| Tužaljke 4,1 | Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. |
| Tužaljke 4,2 | Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! |
| Tužaljke 4,3 | Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. |
| Tužaljke 4,4 | Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. |
| Tužaljke 4,5 | Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. |
| Tužaljke 4,6 | Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju. |
| Tužaljke 4,7 | Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k`o safir. |
| Tužaljke 4,8 | Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. |
| Tužaljke 4,9 | Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. |
| Tužaljke 4,10 | Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga. |
| Tužaljke 4,11 | Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. |
| Tužaljke 4,12 | Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska - |
| Tužaljke 4,13 | zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! |
| Tužaljke 4,14 | K`o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. |
| Tužaljke 4,15 | "Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al` ne smjedoše ondje ostati. |
| Tužaljke 4,16 | Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca. |
| Tužaljke 4,17 | Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć` u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti. |
| Tužaljke 4,18 | Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. |
| Tužaljke 4,19 | Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. |
| Tužaljke 4,20 | Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima. |
| Tužaljke 4,21 | Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. |
| Tužaljke 4,22 | Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. |
