Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Tužaljke 4. poglavlje

Tužaljke 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Tužaljke 4,1Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica.
Tužaljke 4,2Plemeniti sinovi Siona, nekoć zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani sudovi, kao djelo ruke lončarove!
Tužaljke 4,3I čagalji podaju grudi, doje mlade. Kći naroda mojega okrutna je kao nojevi pustinje.
Tužaljke 4,4Jezik je nejačetu prionuo za nepce od zeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio.
Tužaljke 4,5Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu.
Tužaljke 4,6Jer je krivnja kćeri naroda mojega bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nijesu trudile ruke.
Tužaljke 4,7Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir:
Tužaljke 4,8Ali je lice njihovo postalo crnje od čađe, ne poznaju se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo.
Tužaljke 4,9Sretniji je tko je pao od mača, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane.
Tužaljke 4,10Kuhale su vlastitom rukom nježne žene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je padala kći naroda mojega.
Tužaljke 4,11Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je jarost srdžbe svoje, oganj je na Sionu raspalio, što proždrije tvrđe njegove.
Tužaljke 4,12Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema.
Tužaljke 4,13Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opačine svećenika njegovih, koji su prolijevali usred njega krv pravednika.
Tužaljke 4,14Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći haljina njihovih.
Tužaljke 4,15Vikali su im: "Natrag, nečist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se!" Kad bi bježali i skitali se, tada bi se govorilo među neznabošcima: "Ne smiju dalje boraviti."
Tužaljke 4,16Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenika, nijesu štedjeli staraca.
Tužaljke 4,17Oči naše uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na stražari svojoj čekali smo narod, koji ne pomaže.
Tužaljke 4,18Spriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svršetak je naš bio, dani se naši navršili; jest, došao je svršetak naš.
Tužaljke 4,19Progonitelji naši bili su još brži od orlova nebeskih. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji
Tužaljke 4,20Bio je naš životni dah, pomazanik Gospodnji, uhvaćen u jame njihove, a za njega smo mislili: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima."
Tužaljke 4,21Raduj se i veseli, kćeri edomska, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći časa; opit ćeš se i otkrit ćeš se.
Tužaljke 4,22Krivnja je tvoja uništena, kćeri sionska; on te više ne izgoni. On će kazniti krivnju tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje.
Tužaljke 4,1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
Tužaljke 4,2Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!
Tužaljke 4,3Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
Tužaljke 4,4Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.
Tužaljke 4,5Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.
Tužaljke 4,6Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju.
Tužaljke 4,7Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k`o safir.
Tužaljke 4,8Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
Tužaljke 4,9Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
Tužaljke 4,10Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga.
Tužaljke 4,11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.
Tužaljke 4,12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -
Tužaljke 4,13zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!
Tužaljke 4,14K`o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.
Tužaljke 4,15"Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al` ne smjedoše ondje ostati.
Tužaljke 4,16Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca.
Tužaljke 4,17Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć` u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
Tužaljke 4,18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.
Tužaljke 4,19Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.
Tužaljke 4,20Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.
Tužaljke 4,21Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.
Tužaljke 4,22Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.
Tužaljke 4,1Kako! Zlato može li potamniti, dobra šipka krivotvoriti, sveti se kamen razasuti po svim uglovima ulica? (Bet)
Tužaljke 4,2Sinovi *Siona, dragocijeni, cijenjeni kao fino zlato, kako! oni su ubrojni u zemljane ćupove, djelo ruko grnčarevih! (Gimel)
Tužaljke 4,3Čak i kod šakala daje se dojiti dijete, hrani se svoje mlade; ova ljepotica koja je moj narod postaje tako okrutna kao nojevi stepski. (Dalet)
Tužaljke 4,4Od žeđi, jezik dojenčeta lijepi se o svoje nepce; djeca ištu kruha; nitko im ga ne nudi. (Hé)
Tužaljke 4,5Jelci poslastica su porušeni, na ulicama; osobe podignute u purpuru stežu hrpe otpadaka (Waw)
Tužaljke 4,6A izopačenost te ljepotice koja je moj narod veća je nego grijeh Sodome, koja bi smrskana u jedan čas a da se rukama nije mučilo. (Zain)
Tužaljke 4,7Njeni posvećenici čistiji no snijeg, bjelji nego mlijeko, tijela ružičastijeg od koralja, vene od safira, (Het)
Tužaljke 4,8njihov je izgled mračniji od čađe: ne prepoznaje ih se na ulicama; a njihova se koža smežurala na on se osušila kao drvetova. (Tet)
Tužaljke 4,9Sretnije su žrtve mača nego žrtve gladi koje, one, kopneći, providne, zbog nedostatka proizvoda poljskih. (Jod)
Tužaljke 4,10Svojim rukama, žene stvorene za nježnosti kuhaju svoju djecu; one su za njih vampiri, jer moj narod, ta ljepotica, skršen je. (Kaf)
Tužaljke 4,11GOSPOD umiri svoju srdžbu, on sasu svoj žestoki gnjev; u Sionu on zapali jednu vatru koju proždera njegove temelje. (Lamed)
Tužaljke 4,12Oni ne vjeruju, ni kraljevi zemaljski, niti ijedan stanovnik svijeta, da protivnik i neprijatelj su ušli u pojas Jeruzalema. (Mem)
Tužaljke 4,13To je zbog grijehova njegovih *proroka, izopačenosti njegovih svećenika, koji su u sred njega prosipali krv pravednika! (Nun)
Tužaljke 4,14Oni lutaju, slijepci, po ulicama; oni su prljavi od krvi, tako jasno da nije dopušteno dodirivati njihovu odjeću. (Samek)
Tužaljke 4,15` Pazi! jedan *nečisti!` viče se na njih. `Pazi! Pazi! ne diraj!` Oni bježe, oni skitaju, ali govori se kod neznabožaca: `Oni ne mogu više biti naši stanovnici.` Pé
Tužaljke 4,16Prikazivanje GOSPODOVO njih raspršuje; on ih neće više vidjeti! Ne poštuje se svećenike, nema se obzira za *starješine. (Ain)
Tužaljke 4,17Mi, naše se oči još izjedaju u očekivanju jedne neostvarljive pomoći; na svojim osmatračnicama mi vrebamo dolazak jednog naroda koji nas ne može spasiti . (Sade)
Tužaljke 4,18Progone nas po tragu: nemoguće je otići na naše trgove. Naš je kraj blizu; naši dani su ispunjeni; da, dolazi naš svršetak. (Kof)
Tužaljke 4,19Naši su progonitelji brži nego orlovi nebeski: na planinama nas draže, u stepama oni su u zasjedi zbog nas. (Reš)
Tužaljke 4,20Dah iz naših nosnica, *mesija GOSPODOV, je zarobljen u njihovim tamnicama . `On o kojem mi govorismo: ` Pod njegovom zaštitom, u sred neznabožaca mi ćemo živjeti.` (Šin)
Tužaljke 4,21Budi sretna i razdragana, Ljepotice Edom koja stanuješ u zemlji Us! I tebi će također doći kupa: i ti ćeš se opiti i razgolititi ! (Taw)
Tužaljke 4,22Završilo se tvoje izopačivanje, Ljepotice Sion: neće te više izgoniti; obavlja se pregled tvoje izopačenosti, Ljepotice Edom: pravi se izvješće o tvojim grijesima!
Plac Jeremijin 4,1Kako potamnje zlato, promijeni se čisto zlato? kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svijeh ulica.
Plac Jeremijin 4,2Dragi sinovi Sionski, cijenjeni kao najčistije zlato, kako se cijene zemljani sudovi, kao djelo ruku lončarevijeh!
Plac Jeremijin 4,3I zvijeri ističu sise svoje i doje mlad svoju, a kći naroda mojega posta nemilostiva kao noj u pustinji.
Plac Jeremijin 4,4Jezik djetetu koje sisa prionu za grlo od žeđi; djeca ištu hljeba, a nema nikoga da im lomi.
Plac Jeremijin 4,5Koji jeđahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu.
Plac Jeremijin 4,6I kar koji dopade kćeri naroda mojega veći je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatr u času i ruke se ne zabaviše oko njega.
Plac Jeremijin 4,7Nazireji njezini bjehu čistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bješe crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir.
Plac Jeremijin 4,8A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo.
Plac Jeremijin 4,9Bolje bi onima koji su pobijeni mačem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskoga.
Plac Jeremijin 4,10Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu svoju, ona im biše hrana u pogibli kćeri naroda mojega.
Plac Jeremijin 4,11Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje.
Plac Jeremijin 4,12Ne bi vjerovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da će neprijatelj i protivnik ući na vrata Jerusalimska.
Plac Jeremijin 4,13Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveštenika njegovijeh, koji proljevahu krv pravedničku usred njega.
Plac Jeremijin 4,14Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljaju se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotiču haljinama svojim.
Plac Jeremijin 4,15Otstupite, nečisti, viču im, otstupite, otstupite, ne dodijevajte se ničega. I odlaze i skitaju se; i među narodima se govori: neće se više staniti.
Plac Jeremijin 4,16Gnjev Gospodnji rasija ih, neće više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nijesu žalostivi na starce.
Plac Jeremijin 4,17Već nam oči iščilješe izgledajući pomoć zaludnu; čekasmo narod koji ne može izbaviti.
Plac Jeremijin 4,18Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, dođe kraj naš.
Plac Jeremijin 4,19Koji nas goniše, bijahu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasjedaše.
Plac Jeremijin 4,20Disanje nozdara naših, pomazanik Gospodnji, za kojega govorasmo: da ćemo živjeti pod sjenom njegovijem među narodima, uhvati se u jame njihove.
Plac Jeremijin 4,21Raduj se i veseli se, kćeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doći će do tebe čaša, opićeš se, i otkrićeš se.
Plac Jeremijin 4,22Svrši se kar za bezakonje tvoje, kćeri Sionska; neće te više voditi u ropstvo; pohodiće tvoje bezakonje, kćeri Edomska, otkriće grijehe tvoje.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje