Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Postanak 47. poglavlje

Postanak 47. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Postanak 47,1Josip ode i dojavi faraonu: "Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem svojim dođoše iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji gošenskoj."
Postanak 47,2Petoricu od braće svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu.
Postanak 47,3A kad faraon upita braću njegovu: "Što je zanimanje vaše?" Odgovoriše oni faraonu: "Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci naši."
Postanak 47,4Još rekoše faraonu: "Dođosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadržimo; sluge tvoje ne nalaze više za ovce svoje paše, jer glad teško pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji gošenskoj!"
Postanak 47,5Tada reče i faraon Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše ti.
Postanak 47,6Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braću svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji gošenskoj; i nađeš li, da su među njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!"
Postanak 47,7Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov.
Postanak 47,8Faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"
Postanak 47,9Jakov odgovori faraonu: "Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine života mojega. Ne stižu one godina života otaca mojih, što ih oni provedoše na putovanju svojemu."
Postanak 47,10Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona.
Postanak 47,11A Josip naseli oca svojega i braću svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao što je bio zapovjedio faraon.
Postanak 47,12Josip opskrbi kruhom oca svojega i braću svoju i svu porodicu oca svojega po broju družine njihove.
Postanak 47,13Na svoj zemlji nije tada više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi.
Postanak 47,14Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za žito, što se je moralo kupovati, te Josip izruči te novce kući faraonovoj.
Postanak 47,15A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: "Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred očima tvojim? Jer nema više novaca."
Postanak 47,16Josip reče: "Dajte ovamo stoku svoju, i ja ću vam za stoku vašu dati kruha, kad više nemate novaca."
Postanak 47,17I dovodili su stoku svoju k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove.
Postanak 47,18Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: "Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe, i ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela našega i polja naših.
Postanak 47,19Zašto da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naša? Kupi nas i polja naša za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!"
Postanak 47,20Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipćani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu.
Postanak 47,21A narod učini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga.
Postanak 47,22Samo ne kupi polja svećenička; jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od utvrđenog dohotka svojega, što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne moradoše prodavati svojih polja.
Postanak 47,23Josip reče narodu: "Kupujem vas ovim zajedno s poljima vašim za faraona, evo vam sjemena, da možete posijati polja!
Postanak 47,24Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i porodicama vašim, kao i za prehranu djece vaše."
Postanak 47,25Tada oni povikaše: "Ti nam spasavaš život. Neka nađemo milost u očima tvojim, gospodaru, i rado ćemo biti robovi faraonu!"
Postanak 47,26Tako Josip iz toga učini zakonsku obvezu, što do dana današnjega leži na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed svećenički ne potpade faraonu.
Postanak 47,27Tako se Izraelci naseliše u zemlji egipatskoj, u pokrajini gošenskoj; tu se utvrdiše i umnožiše i postadoše veoma mnogobrojni.
Postanak 47,28Jakov poživje u zemlji egipatskoj još sedamnaest godina. Bilo je dana života Jakovljeva sto i četrdeset i sedam godina.
Postanak 47,29A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam našao milost u očima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me nećeš pokopati u Egiptu!
Postanak 47,30Kod otaca svojih hoću radije da počivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu!" On odgovori: "Učinit ću, kako zahtijevaš."
Postanak 47,31Onaj reče: "Zakuni mi se!" I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje.
Postanak 47,1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.
Postanak 47,2I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu.
Postanak 47,3Onda faraon zapita njegovu braću: "Čime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci.
Postanak 47,4Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.
Postanak 47,5[5a] Faraon reče Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: "Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi,
Postanak 47,6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.
Postanak 47,7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.
Postanak 47,8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?
Postanak 47,9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.
Postanak 47,10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
Postanak 47,11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
Postanak 47,12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.
Postanak 47,13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
Postanak 47,14Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.
Postanak 47,15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.
Postanak 47,16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.
Postanak 47,17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
Postanak 47,18Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
Postanak 47,19Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!
Postanak 47,20Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,
Postanak 47,21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
Postanak 47,22Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
Postanak 47,23Onda Josip reče svijetu: "Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
Postanak 47,24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.
Postanak 47,25Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.
Postanak 47,26Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.
Postanak 47,27Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.
Postanak 47,28U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina.
Postanak 47,29A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
Postanak 47,30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Učinit ću kako si rekao", odgovori.
Postanak 47,31"Zakuni mi se!" - reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.

Stvaranje 47,1Josip dođe dakle upozoriti Faraona i reći mu: ` Moj otac i moja braća su došli iz zemlje Kanaan sa svojom sitnom i svojom krupnom sto kom i svim što bijaše njihovo; oni se nalaze u zemlji Gošen. `
Stvaranje 47,2Potom, u grupi svoje braće, on uze pet ljudi da ih predstavi Faraonu.
Stvaranje 47,3Ovaj reče braći Josipovoj: ` Koje je vaše zanimanje? ` ` Tvoje su sluge pastiri, odgovoriše oni, mi smo to kao i naši očevi što su to bili.`
Stvaranje 47,4Oni rekoše Faraonu: ` Mi smo došli da bi boravili u zemlji, jer nema više ispaše za ovce tvojih slugua glad pritišće zemlju Kanaan. Dozvoli da tvoje sluge sada obitavaju u zemlji Gošen. `
Stvaranje 47,5Faraon reče Josipu: ` Tvoj otac i tvoja braća su došli k tebi.
Stvaranje 47,6Zemlja Egipat je pred tobom, nastani svojeg oca i svoju braću u najboljem mjestu. Nek obitavaju u zemlji Gošen. Ako poznaješ među njima sposobne ljude, uzmi ih u napolicu za moja vlastita stada. `
Stvaranje 47,7Josip dovede svojeg oca Jakova i predstavi ga Faraonu. Jakov blagoslovi Faraona
Stvaranje 47,8koji mu reče : ` Koliko je godina trajao tvoj život ? `
Stvaranje 47,9` Trajanje mojih seoba bijaše 130 godina! odgovori Jakov. To bi jedno kratko i zlo vrijeme tako da godine mojeg života nisu dosegle ono trajanje godina koje su proživjeli moji očevi u vrijeme njihovih seoba. `
Stvaranje 47,10Nakon što je blagoslovio Faraona Jakov uze otpust u njega.
Stvaranje 47,11Josip smjesti svojeg oca i svoju braću i dade im jedno imanje na najboljem mjestu u cijelom Egiptu, u zemlji Ramzesovoj, kako je bio propisao Faraon.
Stvaranje 47,12Josip opskrbi hranom svojeg oca, svoju braću i svu kuću oca svojeg, prema broju njihove djece za ishranu.
Stvaranje 47,13Ne bi više nikakve hrane u cijeloj zemlji jer glad ju je teško pritiskivala. Zemlja Egipat i zemlja Kanaan nisu više znale što činiti pred tom glađu.
Stvaranje 47,14Josip pokupi sav novac koji se nalazio u zemljama Egipat i Kanaan prodajući im žito i privuče sav taj novac u *Faraonovu palaču.
Stvaranje 47,15Novac nestade iz zemalja Egipta i Kanaana. Svi Egipćani dođoše naći Josipa i rekoše mu: ` Daj nam što za jesti. Zašto bismi mi trebali umrijeti pred tobom, radi nedostatka novca? `
Stvaranje 47,16` Dajte mi vaša stada, odgovori Josip, a ako manjka novca, tad ću vam po cijeni stada isporučiti što za jesti. `
Stvaranje 47,17Oni dovedoše stada Josipu koji im isporuči što za jesti u zamjenu za konje, stada sitne i krupne stoke i magaraca. Po cijenu svih njihovih stada, on im osigura što te godine jesti.
Stvaranje 47,18Ta godina isteče, oni ga dođoše tražiti ponovo iduće godine i rekoše mu: ` Mi ne krijemo našem gospodinu da je novac nestao i da stada životinjska pripadaju mom gospodinu. Ne preostaje pred našim gospodinom ništa osim naših tijela i naša zemlja.
Stvaranje 47,19Zašto bismo mi trebali umrijeti na tvoje oči? Naša zemlja nije više ništa bez nas. Kupi nas, nas i našu zemlju; mi i naša zemlja bit ćemo u službi Faraona. Daj sjemena, mi hoćemo živjeti, a ne umrijeti, zemlja ne će biti ožalošćena. `
Stvaranje 47,20Josip kupi u korist Faraona svu zemlju Egipta, jer svaki Egipćanin prodade svoje polje, tako neumoljiva bijaše za njih glad. Zemlja pripade Faraonu.
Stvaranje 47,21Ipak Josip ne kupi zemlju svećeničku jer je imao jednu naredbu Faraonovu njima u korist. Oni se prehranjivaše od obroka koje im davaše Faraon i oni ne prodaše svoje zemlje.
Stvaranje 47,22Josip reče narodu: ` Danas dakle, ja sam vas stekao u korist Faraonovu, vas i vašu zemlju. Imat ćete sjemena i moći ćete zasijati zemlju.
Stvaranje 47,23Po žetvama davat ćete jednu petinu Faraonu, a vi ćete imati četiri druge za zasijati polja i prehraniti sebe kao i one koji s vama žive, i vašu djecu. `
Stvaranje 47,25` Ti si nam spasio život, odgovoriše oni. Možemo li naći milost u očima mojeg gospodara i biti robovi Faraonovi. `
Stvaranje 47,26Josip izdade jedan dekret, na snazi još i danas, namećući jednu petinu od zemlje Egipat u korist Faraonovu. Samo zemlja svečenička ne pripadaše Faraonu.
Stvaranje 47,27Izrael stanovaše u zemji Egipat u području Gošena, Izraeliti tu postadoše posjednicima, biše plodni i namnožiše se.
Stvaranje 47,28Jakov poživje sedamnaest godina u Egiptu, a trajanje života Jakovljevog bi 147 godina.
Stvaranje 47,29Kad se približiše dani smrti Izraelove, on pozva svojeg sina Josipa i reče mu: ` Ako sam našao milosti u tvojim očima, stavi svoju ruku pod moje bedro, učini dokaz prijateljstva prema meni i ne zakopaj me u Egiptu.
Stvaranje 47,30Ja ću leći s mojim očevima, ti ćeš me iznijeti iz Egipta i ukopati u njihov grob. ` ` Učinit ću kao što si ti rekao `, odgovori on. Josip mu prisegnu, a Josip se prostrije po uzglavlju svojeg kreveta .
1. Mojsijeva 47,1I otišav Josif javi Faraonu i reče: otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svijem što imaju dođoše iz zemlje Hanaske, i evo ih u zemlji Gesemskoj.
1. Mojsijeva 47,2I uzev nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona.
1. Mojsijeva 47,3A Faraon reče braći njegovoj: kaku radnju radite? A oni rekoše Faraonu: pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari.
1. Mojsijeva 47,4Još rekoše Faraonu: dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji Hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji Gesemskoj sluge tvoje.
1. Mojsijeva 47,5A Faraon reče Josifu: otac tvoj i braća tvoje dođoše k tebi;
1. Mojsijeva 47,6U tvojoj je vlasti zemlja Misirska; na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svojega i braću svoju, neka žive u zemlji Gesamskoj; i kao koje znaš između njih da su vrijedni ljudi, postavi ih nad mojom stokom.
1. Mojsijeva 47,7Poslije dovede Josif i Jakova oca svojega i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona.
1. Mojsijeva 47,8A Faraon reče Jakovu: koliko ti ima godina?
1. Mojsijeva 47,9Odgovori Jakov Faraonu: meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mojega i zli su bili, niti stižu vijeka otaca mojih, koliko su oni živjeli.
1. Mojsijeva 47,10I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona.
1. Mojsijeva 47,11A Josif naseli oca svojega i braću svoju, i dade im dobro u zemlji Misirskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Rameskoj, kao što zapovjedi Faraon.
1. Mojsijeva 47,12I hranjaše Josif hljebom oca svojega i braću svoju i sav dom oca svojega do najmanjega.
1. Mojsijeva 47,13Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i uzmuči se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi.
1. Mojsijeva 47,14I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji Misirskoj i po zemlji Hananskoj za žito koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu.
1. Mojsijeva 47,15A kad nesta novca u zemlji Misirskoj i u zemlji Hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: daj nam hljeba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema?
1. Mojsijeva 47,16A Josif im govoraše: dajte stoku svoju, pa ću vam dati hljeba za stoku, kad je nestalo novca.
1. Mojsijeva 47,17I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hljeba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hljebom za svu stoku njihovu.
1. Mojsijeva 47,18A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: ne možemo tajiti od gospodara svojega, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našega je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svojemu osim tjelesa naših i njiva naših.
1. Mojsijeva 47,19Zašto da mremo na tvoje oči? evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hljeb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti.
1. Mojsijeva 47,20Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako mah među njima. I zemlja posta Faraonova.
1. Mojsijeva 47,21A narod preseli u gradove od jednoga kraja Misira do drugoga.
1. Mojsijeva 47,22Samo ne kupi svešteničkih njiva; jer Faraon odredi dio sveštenicima, i hranjahu se od svojega dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva.
1. Mojsijeva 47,23A Josif reče narodu: evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjemena, pa zasijte njive.
1. Mojsijeva 47,24A što bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onijema koji su po kućama vašim i za hranu djeci vašoj.
1. Mojsijeva 47,25A oni rekoše: ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu.
1. Mojsijeva 47,26I postavi Josif zakon do današnjega dana za njive Misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove.
1. Mojsijeva 47,27A djeca Izrailjeva življahu u zemlji Misirskoj u kraju Gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma.
1. Mojsijeva 47,28I Jakov poživje u zemlji Misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina.
1. Mojsijeva 47,29A kad se približi vrijeme Izrailju da umre, dozva sina svojega Josifa, i reče mu: ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i vjeru, nemoj me pogrepsti u Misiru;
1. Mojsijeva 47,30Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovu. A on reče: učiniću kako si kazao.
1. Mojsijeva 47,31I reče mu Jakov: zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svojega.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje