Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Rimljanima 1. poglavlje

Rimljanima 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Rimljanima 1,1Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan apostol, Izabran za evanđelje Božje,
Rimljanima 1,2Koje je Bog unaprijed obećao preko proroka svojih u Svetim Pismima,
Rimljanima 1,3O Sinu svojemu, koji je po tijelu od roda Davidova,
Rimljanima 1,4A određen, da bude silan Sin Božji duhom svetosti po uskrsnuću od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
Rimljanima 1,5Preko kojega primismo milost i apostolstvo, da pokorimo vjeri sve narode na čast imena njegova;
Rimljanima 1,6Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista,
Rimljanima 1,7Svima, koji su u Rimu, ljubimcima Božjim, pozvanima svetima. Milost vama i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista
Rimljanima 1,8Najprije dakle zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.
Rimljanima 1,9Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u evanđelju Sina njegova, da vas spominjem bez prestanka,
Rimljanima 1,10Moleći se svagda u molitvama svojim, da bi mi napokon jednom pošlo za rukom, da dođem k vama, ako je volja Božja.
Rimljanima 1,11Jer želim vidjeti vas, da vam udijelim nešto duhovne milosti za vaše utvrđenje,
Rimljanima 1,12To jest, da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom vašom i mojom,
Rimljanima 1,13Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio da dođem k vama, no bio sam spriječen do sada, da i među vama imadnem kakav plod, kao i među ostalim neznabošcima.
Rimljanima 1,14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i nerazumnima.
Rimljanima 1,15Zato, što je do mene, gotov sam i vama, koji ste u Rimu, propovijedati evanđelje.
Rimljanima 1,16Jer se ne stidim evanđelja, jer je sila Božja na spasenje svakome, koji vjeruje, najprije Židovu, pa Grku.
Rimljanima 1,17Jer se u njemu otkriva pravda Božja iz vjere u vjeru, kao što je pisano: "Pravednik živi od vjere."
Rimljanima 1,18Jer se otkriva gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi, koji drže istinu u nepravdi,
Rimljanima 1,19Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio.
Rimljanima 1,20Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.
Rimljanima 1,21Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
Rimljanima 1,22Kad su govorili da su mudri, postadoše ludi.
Rimljanima 1,23I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četveronožaca i gmazova.
Rimljanima 1,24I zato ih predade Bog u željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami tjelesa svoja,
Rimljanima 1,25Koji pretvoriše istinu Božju u laž, i većma iskazivaše čast i služiše stvorenju nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.
Rimljanima 1,26Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer žene njihove pretvoriše naravno općenje u ono, što je protiv naravi.
Rimljanima 1,27A tako se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe željama svojim jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram, i sami su na sebi primali zasluženu plaću za svoju zabludu.
Rimljanima 1,28I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju, da čine, što ne valja,
Rimljanima 1,29Da budu napunjeni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti, doušnici,
Rimljanima 1,30Klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
Rimljanima 1,31Nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi.
Rimljanima 1,32Oni, istina, znadu odredbu Božju, da oni, koji to čine, zaslužuju smrt; ipak oni to čine, dapače i odobravaju onima koji to čine.
Rimljanima 1,1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -
Rimljanima 1,2koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim
Rimljanima 1,3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,
Rimljanima 1,4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
Rimljanima 1,5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane
Rimljanima 1,6među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:
Rimljanima 1,7svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
Rimljanima 1,8Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.
Rimljanima 1,9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se
Rimljanima 1,10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.
Rimljanima 1,11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo -
Rimljanima 1,12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.
Rimljanima 1,13A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.
Rimljanima 1,14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.
Rimljanima 1,15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.
Rimljanima 1,16Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.
Rimljanima 1,17Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
Rimljanima 1,18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.
Rimljanima 1,19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.
Rimljanima 1,20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
Rimljanima 1,21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.
Rimljanima 1,22Gradeći se mudrima, poludješe i
Rimljanima 1,23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
Rimljanima 1,24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,
Rimljanima 1,25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Rimljanima 1,26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,
Rimljanima 1,27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
Rimljanima 1,28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,
Rimljanima 1,29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,
Rimljanima 1,30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,
Rimljanima 1,31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.
Rimljanima 1,32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.
Rimljanima 1,1Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan biti *apostolom, izdvojen za objaviti *Evanđelje Božje.
Rimljanima 1,2To Evanđelje, koje on već bijaše obećao, po svojim *prorocima, u Svetim pismima,
Rimljanima 1,3tiču se njegovog Sina, potomka po tijelu, roda Davidova,
Rimljanima 1,4postavljenog, po Duhu Svetom, Sinom Božjim s vlašću po uskrsnuću iz mrtvih, Isusa Krista Gospodina našeg.
Rimljanima 1,5Putem njega mi smo primili milost biti apostolom za voditi k pokornosti vjeri, u slavi njegovog *imena, sve *poganske narode,
Rimljanima 1,6od kojih ste i vi također oni koje je Isus Krist pozvao.
Rimljanima 1,7Svim miljenicima Božjim koji su u Rimu, svetima, po pozivu Božjem, vama, milost i mir od Boga našeg Oca i Gospodina Isusa Krista.
Rimljanima 1,8Najprije, ja zahvaljujem svom Bogu po Isusu Kristu za vas sve: u cijelom svijetu proglašava se da vi vjerujete.
Rimljanima 1,9Jer, Bog mi je svjedokom, on kojem ja posvećujem bogosluženje u svom duhu navješćujući *Evanđelje Sina njegovog: bez prestanka ja vas spominjem,
Rimljanima 1,10tražeći stalno u svojim molitvama da imam, najzad, priliku naći se kod vas.
Rimljanima 1,11Ja, naime, imam živu želju vidjeti vas, da bih vam priopćio duhovni dar da budete njime učvršćeni,
Rimljanima 1,12ili radije, da budete okrijepljeni sobom i kod sebe vjerom koja nam je zajednička, vama i meni.
Rimljanima 1,13Neću vas ostaviti da ne znate, Braćo, da sam ja često smišljao doći kod vas sve do sada u tome sam bivao sprječavan, da bih ubrao koji plod kod vas, kao i kod drugih naroda poganskih.
Rimljanima 1,14Ja sebe dugujem Grcima, kao i barbarima, ljudima obrazovanim kao i neznalicama;
Rimljanima 1,15otuda, moja želja da vama navijestiti Evanđelje, vama također koji ste u Rimu.
Rimljanima 1,16Jer, ja se ne stidim *Evanđelja: ono je sila Božja za spas nekoga tko vjeruje, *Židova najprije, potom Grka.
Rimljanima 1,17U njemu je, naime, pravda Božja *otkrivena, vjerom i za vjeru, prema onom što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti .
Rimljanima 1,18Naime, gnjev se Božji otkriva s visine *neba protiv svekolike bezbožnosti i cjelokupne nepravednosti ljudi koji drže nepravdom zarobljenu istinu;
Rimljanima 1,19jer, ono što se može spoznati o Bogu za njih je objavljeno: Bog im je pokazao to.
Rimljanima 1,20Naime, od stvaranja svijeta, njegove nevidljive savršenosti, vječna moć i božanstvenost, vidljive u njegovim djelima, za razum; oni su, dakle neoprostivi,
Rimljanima 1,21budući da, poznavaj ući Boga, oni mu nisi iskazali ni slavu ni zahvalnost koja pripada Bogu; naprotiv, oni su zabludjeli u svojim ispraznim umovanjima i njihovo bezumno srce je postalo plijen tminama:
Rimljanima 1,22držeći sebe mudrima, oni su postali ludi;
Rimljanima 1,23oni su zamijenili nepropadivu slavu Božju za slike propadljivog čovjeka, ptica, četveronožaca, gmazova.
Rimljanima 1,24Zato Bog je njih izručio pohlepnosti njihovih *srca, *nečistoću gdje su unedostojili sami sebi svoja vlastita tijela.
Rimljanima 1,25Oni su zamijenili Božju istinu za laž, obožavali i služili stvorenja umjesto stvoritelja koji je blagoslovljen vječito. *Amen.
Rimljanima 1,26Zato ih je Bog predao nedostojnim strastima: njihove su žene zamijenile prirodne odnose za odnose protivne prirodi;
Rimljanima 1,27ljudi također, napuštaj ući prirodne odnose sa ženama, uspaljivali su se od žudnje jedni za druge, počinjavajući besramlje čovjeka s čovjekom i primajući u sebi pravednu plaću svoje zabludjelosti.
Rimljanima 1,28I kako nisu držali dobrim čuvati poznavanje Boga, Bog ih je izručio njihovoj pameti bez suda: oni čine onako kako ne bi trebalo.
Rimljanima 1,29Oni su izvršili sve vrste nepravednosti, izopačenosti, pohote, opakosti, puni zavisti, ubojstava, svađa, lukavosti, otimačine, opadanja,
Rimljanima 1,30klevetanja, neprijatelji Božji, izazivači, osorni, snovači zla, pobunjenici protiv svojih roditelja,
Rimljanima 1,31bez uma, bez odanosti, bez srca, bez milosti.
Rimljanima 1,32Iako su znali presudu Božju imenujući dostojnima smrti one koji počinjavaju takva djela, oni se ne samo ne sustežu izvršiti ih, već ih još i odobravaju onima koji ih počinjavaju.
Rimljanima 1,1Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije,
Rimljanima 1,2Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima
Rimljanima 1,3O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,
Rimljanima 1,4A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,
Rimljanima 1,5Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegova;
Rimljanima 1,6Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,
Rimljanima 1,7Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
Rimljanima 1,8Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.
Rimljanima 1,9Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,
Rimljanima 1,10Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;
Rimljanima 1,11Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,
Rimljanima 1,12To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.
Rimljanima 1,13Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalijem neznabošcima.
Rimljanima 1,14Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.
Rimljanima 1,15Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjedati jevanđelje.
Rimljanima 1,16Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.
Rimljanima 1,17Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će od vjere živ biti.
Rimljanima 1,18Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.
Rimljanima 1,19Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;
Rimljanima 1,20Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.
Rimljanima 1,21Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
Rimljanima 1,22Kad se građahu mudri, poludješe,
Rimljanima 1,23I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.
Rimljanima 1,24Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;
Rimljanima 1,25Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin.
Rimljanima 1,26Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.
Rimljanima 1,27Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.
Rimljanima 1,28I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,
Rimljanima 1,29Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe lukavstva, zloćudnosti;
Rimljanima 1,30Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
Rimljanima 1,31Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.
Rimljanima 1,32A neki pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje