Tražilica


Rimljanima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 2,1Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe, kojigod sudiš; jer u čemu sudiš drugome, samoga sebe osuđuješ; jer to činiš, što osuđuješ.
Rimljanima 2,2A znamo, da je sud Božji istinit nad onima, koji tako čine.
Rimljanima 2,3Misliš li, o čovječe, koji sudiš onima, koji to čine, i sam činiš to, da ćeš izbjeći sudu Božjemu.
Rimljanima 2,4Ili prezireš li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju?
Rimljanima 2,5Ali svojom tvrdokornošću i neskrušenim srcem skupljaš sebi gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednog suda Božjega.
Rimljanima 2,6On će dati svakome po djelima njegovim: "
Rimljanima 2,7Vječni život onima, koji ustraju u dobrim djelima i teže za slavom i čašću i neraspadljivošću;
Rimljanima 2,8A gnjev i nemilost onima koji prkose i protive se istini i pokoravaju se nepravdi.
Rimljanima 2,9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka, koji čini zlo, najprije na Židova, onda i na Grka;
Rimljanima 2,10A slava i čast i mir svakome, koji čini dobro, najprije Židovu, onda i Grku.
Rimljanima 2,11Jer Bog ne gleda, tko je tko.
Rimljanima 2,12Kojigod bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti, i kojigod sagriješiše pod zakonom, po zakonu će se suditi.
Rimljanima 2,13Jer pred Bogom nijesu pravedni oni, koji slušaju zakon, nego će se oni proglasiti pravedni, koji vrše zakon.
Rimljanima 2,14Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine ono, što je po zakonu, onda su oni, koji nemaju zakona, sami sebi zakon.
Rimljanima 2,15Oni dokazuju, da je ono, što zakon zapovijeda, napisano u srcima njihovim. Savjest njihova svjedoči im, i misli, koje se među sobom tuže ili i brane,
Rimljanima 2,16Na dan, kad Bog bude sudio tajne ljudske prema evanđelju mojemu po Isusu Kristu.
Rimljanima 2,17Ti se zoveš Židov, oslanjaš se na zakon, hvališ se Bogom,
Rimljanima 2,18I poznaješ njegovu volju. U zakonu poučen znaš, što je dobro i zlo;
Rimljanima 2,19I misliš, da si vođa slijepima, svjetlost onima, koji su u tami,
Rimljanima 2,20Odgojitelj nerazumnima, učitelj djeci, koji u zakonu ima pravilo spoznanje i istine;
Rimljanima 2,21Drugoga učiš, a samoga sebe ne učiš;
Rimljanima 2,22Propovijedaš, da se ne smije krasti, a kradeš. Veliš, da se ne čini preljuba, a činiš preljubu. Odurni su ti idoli, a kradeš iz hrama;
Rimljanima 2,23Hvali; se zakonom, a sramotiš Boga prijestupom zakona,
Rimljanima 2,24Jer se krivnjom vašom grdi ime Božje među neznabošcima, kako je pisano.
Rimljanima 2,25Obrezanje koristi, ako zakon držiš. Ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje postalo neobrezanje.
Rimljanima 2,26Ako dakle neobrezanik vrši propise zakona, neće li mu se onda neobrezanje smatrati za obrezanje?
Rimljanima 2,27I onaj koji je od roda neobrezan i vrši zakon, osudit će tebe, koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
Rimljanima 2,28Jer nije onaj Židov, koji je to samo izvana, i nije ono obrezanje, koje biva samo izvana, na tijelu;
Rimljanima 2,29Nego je ono Židov, koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca, duhom, a ne slovom. Tu je priznanje, ne od ljudi, nego od Boga.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje