Tražilica


Izaija 57. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 57,1Pravednik gine, nitko ne mari sa to; pobožni se ljudi uzimaju, i nitko ne gleda na to. Jest, zloćom se uzima pravednik.
Izaija 57,2On ulazi u mir, počine na postelji svojoj svaki, koji je hodio pravim putem.
Izaija 57,3A vi pristupite ovamo, sinovi vračare, rode preljubočinice i bludnice!
Izaija 57,4Kojemu se vi rugate, na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li djeca otpada, leglo laži?
Izaija 57,5Koji se upaljujete za idolima, pod svakim zelenim drvetom, koji u dolinama koljete djecu svoju pod vrletima kamenim.
Izaija 57,6Tvoj je dio na glatku kamenu u dolini potočnoj. Upravo to je najdraže mjesto tvoje, i njima, si izlijevao naljev, prinosio dar. Za ću se time zadovoljiti?
Izaija 57,7Na svakoj gori visokoj i uzvišenoj postavio si stan svoj, i tamo si uzlazio, da prineseš žetvu zaklanicu.
Izaija 57,8Iza vrata i dovrataka metnuo si spomen svoj, meni nevjeran, otkrio si stan svoj i uzašao u njega, raširio si ga, nešto si od njih sebi zadržao, volio si općenje s njima, zlo si ogledao.
Izaija 57,9Išao si k Moleku s uljem i uzimao si sa sobom mnoge mirise. Slao si daleko glasnike svoje i pregibao si se sve do podzemnoga svijeta.
Izaija 57,10Mnogim putovanjem svojim umorio si se, ali nijesi rekao: 'Bilo je uzalud'. Još si osjećao život svojim udima, i zato nijesi sustao.
Izaija 57,11Od koga si se uplašio i koga si se pobojao, da si postao nevjeran, da nijesi na me mislio i za me nijesi mario? Zar ne, jer sam ja šutio, i to od davna vremena, zato li me se nijesi više bojao?
Izaija 57,12Ali ja ću objaviti, kako je s tvojom pravednošću i s tvojim djelima koja ti neće ti koristiti ništa.
Izaija 57,13Kad onda zavikneš, neka te izbave tvoje gomile idola! Ali će ih sve odnijeti vjetar, i jedan će ih dah otpuhnuti, a tko se u me uzda, baštinit će zemlju, zaposjednut će svetu goru moju.
Izaija 57,14Tada će se reći: "Načinite put! Načinite put! Poravnite put! Uklonite svaku smetnju s puta naroda mojega!
Izaija 57,15Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: "U visini, u svetištu stanujem, ali i kod poniznoga i skrušenoga, da nanovo oživim duh skrušenome i nanovo okrijepim srce slomljenome.
Izaija 57,16Jer se neću dovijeka svađati i neću se jednako gnjeviti. Inače ginu preda mnom duh i duše, što sam ih stvorio.
Izaija 57,17Zbog griješne lakomosti njegove gnjevio sam se na narod i pohađao ga: skrio bih se i srdio, a on se je odmetnuo putem srca svojega.
Izaija 57,18Vidio sam putove njegove, ali ću ga iscijeliti i voditi i dat ću utjehu njegovima što trpe.
Izaija 57,19Ta sam, koji dajem obećanje: mir, mir dalekima i blizima', govori Gospod, ja ću ih iscijeliti.
Izaija 57,20A bezbožnici su kao more uzburkano, koje se ne može umiriti, i kojega voda izmeće mulj i blato.
Izaija 57,21"Nema mira bezbožnicima", veli Bog moj.
Izaija 57,1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
Izaija 57,2da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju.
Izaija 57,3Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko!
Izaija 57,4S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?
Izaija 57,5Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

Izaija 57,6Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?
Izaija 57,7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.
Izaija 57,8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć` im mušku snagu.
Izaija 57,9S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
Izaija 57,10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al` nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala.
Izaija 57,11Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.
Izaija 57,12Ali ću objavit` o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti.
Izaija 57,13Kad uzmeš vikati, nek` te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju.
Izaija 57,14Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!
Izaija 57,15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
Izaija 57,16Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
Izaija 57,17Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim
Izaija 57,18i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit` one što s njime tuguju -
Izaija 57,19stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti.
Izaija 57,20Al` opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću.
Izaija 57,21"Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.
Izaija 57,1Pravedni pripada, a da to nitko k srcu ne primi, ljudi dobra su opljačkani, a da nitko ne uoči da je to u zlu pravednik opljačkan!
Izaija 57,2Ali . on će doći, mir, i oni će biti u spokoju na svojim ležajevima, oni koji hode pravo.
Izaija 57,3Glede vas, približite se ovamo, sinovi čarobnjaka, križanci preljubnika i prostitutke :
Izaija 57,4S kim se vi sprdate? Protiv koga vi razjapljujete gubicu i činite da šeće vaš jezik? Niste li vi djeca pobune, jedna sorta prijevare?
Izaija 57,5Vi se razjarujete pokraj smrdljika, pod svakim bokorastim stablom; vi kojete djecu u klisurama, u pukotinama stijena.
Izaija 57,6Glatki blokovi klisura, evo tvoje baštine, evo ga, evo ga, tvojeg dijela! Njima ti prolijevaš libacije, nudiš milodare ! U tom mogu li ja naći kakve okrjepe.
Izaija 57,7Na jednoj planini koja se visoko diže ti si postavio svoj ležaj . i ondje si se uspe ponuditi *milodar. Da, daleko od mene ti si se razodjenuo, ti si se uspeo, ti si svoj ležaj proširio; ti si sebi pribavio zabavu milošću tih ljudi čiji ležaj voliš; ud, ti si ga promatrao!
Izaija 57,9Ti si sišao k Meleku s uljem, ti si se nemilice mirisao, ti si sveudilj slao svoje izaslanike, ti se tako spuštaš sve do u *boravište mrtvih.
Izaija 57,10Poduzimati takav put, ti si se zamarao, ali ti ne reci: ” To je beznadno!“ Ti si pronašao ponovo snagu svoje ruke, od tada ti ne ostaješ malaksao.
Izaija 57,11Koga si se ti dakle uplašio i bojao, pošto si nevjeran? Ja, mene tio nisi sačuvao u sjećanju, nisi mi ti načinio mjesta u svom *srcu! Ja, zar ne, već dugo sam vremena ostao nedjelotvoran, tada ti me se ne bojiš.
Izaija 57,12Ali ja ću oglasiti tvoju ”pravdu“, a tvoja djela, ona ti neće od nikakve biti koristi.
Izaija 57,13Na tvoj vapaj, nek te oslobode, tvoje zbirke idola ! Vjetar će ih sve odnijeti, jedan će ih dah odnijeti. Ali, tko se u mene skloni imaće za baštinu Zemlju i za nasljedstvo moju *svetu Planinu.
Izaija 57,14Naspite cestu, oslobodite put, podignite svaku preprijeku s puta mojem narodu.
Izaija 57,15Jer, ovako govori onaj onaj koji je visok i uzdignut, koji boravi u vječnosti i čije je *ime *svetac: Visoko postavljen i svet ja boravim, bivajući s onim tko je smrvljen i koji se u svom duhu ćuti poniženim, za vratiti život u duh poniženih ljudi, za vratiti život u *srce satrvenih ljudi.
Izaija 57,16Nije to zauvijek da ću ja karati, za stalno da ću ja se ljutiti, jer preda mnom oslabit će dah i živa bića koja sam ja stvorio.
Izaija 57,17Kroz nastranost njegove otimačine, ja bijah naljućen, ja sam ga udario, okrećući se; ja bijah razgnjevljen: on iđaše, svojeglav, slijedeći put svojeg srca;
Izaija 57,18njegovi putovi, vidio sam ih! Međutim, ja ću ga ozdraviti, ja ću ga voditi, ja ću mu obilno darovati okrjepu, njemu i njegovim žalobnicima,
Izaija 57,19stvarajući sklad usana . Mir, mir onom koji je udaljen i onom koji je blizu, rekao je GOSPOD. Da, ja ću ga iscijeliti!
Izaija 57,20Ali, zli su kao more uznemireno koje se ne može umiriti, njegove se vode uznemire muljem i glibom.
Izaija 57,21Nikakvog mira, rekao je moj Bog, za zle!
Isaija 57,1Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik;
Isaija 57,2Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.
Isaija 57,3A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.
Isaija 57,4Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?
Isaija 57,5Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.
Isaija 57,6Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?
Isaija 57,7Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.
Isaija 57,8I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto.
Isaija 57,9Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba.
Isaija 57,10Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
Isaija 57,11I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš?
Isaija 57,12Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.
Isaija 57,13Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju.
Isaija 57,14I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega.
Isaija 57,15Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.
Isaija 57,16Jer se neću jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio.
Isaija 57,17Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega.
Isaija 57,18Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže.
Isaija 57,19Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga.
Isaija 57,20A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato.
Isaija 57,21Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje