Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Ruta 1. poglavlje

Ruta 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ruta 1,1U vrijeme, kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi Jedan čovjek sa ženom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji moapskoj.
Ruta 1,2Taj se je čovjek zvao Elimelek, žena se njegova zvala Noema, dva sina njegova zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraćani iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u zemlju moapsku i tamo se nastanili,
Ruta 1,3Umrije Elimelek, muž Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina.
Ruta 1,4Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina,
Ruta 1,5Umriješe i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena.
Ruta 1,6Tada se ona podiže sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao kruha,
Ruta 1,7I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad pođoše putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu,
Ruta 1,8Reče Noema svojim obadvjema snahama: "Idite, vratite se natrag, svaka u kuću matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni!
Ruta 1,9Neka vam Gospod dadne da nađete opet kuću, svaka u kući muža svojega!" I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati,
Ruta 1,10I rekoše joj: "Ne, mi demo tebe pratiti kući k narodu tvojemu."
Ruta 1,11A Noema reče: "Vratite se, drage kćeri! Što biste išle s menom? Mogu li se ja još nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muževi?
Ruta 1,12Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam odveć stara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još noćas imala muža, pa i sinove rodila,
Ruta 1,13Zar biste čekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene.
Ruta 1,14One stadoše nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje.
Ruta 1,15Ali Noema zamoli: "Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju!"
Ruta 1,16A Ruta odgovori: "Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog.
Ruta 1,17Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da budem i ja pokopana, Gospod neka učini s menom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe."
Ruta 1,18I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.
Ruta 1,19Tako odoše obje dalje, dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: "Nije li to Noema?"
Ruta 1,20Ona im je odgovarala: "Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoćni pusti na me veliku gorkost.
Ruta 1,21Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospod. Što me zovete Noema, kad Gospod proti meni istupi i Svemogući tugu na me navali?"
Ruta 1,22Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praćena od Moapke Rute, snahe svoje, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve.
Ruta 1,1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
Ruta 1,2Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše.
Ruta 1,3Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.
Ruta 1,4Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina.
Ruta 1,5Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža.
Ruta 1,6Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.
Ruta 1,7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.
Ruta 1,8Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni.
Ruta 1,9Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plač.
Ruta 1,10I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu.
Ruta 1,11Ali im reče Noemi: "Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
Ruta 1,12Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: `Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove` -
Ruta 1,13zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me.
Ruta 1,14One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
Ruta 1,15Noemi joj reče: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!
Ruta 1,16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
Ruta 1,17Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.
Ruta 1,18Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati.
Ruta 1,19Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene.
Ruta 1,20A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio!
Ruta 1,21Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?
Ruta 1,22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma.
Ruta 1,1Bijaše jednom, u vrijeme Sudaca, glad u zemlji. Zbog toga jedan čovjek iz Betlehema u Judi iseli u polje Moaba, on, njegova žena i njegova dva sina.
Ruta 1,2Taj se čovjek zvao Elimelek; njegova žena Noemi; a njegova dva sina Malon i Kilion . To bijahu Efrateji iz Betlehema u Judi . Oni dakle stigoše u polje Moabovo i živješe ondje.
Ruta 1,3Kad evo umrije Elimelek, muž Noemin; a ona ostade, ona i njena dva sina.
Ruta 1,4Oni uzeše za žene Moabkinje; jedna se zvala Orpa a druga Ruta . Oni boraviše ondje otprilike deset godina.
Ruta 1,5Po tome Malon i Kilion umriješe također, obojica, a ta žena ostade, bez svog muža i bez svoje dvoje djece.
Ruta 1,6Tad se ona podiže, ona i njene dvije snahe, i vrati se iz moabske ravnice; jer ona bijaše čula govoriti u polju moabskom da se GOSPOD bijaše pozabavo svojim narodom za dati mu kruha .
Ruta 1,7Također i one pođoše iz tog mjesta gdje ona živješe sa svoje dvije snahe. One se dakle staviše na put za vratiti se u zemlju Judu.
Ruta 1,8Ali, Noemi reče svojim dvjema snahama: `Hajde, vratite se svaka svojoj majci. Nek GOSPOD postupi prema vama s vjernošću, kao što ste vi prema svojim pokojnicima i prema meni.
Ruta 1,9Nek vam GOSPOD dadne pronaći jedan položaj svakoj kod svog muža.` I ona ih zagrli. Tada one podigoše glas i zaplakaše.
Ruta 1,10Potom one njoj rekoše ` Ne! S tobom ćemo se vratiti tvom narodu!`
Ruta 1,11Ali, Noemi reče: ` Vratite se kćeri moje. Zašto biste išle sa mnomđ Imam li ja još sinova u svom trbuhu koji bi postali vaši muževi ?
Ruta 1,12Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara da bi pripala jednom čovjeku. Čak i da ja kažem: Ja imam nadu; da, pripast ću ove noći jednom čovjeku; da, ja ću roditi sinove,
Ruta 1,13hoćete li vi za toliko uzdržavati se da ne pripadnete jednom čovjeku? Ne, kćeri moje. Jer za mene gorčina je krajnja, više no za vas; jer protiv mene se pokazala pesnica GOSPODOVA.`
Ruta 1,14Tad one podigoše glas i zaplakaše opet. Po tome Orpa zagrli svoju svekrvu. Ali Ruta se zakači za nju .
Ruta 1,15Tad ona reče: ` Gledaj, tvoja jetrva vratila se k svom narodu i k svojim bogovima. Vrati se, tragom svoje jetrve.`
Ruta 1,16Ali, Ruta reče: ` Ne sili me napustiti te, vratiti se daleko; jer gdje ti ideš ići ću i ja, i gdje ti budeš provodila noć provest ću i ja: tvoj narod bit će moj narod, a tvoj bog moj bog;
Ruta 1,17gdje ti umreš umrijet ću i ja, i ondje ću biti ukopana. GOSPOD da mi učini tako i opet ako to ne bude smrt koja nas bude rastavila!`
Ruta 1,18Videći da se ona uzjogunila da ide s njom, ona ju prestade odgovarat .
Ruta 1,19One idoše dakle obje sve dok ne stigoše u Betlehem. Kad evo, kad one stigoše u Betlehem, sav grad bijaše uzavrio zbog njih. Žene govoriše: `To je Noemi.`
Ruta 1,20Ali, ona njima reče: ` Ne zovite me Noemi! Zovite me Mara! Jer Moćni mi je učinio krajnju tugu.
Ruta 1,21To je bilo obilje što sam otišla, i lišavanje što me GOSPOD vratio ovamo. Zašto bi me zvali Noemi, dok se GOSPOD protiv mene iskazao protiv mene i Moćni mi nanio zlođ`
Ruta 1,22Tako se vrati Noemi, i s njom Ruta Moabkinja, njena snaha, ona koja došla iz ravnice moabske: one stigoše u Betlehem u početku žetve ječma .
Ruta 1,1A u ono vrijeme kad suđahu sudije bi glad u zemlji; i jedan čovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja.
Ruta 1,2A ime tomu čovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraćani, iz Vitlejema Judina; i dođoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje.
Ruta 1,3Potom umrije Elimeleh muž Nojeminin i ona osta sa dva sina svoja.
Ruta 1,4Oni se oženiše Moavkama; jednoj bješe ime Orfa a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina.
Ruta 1,5Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega.
Ruta 1,6Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati iz zemlje Moavske, jer ču u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba.
Ruta 1,7I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; pođoše putem da se vrate u zemlju Judinu.
Ruta 1,8Tada reče Nojemina objema snahama svojima: idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam učini milost kao što vi učiniste umrlima i meni.
Ruta 1,9Da vam da Gospod da nađete počinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše,
Ruta 1,10I rekoše joj: ne, nego ćemo se s tobom vratiti u tvoj narod.
Ruta 1,11A Nojemina im reče: idite natrag, kćeri moje; što biste išle sa mnom? zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?
Ruta 1,12Vratite se, kćeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noćas udam, i da rodim sinove,
Ruta 1,13Zar ćete ih vi čekati dok odrastu? zar ćete toga radi stajati neudate? Nemojte, kćeri moje; jer su moji jadi veći od vaših, jer se ruka Gospodnja podigla na me.
Ruta 1,14Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje.
Ruta 1,15A ona joj reče: eto, jetrva se tvoja vratila narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom.
Ruta 1,16Ali Ruta reče: nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog.
Ruta 1,17Gdje ti umriješ, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena. To neka mi učini Gospod i to neka mi doda, smrt će me samo rastaviti s tobom.
Ruta 1,18A ona kad vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.
Ruta 1,19Tako idoše obje dok ne dođoše u Vitlejem; a kad dođoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: je li to Nojemina?
Ruta 1,20A ona im govoraše: ne zovite me više Nojemina, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade svemogući.
Ruta 1,21Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina, kad me Gospod obori i svemogući me ucvijeli.
Ruta 1,22Tako dođe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a dođoše u Vitlejem o početku ječmene žetve.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje