Tražilica


Propovjednik 2. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Propovjednik 2,1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost!
Propovjednik 2,2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?
Propovjednik 2,3Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
Propovjednik 2,4Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde;
Propovjednik 2,5uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake.
Propovjednik 2,6Načinih jezera da plodna sadišta natapam.
Propovjednik 2,7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
Propovjednik 2,8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.
Propovjednik 2,9I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.
Propovjednik 2,10I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
Propovjednik 2,11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.
Propovjednik 2,12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno.
Propovjednik 2,13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
Propovjednik 2,14Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob.
Propovjednik 2,15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!
Propovjednik 2,16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.
Propovjednik 2,17Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
Propovjednik 2,18Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.
Propovjednik 2,19Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.
Propovjednik 2,20I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.
Propovjednik 2,21Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
Propovjednik 2,22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?
Propovjednik 2,23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Propovjednik 2,24Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
Propovjednik 2,25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
Propovjednik 2,26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje