Tražilica


Rimljanima 11. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 11,1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
Rimljanima 11,2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:
Rimljanima 11,3Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
Rimljanima 11,4Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.
Rimljanima 11,5Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.
Rimljanima 11,6Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!
Rimljanima 11,7Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,
Rimljanima 11,8kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.
Rimljanima 11,9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom.
Rimljanima 11,10Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!
Rimljanima 11,11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.
Rimljanima 11,12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?
Rimljanima 11,13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam
Rimljanima 11,14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
Rimljanima 11,15Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
Rimljanima 11,16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
Rimljanima 11,17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline,
Rimljanima 11,18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
Rimljanima 11,19Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
Rimljanima 11,20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
Rimljanima 11,21Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti.
Rimljanima 11,22Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.
Rimljanima 11,23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.
Rimljanima 11,24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
Rimljanima 11,25Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.
Rimljanima 11,26I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.
Rimljanima 11,27I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
Rimljanima 11,28U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
Rimljanima 11,29Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
Rimljanima 11,30Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe
Rimljanima 11,31tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.
Rimljanima 11,32Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Rimljanima 11,33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
Rimljanima 11,34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
Rimljanima 11,35Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?
Rimljanima 11,36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje