Tražilica


Rimljanima 4. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 4,1Što ćemo dakle reći za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu 'l
Rimljanima 4,2Jer ako se je Abraham opravdan djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom.
Rimljanima 4,3Jer što kaže pismo? Vjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu."
Rimljanima 4,4Ali onome, koji radi, ne računa se plaća po milosti, nego po duga.
Rimljanima 4,5A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbožnika, računa se vjera njegova u pravdu.
Rimljanima 4,6Kao što i David veli da je blagoslovljen čovjek, kojemu Bog računa pravdu bez djela:
Rimljanima 4,7"Blagoslovljeni, kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijehi pokriše!
Rimljanima 4,8Blagoslovljen čovjek, kojemu Gospodin ne računa grijeha!"
Rimljanima 4,9Ovo dakle blaženstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo, da se Abrahamu vjera uračuna u pravdu.
Rimljanima 4,10Kako se dakle uračuna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
Rimljanima 4,11I primi znak obrezanja kao pečat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu,
Rimljanima 4,12I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere, koju je imao otac naš Abraham još prije obrezanja.
Rimljanima 4,13Jer obećanje, da bude baštinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu zakonom, nego pravdom iz vjere.
Rimljanima 4,14Jer ako bi bili baštinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i obećanje ništavo,
Rimljanima 4,15Jer zakon dovodi samo gnjev: "gdje nema zakona, nema ni prijestupa,
Rimljanima 4,16Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obećanje tvrdo za sve potomke, ne samo za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
Rimljanima 4,17On je svima narodima otac pred Bogom po riječi Pisma: "Postavio sam te ocem mnogim narodima: "Ili njega, koji oživljuje mrtve i zove ono, što nije, kao ono, što jest, on je vjerovao.
Rimljanima 4,18On je protiv nade vjerovao u nadu, da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je bilo rečeno: "Tako će biti potomstvo tvoje."
Rimljanima 4,19On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo već obamrlo - bilo mu je blizu što godina - i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
Rimljanima 4,20U obećanje Božje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
Rimljanima 4,21I bio je tvrdo osvjedočen, da Bog može i učiniti, što je obećao.
Rimljanima 4,22Zato se i uračuna njemu u pravdu.
Rimljanima 4,23A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,
Rimljanima 4,24Nego i zbog nas, kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista. Gospodina našega,
Rimljanima 4,25Koji je predan zbog grijeha naših i uskrsnuo zbog opravdanja našega,
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje