Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Rimljanima 4. poglavlje

Rimljanima 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Rimljanima 4,1Što ćemo dakle reći za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu 'l
Rimljanima 4,2Jer ako se je Abraham opravdan djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom.
Rimljanima 4,3Jer što kaže pismo? Vjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu."
Rimljanima 4,4Ali onome, koji radi, ne računa se plaća po milosti, nego po duga.
Rimljanima 4,5A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbožnika, računa se vjera njegova u pravdu.
Rimljanima 4,6Kao što i David veli da je blagoslovljen čovjek, kojemu Bog računa pravdu bez djela:
Rimljanima 4,7"Blagoslovljeni, kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijehi pokriše!
Rimljanima 4,8Blagoslovljen čovjek, kojemu Gospodin ne računa grijeha!"
Rimljanima 4,9Ovo dakle blaženstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo, da se Abrahamu vjera uračuna u pravdu.
Rimljanima 4,10Kako se dakle uračuna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
Rimljanima 4,11I primi znak obrezanja kao pečat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu,
Rimljanima 4,12I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere, koju je imao otac naš Abraham još prije obrezanja.
Rimljanima 4,13Jer obećanje, da bude baštinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu zakonom, nego pravdom iz vjere.
Rimljanima 4,14Jer ako bi bili baštinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i obećanje ništavo,
Rimljanima 4,15Jer zakon dovodi samo gnjev: "gdje nema zakona, nema ni prijestupa,
Rimljanima 4,16Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obećanje tvrdo za sve potomke, ne samo za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
Rimljanima 4,17On je svima narodima otac pred Bogom po riječi Pisma: "Postavio sam te ocem mnogim narodima: "Ili njega, koji oživljuje mrtve i zove ono, što nije, kao ono, što jest, on je vjerovao.
Rimljanima 4,18On je protiv nade vjerovao u nadu, da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je bilo rečeno: "Tako će biti potomstvo tvoje."
Rimljanima 4,19On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo već obamrlo - bilo mu je blizu što godina - i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
Rimljanima 4,20U obećanje Božje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
Rimljanima 4,21I bio je tvrdo osvjedočen, da Bog može i učiniti, što je obećao.
Rimljanima 4,22Zato se i uračuna njemu u pravdu.
Rimljanima 4,23A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,
Rimljanima 4,24Nego i zbog nas, kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista. Gospodina našega,
Rimljanima 4,25Koji je predan zbog grijeha naših i uskrsnuo zbog opravdanja našega,
Rimljanima 4,1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
Rimljanima 4,2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom.
Rimljanima 4,3Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.
Rimljanima 4,4Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
Rimljanima 4,5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,
Rimljanima 4,6kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:
Rimljanima 4,7Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!
Rimljanima 4,8Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
Rimljanima 4,9Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.
Rimljanima 4,10A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!
Rimljanima 4,11I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost -
Rimljanima 4,12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
Rimljanima 4,13Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
Rimljanima 4,14Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.
Rimljanima 4,15Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.
Rimljanima 4,16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -
Rimljanima 4,17kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
Rimljanima 4,18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
Rimljanima 4,19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.
Rimljanima 4,20Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,
Rimljanima 4,21posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
Rimljanima 4,22Zato mu se i uračuna u pravednost.
Rimljanima 4,23Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,
Rimljanima 4,24nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
Rimljanima 4,25koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.
Rimljanima 4,1Što ćemo dakle, reći o Abrahamu, našem pretku? Što je dobio po tijelu ?
Rimljanima 4,2Ako Abraham bijaše opravdan svojim djelima, on se ima čime *ponositi, ali ne pred Bogom.
Rimljanima 4,3Naime, što kaže Pismo? Abraham imade vjeru u Boga i to mu bi uračunano kao pravednost.
Rimljanima 4,4 A, onome koji ispuni djela, plaća nije uračunana kao milost, već kao dug.
Rimljanima 4,5Naprotiv, onome koji ne ispuni djela već vjeruje u onoga koji otkupljuje bezbožnika, njegova vjera je uračunana kao otkupljenje.
Rimljanima 4,6Tako je David slavio sreću čovjeka u čiji račun Bog unosi pravednost neovisno o djelima:
Rimljanima 4,7Sretni oni čije su uvrjede bile oproštene i grijehovi izmireni
Rimljanima 4,8Sretan čovjek u račun kojem Gospodin ne unosi grijeha.
Rimljanima 4,9ta izjava o sreći tiče li se dakle, *samo obrezanih ili, jednako i neobrezanih? Mi, naime, kažemo: vjera Abrahamova njemu bi uračunana kao pravednost.
Rimljanima 4,10Ali, u kojim okolnostima ona to bi? Prije, ili poslije obrezanja? Ne poslije, već prije!
Rimljanima 4,11Potom *znak obrezanja njemu bi dan kao pečat pravednosti primljen po vjeri kad još bijaše neobrezan; tako postade on najednom ocem svih neobrezanih vjernika, da bi im pravednost bila uračunana,
Rimljanima 4,12i ocem obrezanih, onih koji ne samo da pripadaju narodu obrezanih, već hode također stazama vjere našeg oca Abrahama prije njegova obrezanja.
Rimljanima 4,13Naime, nije na temelju *zakona, već na temelju pravednosti po vjeri, obećanje da će primiti svijet bilo dano Abrahamu ili njegovu potomstvu.
Rimljanima 4,14Ako baštinici su na temelju zakona, vjera više nema smisla i obećanje je poništeno.
Rimljanima 4,15Jer, zakon proizvodi gnjev; ondje gdje nema zakona, nema ni njegovog kršenja.
Rimljanima 4,16Također, je li to po vjeri da se postaje baštinikom, da bi obećanje ostalo valjano za sve potomstvo Abrahamovo, ne samo za one koji se pozivaju na zakon, već također i za one koji se pozivaju na vjeru Abrahama, nama svima oca.
Rimljanima 4,17Naime, pisano je: Ja sam od tebe načinio oca jednog velikog broja naroda. On je naš otac pred onim u koga je vjerovao, Bogom koji oživljava mrtve i priziva u postojanje ono što ne postoji.
Rimljanima 4,18Ufajući protiv svakog ufanja, on vjerovaše i postade tako ocem velikog broja naroda prema riječi: Takvo će biti tvoje potomstvo.
Rimljanima 4,19On ne oslabi u vjeri promatraj ući svoje tijelo bijaše gotovo stogodišnjakom, on i krilo materinsko u Sare, jedno i drugo dosegnuto smrću1.
Rimljanima 4,20Pred božanskim obećanjem od ne pade u sumnju, već bi ojačan vjerom i iskaza slavu Bogu,
Rimljanima 4,21potpuno uvjeren da, ono što je bio obećao, Bog ima snage to izvršiti.
Rimljanima 4,22Evo zašto to bi uračunano kao pravednost.
Rimljanima 4,23A, nije samo za njega samog pisano: To mu bi uračunano,
Rimljanima 4,24već i za nas također, nas kojima će vjera biti uračunana budući da mi vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo između mrtvih Isusa, našeg Gospodina,
Rimljanima 4,25izručenog za naše greške i uskrslog za naše otkupljenje.
Rimljanima 4,1Šta ćemo dakle reći za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao?
Rimljanima 4,2Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.
Rimljanima 4,3Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu.
Rimljanima 4,4A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.
Rimljanima 4,5A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.
Rimljanima 4,6Kao što i David govori da je blago čovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:
Rimljanima 4,7Blago onima koji se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.
Rimljanima 4,8Blago čovjeku kome Gospod ne prima grijeha.
Rimljanima 4,9Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu.
Rimljanima 4,10Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.
Rimljanima 4,11I primi znak obrezanja kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu;
Rimljanima 4,12I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama.
Rimljanima 4,13Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.
Rimljanima 4,14Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obećanje.
Rimljanima 4,15Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.
Rimljanima 4,16Zato od vjere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koji je od zakona nego i koji je od vjere Avraama, koji je otac svima nama,
Rimljanima 4,17(Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:
Rimljanima 4,18On vjerova na nad kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe rečeno: tako će biti sjeme tvoje.
Rimljanima 4,19I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.
Rimljanima 4,20I za obećanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojača u vjeri, i dade slavu Bogu.
Rimljanima 4,21I znadijaše jamačno da što obeća kadar je i da učini.
Rimljanima 4,22Zato se i primi njemu u pravdu.
Rimljanima 4,23Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,
Rimljanima 4,24Nego i za nas, kojima će se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,
Rimljanima 4,25Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje