| Djela apostolska 19,1 | Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike |
| Djela apostolska 19,2 | Reče im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni čuli da ima Duh sveti. |
| Djela apostolska 19,3 | A on im reče: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. |
| Djela apostolska 19,4 | A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju onoga koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa. |
| Djela apostolska 19,5 | A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. |
| Djela apostolska 19,6 | A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govoraše jezike i proricahu. |
| Djela apostolska 19,7 | A bijaše ljudi svega oko dvanaest. |
| Djela apostolska 19,8 | I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca učeći i uvjeravajući za carstvo Božije. |
| Djela apostolska 19,9 | A kad neki bijahu otvrdnuli i svađahu se huleći na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluči učenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana. |
| Djela apostolska 19,10 | I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, čuše riječ Gospoda Isusa. |
| Djela apostolska 19,11 | I Bog činjaše ne mala čudesa rukama Pavlovijem, |
| Djela apostolska 19,12 | Tako da su i čalme i ubruščiće znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih. |
| Djela apostolska 19,13 | I počeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu đavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreći: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. |
| Djela apostolska 19,14 | A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara svešteničkoga, koji ovo činjahu. |
| Djela apostolska 19,15 | A duh zli odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? |
| Djela apostolska 19,16 | I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuće. |
| Djela apostolska 19,17 | I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji, i Grci; i uđe strah u sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa. |
| Djela apostolska 19,18 | I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su učinili. |
| Djela apostolska 19,19 | A mnogi od onijeh koji čarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proračuniše i nađoše da su vrijedele pedeset hiljada groša. |
| Djela apostolska 19,20 | Tako zdravo rastijaše i nadvlađivaše riječ Gospodnja. |
| Djela apostolska 19,21 | I kad se ovo svrši, namisli Pavle da prođe preko Maćedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reče: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti. |
| Djela apostolska 19,22 | I posla u Maćedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji. |
| Djela apostolska 19,23 | A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega, |
| Djela apostolska 19,24 | Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji građaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao, |
| Djela apostolska 19,25 | On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reče: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje; |
| Djela apostolska 19,26 | I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreći: to nijesu bogovi što se rukama čovječijim grade. |
| Djela apostolska 19,27 | I ne samo što će ova nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se neće mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje. |
| Djela apostolska 19,28 | A kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreći: velika je Dijana Efeska! |
| Djela apostolska 19,29 | I sav se grad napuni bune; i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maćedonije, drugove Pavlove. |
| Djela apostolska 19,30 | A kad Pavle šćaše da ide među narod, ne dadoše mu učenici. |
| Djela apostolska 19,31 | A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujući ga da ne izlazi na zborište. |
| Djela apostolska 19,32 | Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smućen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili. |
| Djela apostolska 19,33 | A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šćaše da odgovori narodu. |
| Djela apostolska 19,34 | A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska. |
| Djela apostolska 19,35 | A pisar utišavši narod reče: ljudi Efesci! Ko je taj čovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski? |
| Djela apostolska 19,36 | Kad dakle to ne može niko odreći, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne činite; |
| Djela apostolska 19,37 | Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju. |
| Djela apostolska 19,38 | A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga. |
| Djela apostolska 19,39 | Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini. |
| Djela apostolska 19,40 | Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao. |
