Tražilica


Rimljanima 9. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 9,1Istinu govorim u Kristu, ne lažem, savjest moja to mi svjedoči u Duhu Svetom:
Rimljanima 9,2Da mi je vrlo žao, i srce me boli bez prestanka.
Rimljanima 9,3Jer bih želio da ja sam budem odvučen od Krista za braću svoju, što su mi rod po tijelu.
Rimljanima 9,4Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogoštovlje i obećanja;
Rimljanima 9,5Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke. Amen.
Rimljanima 9,6A ne kao da bi bila propala Riječ Božja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od Izraela.
Rimljanima 9,7Niti su svi djeca, koji su potomci Abrahamovi, nego: "U Izaku zvat će se potomstvo tvoje."
Rimljanima 9,8To jest, nijesu ono djeca Božja, što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo,
Rimljanima 9,9Jer je ovo riječ obećanja: "U ovo vrijeme doći ću, i Sara imat će sina."
Rimljanima 9,10A ne samo ona, nego i Rebeka, koja je začela od jednoga, Izaka oca našega.
Rimljanima 9,11Jer dok se još nijesu bili rodili, ni učinili ni dobra ni zla, da ostane Božja odluka po izboru,
Rimljanima 9,12Koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva, bilo joj se reklo: "Veći će služiti manjemu."
Rimljanima 9,13Kao što je pisano: "Jakova sam ljubio, a na Ezava zamrzio."
Rimljanima 9,14što ćemo dakle reći: "Zar je nepravda u Boga? Bože sačuvaj.
Rimljanima 9,15Jer Mojsiju govori: "Koga ću pomilovati, pomilovat ću, i kojemu ću se smilovati, smilovat ću se."
Rimljanima 9,16Tako dakle niti stoji do onoga, koji hoće, niti do onoga, koji trči, nego do Boga, koji se smiluje.
Rimljanima 9,17Jer Pismo govori Faraonu: "Zato sam te upravo podigao, da na tebi pokažem silu svoju, da se razglasi ime moje po svoj zemlji."
Rimljanima 9,18Tako dakle kojemu hoće, smiluje se, a koga hoće, učini otvrdnutim,
Rimljanima 9,19Reći ćeš mi dakle: "Što onda još kori? Jer tko se može protiviti volji njegovoj?
Rimljanima 9,20O čovječe, tko si ti, da pregovaraš Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru svojemu: "Što si me tako načinio?"
Rimljanima 9,21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari načini jednu posudu za čast, a drugu za sramotu 'S
Rimljanima 9,22Što dakle ako je Bog posude gnjeva, što su pripravljene za propast, podnio s mnogom strpljivošću, da pokaže na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju?
Rimljanima 9,23I ako na posudama milosrđa, Što ih je predodredio za slavu, hoće da pokaže bogatstvo milosti svoje?
Rimljanima 9,24K ovima on nas zove, ne samo od Židova, nego i od neznabožaca.
Rimljanima 9,25Kod Hošea govori: "Nazvat ću narodom svojim koji nije narod moj; i neljubljenu ljubljenom, i nepomilovanu pomilovanom.
Rimljanima 9,26I dogodit će se na mjestu gdje im je rečeno: "Vi nijeste narod moj, kamo će se nazvati sinovi Boga živoga."
Rimljanima 9,27A Izaija viče za Izraela: "Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga, samo će ostatak spasiti.
Rimljanima 9,28Jer će potpuno i brzo riječ svoju ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo će je izvršiti na zemlji."
Rimljanima 9,29Isto je tako prorekao Izaija: "Da nam nije Gospodin nad vojskama ostavio ostatka, bili bismo kao Sodoma i slični Gomori."
Rimljanima 9,30Što ćemo dakle reći? Da su neznabošci, koji nijesu išli za pravdom, postigli pravdu, i to pravdu od vjere.
Rimljanima 9,31A Izrael, koji je išao za zakonom pravde, nije dostigao Zakona.
Rimljanima 9,32Zašto? Jer nije tražio pravde iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše na kamen spoticanja.
Rimljanima 9,33Kao što je pisano: "Evo mećem u Sionu kamen da se spotaknu hridinu da padnu; ali tko vjeruje u njega, neće se postidjeti."
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje