| Jovan 20,1 | A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. |
| Jovan 20,2 | Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. |
| Jovan 20,3 | A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu. |
| Jovan 20,4 | Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu. |
| Jovan 20,5 | I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe. |
| Jovan 20,6 | Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže, |
| Jovan 20,7 | I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. |
| Jovan 20,8 | Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova. |
| Jovan 20,9 | Jer još ne znadijaše pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. |
| Jovan 20,10 | Onda otidoše opet učenici doma. |
| Jovan 20,11 | A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, |
| Jovan 20,12 | I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. |
| Jovan 20,13 | I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. |
| Jovan 20,14 | I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. |
| Jovan 20,15 | Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti. |
| Jovan 20,16 | Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju. |
| Jovan 20,17 | Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. |
| Jovan 20,18 | A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo. |
| Jovan 20,19 | A kad bi uveče onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici skupili od straha Jevrejskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im: mir vam. |
| Jovan 20,20 | I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. |
| Jovan 20,21 | A Isus im reče opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. |
| Jovan 20,22 | I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti. |
| Jovan 20,23 | Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se. |
| Jovan 20,24 | A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje sa njima kad dođe Isus. |
| Jovan 20,25 | A drugi mu učenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reče: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova, neću vjerovati. |
| Jovan 20,26 | I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: mir vam. |
| Jovan 20,27 | Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. |
| Jovan 20,28 | I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj. |
| Jovan 20,29 | Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. |
| Jovan 20,30 | A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. |
| Jovan 20,31 | A ovo se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo. |
