Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Tužaljke 2. poglavlje

Tužaljke 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Tužaljke 2,1Ah, kako naoblači Gospod u gnjevu svojemu kćer sionsku! Baci s neba na zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podnožje nogu svojih u dan gnjeva svojega.
Tužaljke 2,2Neštedice uništi Gospod sva polja Jakovljeva, Poruši u gnjevu svojemu tvrđave kćeri Judine. Poruši u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove.
Tužaljke 2,3Slomi u žestini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, što proždire sve.
Tužaljke 2,4Kao neprijatelj nateže luk svoj, kao protivnik pruži desnicu svoju; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru kćeri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj.
Tužaljke 2,5Kao neprijatelj pokaza se Gospod, uništi Izraela, uništi sve palače njegove, sruši tvrđave njegove, nagomila na kćer Judinu jad na jad.
Tužaljke 2,6Pogazi kao lijehu hram njegov, poruši svetište njegovo. Gospod vrže u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U žestokom gnjevu svojemu odbaci kralja i svećenika.
Tužaljke 2,7Pogrdi Gospod žrtvenik svoj, zamrzi na svetište svoje. Pusti da padnu u ruke neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kući Gospodnjoj kao u dan blagdana.
Tužaljke 2,8Odluči Gospod da uništi zidove kćeri sionske. Rasteže mjeračko uže i ne ustavi ruke svoje kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su skupa.
Tužaljke 2,9Utonuše u zemlju vrata njezina; polomi i razbi prijevornice njezine. Kod neznabožaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema više zakona. I proroci njezini ne dobivaju viđenja od Gospoda.
Tužaljke 2,10Šuteći sjede na zemlji starci kćeri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vrećom se ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske.
Tužaljke 2,11Ispadoše mi oči od plača; grudi moje hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri moga naroda, jer dijete i nejače ginu na ulicama gradskim.
Tužaljke 2,12Svojim materama viču: "Gdje je kruh?" Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim, izdišu dušu svoju na grudima matera svojih.
Tužaljke 2,13Što da ti predočim, čim da te izjednačim, kćeri jerusalemska? Kakvu ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri sionska? Jer je velika kao more nesreća tvoja; tko da te iscijeli?
Tužaljke 2,14Proroci tvoji navješćivali ti laž i prijevaru, nijesu otkrivali krivnje tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu.
Tužaljke 2,15Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. Šiću i mašu glavom nad kćerju jerusalemskom: "To li je grad, za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?"
Tužaljke 2,16Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. Škripe zubima, šiću i viču: "Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!"
Tužaljke 2,17Svršio je Gospod, što je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim protivnik tvoje.
Tužaljke 2,18O poviči gore visoko Gospodu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku suze tvoje kao potok dan i noć! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori!
Tužaljke 2,19Ustani! Tuguj glasno ob noć, u početku straže! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred licem Gospodnjim! Podiži k njemu ruke svoje za život djece svoje, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!
Tužaljke 2,20"Gospode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si učinio ovako! Jesu li smjele žene jesti plod tijela svojega, dječicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetištu Gospodnjem ubijati svećenika i proroka?
Tužaljke 2,21Na ulicama leže na zemlji dječak i starac. Djevojke moje i mladići moji padoše od mača. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno
Tužaljke 2,22Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me straše. U dan gnjeva Gospodnjega nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi neprijatelj moj pobi.
Tužaljke 2,1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kćer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega!
Tužaljke 2,2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove.
Tužaljke 2,3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuče svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire.
Tužaljke 2,4Nategao je luk k`o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajući sve što mu drago bijaše. Na šator Kćeri sionske sasu k`o oganj gnjev svoj jarosni.
Tužaljke 2,5K`o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje.
Tužaljke 2,6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika.
Tužaljke 2,7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bučili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji.
Tužaljke 2,8Jahve naumi razvaliti zidove Kćeri sionske. Nape uže mjerničko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziđe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno.
Tužaljke 2,9Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su među pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viđenja Jahvina.
Tužaljke 2,10Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.
Tužaljke 2,11Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada.
Tužaljke 2,12Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih.
Tužaljke 2,13S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti?
Tužaljke 2,14Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim.
Tužaljke 2,15Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?
Tužaljke 2,16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!
Tužaljke 2,17Jahve izvrši naum svoj, održa svoju riječ koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže.
Tužaljke 2,18U sav glas viči Gospodu, jecaj, Kćeri sionska! Neka k`o potok teku tvoje suze danju i noću. Ne daj počinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori.
Tužaljke 2,19Ustani, viči noću za svake promjene straže. K`o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad koja od glada obamire po uglovima ulica.
Tužaljke 2,20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci?
Tužaljke 2,21U uličnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladići od mača padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.
Tužaljke 2,22Ti si, kao na dan svečani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
Tužaljke 2,1Kako! Gospodin, u gnjevu svome, hoće pomračiti Ljepoticu *Sion! On baca s neba na zemlju sjaj Izraelov. On se ne sjeća klupice za svoja stopala u dan srdžbe. (Bet)
Tužaljke 2,2Gospodin guta bez milosti sve prerije Jakovljeve ; on uništava u svojoj neobuzdanosti utvrde Ljepotice Judeje: on daje dotaknuti zemlju, on oskvrnjuje kraljevstvo i njegove prinčeve. (Gimel)
Tužaljke 2,3U žestini svojeg gnjeva on uništava svu moć Izraelovu; on ne održava svoju desnicu pred neprijateljem. On pali u Jakovu kao žeravnik koji proždire uokolo. (Dalet)
Tužaljke 2,4On zateže svoj luk kao jedan neprijatelj, desnica na položaju poput neprijatelja, Na šator Ljepotice Sion on sasipa kao vatru gnjev svoj. (Hé)
Tužaljke 2,5Gospodin se odnosi kao neprijatelj; on guta Izrael; on guta sve njegove kule; on uništava njegove utvrde. On umnaža za Ljepoticu Judeju žalbe i tužbe. (Waw)
Tužaljke 2,6On pustoši Vrt, i njegovu Kućicu; on razara svoje mjesto Sastanka . GOSPOD čini da se zabravi u Sionu Sastanak i *Šabat; on osuđuje, u svojoj žestokoj srdžbi kralja i svećenika. (Zain)
Tužaljke 2,7Gospodin odbacuje svoj *oltar; on se gnuša svog *svetišta; on izručuje u ruke neprijatelju bedeme gradskih kula. On se oglašava u Kući GOSPODOVOJ kao u dan Sastanka. (Het)
Tužaljke 2,8GOSPOD smišlja uništiti bedem Ljepotice Sion; on će izravnati; on ne prinosi svoju ruku prije no što je progutao. on ožalošćuje obkope i bedeme: zajedno oni se urušavaju. (Tet)
Tužaljke 2,9Vrata Siona potonuše u zemlju; on uništi i pokida njene zasune. Njen kralj i njeni prinčevi su među neznabošcima; nema više Zakona; čak ni njegovi proroci ne nalaze više viđenja koja dolaze od GOSPODA. (Jod)
Tužaljke 2,10Posjedali na zemlju, mučaljivi, *starješine Ljepotice Sion stavljaju sebi prašinu na glavu ; oni se stežu u *kostrijet. One puštaju pasti svoje glave sve do zemlje, mlade djevojke Jeruzalemove. (Kaf)
Tužaljke 2,11Moje su oči izjedene suzama; moj je trbuh uzbunjen; iščezla je snaga iz mene, ona je na zemlji, jer moj narod, ta ljepotica, skršen je kad klonu djeca i dojenčad po trgovima Mjesta. (Lamed)
Tužaljke 2,12Njihovim majkama oni govore: ` Gdje su pšenica i vino?` Kad klonu kao ranjenici na trgovima Grada, kad njihov život iščili u krilima njihovih majki. (Mem)
Tužaljke 2,13Koje svjedočenje ti ponoviti? Što ću usporediti tebi, Ljepotice Jeruzaleme? Što ću izjednačiti tebi da te utješim, mlada djevojko, Ljepotice Sion ? Jer, velik kao more tvoj je slom. Tko će te izliječitiđ (Nun)
Tužaljke 2,14Tvoji proroci imaju viđenja za tebe: iz praznine i iz otužnosti : oni ne razotkrivaju tvoju izopačenost, ono što bi preokrenulo tvoje stanje. Oni imaju viđenja za tebe: obznane iz praznine i obmane. (Samek)
Tužaljke 2,15Oni plješću tvojim troškovima, svi prolaznici na putu; oni zvižde i klimaju glavama na uštrb Ljepotice Jeruzalem: ` Je li to Grad za kojeg bi se trebalo reći savršena ljepota, radost za svu zemlju?` Pé
Tužaljke 2,16Oni otvaraju usta o tvom trošku, svi tvoji neprijatelji; oni zvižde i škrguću zubima; oni govore; ` Mi gutamo. Najzad! Evo ga, dana koji smo čekali: mi ga nalazimo, mi ga vidimo!` (Ain)
Tužaljke 2,17GOSPOD čini ono što je zamislio; on ispunjava svoju riječ koju je poručio u dane nekadašnjih vremena; on uništava bez milosti. On daje klicati neprijateljiu na tvoj račun; on uzdiže moć tvojih protivnika. (Sade)
Tužaljke 2,18Njihovo srce jauče prema GOSPODU. Bedem ljepotice Sion, pušta kuljati suze kao potok dan i noć; ne daje ti predaha; da se vjeđe tvog oka ne osuše. (Kof)
Tužaljke 2,19Digni se; viči, noću, pri svakoj smjeni straže; izlij svoje srce kao vodu pred lice Gospodinovo. Digni prema njemu svoje ruke za život svoje djece klonule od gladi (Reš) po svim uglovima ulica.
Tužaljke 2,20Gledaj, GOSPODE, i vidi koga ti obrađuješ tako. Da žene jedu plod svoj, djecu lijepo oblikovanu!® Da svećenici i proroci su poubijani u svetištu Gospodinovom!® (Šin)
Tužaljke 2,21Na zemlji po ulicama su legli mladi i stari; moje mlade djevojke i moji mladi ljudi popadali od mača; ti siječeš u dan svojeg gnjeva; ti kolješ bez milosti. (Taw)
Tužaljke 2,22Ti ćeš sazvati, kao u dan Sastanka, užase koji me okružuju; i ne postoji, u dan gnjeva GOSPODOVOG, ni izbjegli ni preživjeli. One što ja oblikujem i razvijam, moj ih neprijatelj dovršava.
Plac Jeremijin 2,1Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kćer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega!
Plac Jeremijin 2,2Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kćeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove.
Plac Jeremijin 2,3Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe.
Plac Jeremijin 2,4Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago očima; na šator kćeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj.
Plac Jeremijin 2,5Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad.
Plac Jeremijin 2,6Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika.
Plac Jeremijin 2,7Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik.
Plac Jeremijin 2,8Gospod naumi da raskopa zid kćeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa.
Plac Jeremijin 2,9Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini među narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda.
Plac Jeremijin 2,10Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske.
Plac Jeremijin 2,11Iščilješe mi oči od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kćeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim.
Plac Jeremijin 2,12Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih.
Plac Jeremijin 2,13Koga ću ti uzeti za svjedoka? s čim ću te izjednačiti, kćeri Jerusalimska? kaku ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri Sionska? jer je nesreća tvoja velika kao more, ko će te iscijeliti?
Plac Jeremijin 2,14Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje će te prognati.
Plac Jeremijin 2,15Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kćerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji?
Plac Jeremijin 2,16Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguću zubima govoreći: proždrijesmo; ovo je doista dan koji čekasmo; dočekasmo, vidjesmo.
Plac Jeremijin 2,17Učini Gospod što naumi, ispuni riječ svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim.
Plac Jeremijin 2,18Viče srce njihovo ka Gospodu: zide kćeri Sionske, poljevaj potokom suze dan i noć, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje.
Plac Jeremijin 2,19Ustani, viči obnoć; u početku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica.
Plac Jeremijin 2,20Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako učinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naručju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok?
Plac Jeremijin 2,21Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladići moji padoše od mača, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleći.
Plac Jeremijin 2,22Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteče niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje