Oni odgovoriše: `Čovjek nas je pritisnuo pitanjima o nama i našoj obitelji: Vaš otac da li je još živ? Govorio je on. Imate li vi jednog brata? Morali smo ga obavijestiti o tome. Jesmo li mogli znati da će reći: Svedite vašeg brata ovdje! ? `
Stvaranje 43,8Juda tada reče svojem ocu Izraelu: `Pusti dečka ići sa mno. Ustaj! Pođimo želimo li preživjeti, a ne umrijeti, mi, ti, i naša djeca.
Stvaranje 43,9Ja sam garancija, ja, a ti ćeš moći meni tražiti račun ako ti ga ne dovedem; ako li ga ne vratim u tvoju nazočnost, sav život nosit ću grijeh pred tobom.
Stvaranje 43,10Da nismo toliko kasnili, već bismo po drugi put se bili vratili. `
Stvaranje 43,11Njihov otac Izrael uzviknu: ` Ako je tako, učinite ovo. Uzmite za snijeti domaću berbu za pokloniti tom čovjeku: malo grožđa, malo meda, terpentinske, tragantove i ladanumove smole, pistacija i badema.
Stvaranje 43,12uzmite jednu drugu sumu novca sa sobom sadržavajući i novac odložen u vaše vreće sa žitom; bila je to možda jedna grješka.
Stvaranje 43,13Uzmite vašeg brata i pođite, vratite se kod tog čovjeka.
Stvaranje 43,14Nek Bog Svemogući vam učini sklonim tog čovjeka, da pusti otići vašeg drugog brata, i Benjamina! Ja, ja ću ostati lišen djeteta kao da ga nikad nisam ni imao. `
Stvaranje 43,15Ti ljudi odnesoše poklone, uzeše sa sobom drugu sumu novca i Benjamina. Oni odoše, siđoše u Egipat i predstaviše se Josipu.
Stvaranje 43,16Videći Benjamina s njima, Josip reče svojem domoupravitelju: ` Odvedi ove ljude u kuću, ubij jednu životinju i pripravi ju, jer ti će ljudi jesti sa mnom u podne. `
Stvaranje 43,17Čovjek izvrši što mu je Josip bio rekao i uvede ljude u Josipovu kuću.
Stvaranje 43,18Oni biše prestrašeni uvođenjem u Josipovu kuću. ` To je zbog novca vraćenog u naše vreće za žito prilikom prvog putovanja, povikaše oni. Vodi nas s našim magarcima da bi nas zlostavljao, napao i postupao s nama kao s robovima.`
Stvaranje 43,19Oni se približiše Josipovom domoupravitelju i obratiše mu se na ulazu u kuću:
Stvaranje 43,20`Oprostite, moj gospodine, rekoše oni. Mi smo sišli prilikom prethodnog puta za kupiti živež.
Stvaranje 43,21No, kad smo stigli na odmorište i otvorili svoje vreće sa žitom, novac svakog od nas nalazio se pri samom otvoru vreće. To je naš novac svakog od nas, dobro odvagnut, koji smo donijeli sa sobom
Stvaranje 43,22mi smo došli imajući sa sobom jednu drugu sumu za kupovinu živeži. Ne znamo tko je vratio naš novac u naše vreće sa žitom. `
Stvaranje 43,23` Smirite se i ne bojte se ničega, odgovori on. To je vaš Bog, Bog vašeg oca, koji vam je blago stavio u vaše vreće. ` Potom im on oslobodi Simeona.
Stvaranje 43,24Čovjek uvede naše ljude u Josipovu kuću. Donese im vodu da si operu noge i dade krmiva njihovim magarcima.
Stvaranje 43,25Oni pripraviše poklon čekajući podne kad će doći i Josip; bili su u stvari razumjeli da će ondje uzeti svoj objed.
Stvaranje 43,26Kad se Josip vrati kući, oni mu predadoše dar koji su imali sa sobom u toj kući i pokloniše se pred njim sve do zemlje.
Stvaranje 43,27On ih upita kako su, potom im reče: `Kako je vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?
Stvaranje 43,28` Tvoj sluga, naš otac, dobro je, odgovoriše oni; još je živ. ` Oni se poviše i nakloniše.
Stvaranje 43,29Dignuvši oči Josip vidje Benjamina svojeg brata, sina svoje majke. Ovaj ovdje, je li, to vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili? ` Potom reče: ` Bog da ti podari milost, sine moj. `
Stvaranje 43,30Osjećajući uzbuđenje u svojoj nutrini pri pogledu na svojeg brata, on se požuri potražiti mjesto gdje će zaplakati. Dođe u svoju vlastitu sobu. Ondje, zaplaka.
Stvaranje 43,31On umi lice i ponovo iziđe. Budući se svladao, on reče: ` Služite objed. `
Stvaranje 43,32On, jeo je odvojeno, a oni sa strane. Egipćani su jeli s njim, po strani, jer Egipćani nisu imali opravo jesti s Hebrejima. Za njih je to bila jedna gnusnost.
Stvaranje 43,33Ovi Hebreji su sjedjeli pred njim, prvorođeni prema svojem pravu prvijenstva, a najmlađi prema svojoj mladoj dobi, gledajući sa zaprepaštenjem jedni druge.
Stvaranje 43,34On im dade donijeti pladnjeve koji su bili pred njim, ali pladanj za Benjamina bi pet puta obilatiji no oni svi drugi. S njim oni piše do mile volje.
1. Mojsijeva 43,1Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji.
1. Mojsijeva 43,2Pa kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Misira, reče im otac: idite opet, i kupite nam malo hrane.
1. Mojsijeva 43,3A Juda mu progovori i reče: tvrdo nam se zarekao onaj čovjek govoreći: nećete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš.
1. Mojsijeva 43,4Ako ćeš pustiti s nama brata našega, ići ćemo i kupićemo ti hrane.
1. Mojsijeva 43,5Ako li nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je kazao onaj čovjek: nećete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš.
1. Mojsijeva 43,6A Izrailj reče: što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednoga brata?
1. Mojsijeva 43,7A oni rekoše: čovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: je li vam jošte živ otac? imate li još braće? a mi mu odgovarasmo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: dovedite brata svojega?
1. Mojsijeva 43,8I reče Juda Izrailju ocu svojemu: pusti dijete sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša djeca.
1. Mojsijeva 43,9Ja ti se jamčim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv dovijeka.
1. Mojsijeva 43,10Da nijesmo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili.
1. Mojsijeva 43,11Onda reče Izrailj otac njihov: kad je tako, učinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čovjeku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisava korijenja i smirne, urme i badema.
1. Mojsijeva 43,12A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što bijahu ozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogrješka.
1. Mojsijeva 43,13I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku.
1. Mojsijeva 43,14A Bog svemogući da vam da da nađete milost u onoga čovjeka, da vam pusti brata vašega drugoga i Venijamina; ako li ostanem bez djece, nek ostanem bez djece.
1. Mojsijeva 43,15Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izađoše pred Josifa.
1. Mojsijeva 43,16A Josif kad vidje s njima Venijamina, reče čovjeku koji upravljaše kućom njegovom: odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi.
1. Mojsijeva 43,17I učini čovjek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu.
1. Mojsijeva 43,18A oni se bojahu kad ih čovjek vođaše u kuću Josifovu, i rekoše: za novce koji pređe bjehu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce.
1. Mojsijeva 43,19Pa pristupivši k čovjeku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim,
1. Mojsijeva 43,20I rekoše: čuj, gospodaru; došli smo bili i pređe, i kupismo hrane;
1. Mojsijeva 43,21Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakoga nas bijahu ozgo u vreći njegovoj, novci naši na mjeru; i evo smo ih donijeli natrag;
1. Mojsijeva 43,22A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće.
1. Mojsijeva 43,23A on im reče: budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašega metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna.
1. Mojsijeva 43,24I uvede ih čovjek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovijem položi.
1. Mojsijeva 43,25I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni ondje objedovati.
1. Mojsijeva 43,26I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje.
1. Mojsijeva 43,27A on ih zapita kako su, i reče: kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? je li jošte živ?
1. Mojsijeva 43,28A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se.
1. Mojsijeva 43,29A on pogledav vidje Venijamina brata svojega, sina matere svoje, i reče: je li vam to najmlađi brat vaš za kojega mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko!
1. Mojsijeva 43,30A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje će plakati, i ušav u jednu sobu plaka ondje.
1. Mojsijeva 43,31Poslije umiv se izađe, i ustežući se reče: dajte objed.
1. Mojsijeva 43,32I donesoše njemu napose, i njima napose, i Misircima koji objedovahu u njega napose, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima.
1. Mojsijeva 43,33A sjeđahu pred njim stariji po starješinstvu svojem a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda.
1. Mojsijeva 43,34I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje