| Rimljanima 7,1 | Ili ne znate, braćo, - jer govorim onima, koji znadu zakon - da zakon vlada nad čovjekom, dok je živ? |
| Rimljanima 7,2 | Jer je udata žena privezana zakonom za muža, dok on živi; a ako li je umro muž njezin, razriješena je od zakona muževljega. |
| Rimljanima 7,3 | Zato, dok joj je muž živ, zvat će se preljubočinica, ako pođe za drugoga muža; a ako joj umre muž, prosta je od zakona, da ne bude preljubočinica, ako pođe za drugoga muža. |
| Rimljanima 7,4 | Dakle, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Kristovim, da budete drugoga, onoga, što uskrsnu od mrtvih, da plod donesemo Bogu. |
| Rimljanima 7,5 | Jer kad smo bili u tijelu, strasti griješne, što ih je upaljivao zakon, djelovale su u udima našim, da se donosi plod smrti. |
| Rimljanima 7,6 | A sad se oslobodismo od zakona, koji nas je držao, da služimo u novome duhu, a ne u starini slova. |
| Rimljanima 7,7 | Što ćemo dakle reći? Je li zakon grijeh? Bože sačuvaj! Nego ja grijeha nijesam poznao osim po zakonu; jer nijesam znao za požudu, da zakon nije govorio: "Ne želi!" |
| Rimljanima 7,8 | A grijeh uze prigodu po zapovijedi i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. |
| Rimljanima 7,9 | A ja sam živio nekad bez zakona; a kad dođe zapovijed, grijeh oživje. |
| Rimljanima 7,10 | A ja umrijeh; i nađe se, da mi je zapovijed bila za smrt, a trebala me je voditi k životu. |
| Rimljanima 7,11 | Jer grijeh uzevši prigodu po zapovijedi prevari me, i ubi me njome. |
| Rimljanima 7,12 | Tako je dakle zakon svet, i zapovijed sveta i pravedna i dobra. |
| Rimljanima 7,13 | što je dakle dobro meni zar postade smrt? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže grijeh, dobrom učini nu smrt, da bude grijeh odviše griješan zapovijeđu. |
| Rimljanima 7,14 | Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. |
| Rimljanima 7,15 | Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim. |
| Rimljanima 7,16 | Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar. |
| Rimljanima 7,17 | A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. |
| Rimljanima 7,18 | Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim. |
| Rimljanima 7,19 | Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. |
| Rimljanima 7,20 | A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. |
| Rimljanima 7,21 | Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni. |
| Rimljanima 7,22 | Jer imam radost u zakonu Božjemu po unutrašnjem čovjeku, |
| Rimljanima 7,23 | Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim. |
| Rimljanima 7,24 | Ja nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? |
| Rimljanima 7,25 | Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sam umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. |
