| Psalam 139,1 | Gospode, ti si me kušao i poznaš me. |
| Psalam 139,2 | Ti znaš kad sjednem i ustanem; ti razumiješ već izdaleka, što mislim. |
| Psalam 139,3 | Hodanje moje, počivanje moje ti istražuješ, sve putove moje ti vidiš, |
| Psalam 139,4 | Još mi nema riječi na jeziku, a ti je, Gospode, već poznaš točno. |
| Psalam 139,5 | Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na me ruku svoju. |
| Psalam 139,6 | Odveć je čudno za me takvo znanje, odveć visoko; ne shvaćam ga nikada. |
| Psalam 139,7 | Kamo da otidem od duha tvojega, kamo da utečem od lica tvojega? |
| Psalam 139,8 | Da bih se uzdigao gore k nebu: "ti si tamo; da bih legao dolje u carstvu mrtvih; gle, tu si. |
| Psalam 139,9 | Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na kraju mora, |
| Psalam 139,10 | I tamo bi me pratila ruka tvoja, prihvatila bi me desnica tvoja. |
| Psalam 139,11 | l da bih pomislio: "Jest, neka me zastre tmina, neka svjetlo oko mene postane noć", |
| Psalam 139,12 | I tmina ne bi la za te tamna, noć bi bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo. |
| Psalam 139,13 | Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me u krilu matere moje. |
| Psalam 139,14 | Zahvaljujem ti divno i čudesno ja sam stvoren; veoma su čudesna djela tvoja; duša moja to zna dobro. |
| Psalam 139,15 | Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u dubinama zemaljskim, |
| Psalam 139,16 | Oči me tvoje vidješe kao zametak bezličan; u knjizi su tvojoj zabilježeni svi dani, što su bili unaprijed određeni, kad ih još nije bilo ni jednoga. |
| Psalam 139,17 | Ali za mene, o Bože, kako su teške pomisli tvoje, kako im je silan broj! |
| Psalam 139,18 | Brojio sam ih, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam uvijek uza te. |
| Psalam 139,19 | O, da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika, krvoloci odstupajte od mene! |
| Psalam 139,20 | Oni puni varke govore o tebi; kao neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno. |
| Psalam 139,21 | Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji ustaju na te? |
| Psalam 139,22 | Jest, smrtnom mržnjom mrzit ću na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji. |
| Psalam 139,23 | Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje! |
| Psalam 139,24 | Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječnosti! |
|
| Psalam 139,1 | Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, |
| Psalam 139,2 | ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. |
| Psalam 139,3 | Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. |
| Psalam 139,4 | Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. |
| Psalam 139,5 | S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. |
| Psalam 139,6 | Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. |
| Psalam 139,7 | Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? |
| Psalam 139,8 | Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. |
| Psalam 139,9 | Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj |
| Psalam 139,10 | i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. |
| Psalam 139,11 | Reknem li: "Nek` me barem tmine zakriju i nek` me noć umjesto svjetla okruži!" - |
| Psalam 139,12 | ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. |
| Psalam 139,13 | Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. |
| Psalam 139,14 | Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, |
| Psalam 139,15 | kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. |
| Psalam 139,16 | Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. |
| Psalam 139,17 | Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. |
| Psalam 139,18 | Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! |
| Psalam 139,19 | De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek` odstupe od mene! |
| Psalam 139,20 | Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. |
| Psalam 139,21 | Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? |
| Psalam 139,22 | Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. |
| Psalam 139,23 | Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: |
| Psalam 139,24 | pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! |
|
| Psalam 139,1 | Ravnatelju zbora; od Davida, psalam . GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, |
| Psalam 139,2 | ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; |
| Psalam 139,3 | ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. |
| Psalam 139,4 | Riječ još ne bude na mojem jezika, a već, GOSPODE, ti ju poznaješ. |
| Psalam 139,5 | Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. |
| Psalam 139,6 | Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! |
| Psalam 139,7 | Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog lica? |
| Psalam 139,8 | Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! |
| Psalam 139,9 | Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, |
| Psalam 139,10 | i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. |
| Psalam 139,11 | Ja sam rekao: ” Osim ako me tmine ne progutaju, nek svjetlost uokolo mene bude noć!“ |
| Psalam 139,12 | čak i tmine nisu tmine za tebe, i noć postaje svijetlosna kao dan: tmine su kao što je svjetlost! |
| Psalam 139,13 | Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. |
| Psalam 139,14 | Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem. |
| Psalam 139,15 | Moje ti koste nisu bile skrivene kad ja bijah načinjen u tajnosti, izatkan u jednoj zemlji dubokoj . |
| Psalam 139,16 | Ja bijah samo jedan začetak, a tvoje su me oči vidjele. U tvojoj knjizi oni svi bijahu opisani, ti dani koji bijahu stvoreni kad nitko od nje ne postojaše . |
| Psalam 139,17 | Bože! kako su tvoji naumi teški za mene, kako je njihov zbroj uvećan ! |
| Psalam 139,18 | Ja bih njih želio izbrojiti, oni su brojniji od pijeska. Ja se budim, i evo me opet s tobom. |
| Psalam 139,19 | Bože! kad bi ti htio sasjeći nevjernike! Ljudi krvoločni, udaljite se od mene. |
| Psalam 139,20 | Tvoji protivnici govore tvoje ime za prevariti, oni ga izgovaraju za naškoditi . |
| Psalam 139,21 | GOSPODE, kako ne mrzjeti one koji tebe mrze? Kako ne povratiti one koji te napadaju? |
| Psalam 139,22 | Ja ih mrzim jednom dubokom mržnjom, oni su postali moji vlastiti neprijatelji. |
| Psalam 139,23 | Bože! istraži me i poznaj moje srce; iskušaj me i spoznaj moje brige. |
| Psalam 139,24 | Vidi dakle uzimam li ja put pogibeljni, i vodi me na put oduvijek . |
|
| Psalam 139,1 | Gospode! ti me kušaš i znaš. |
| Psalam 139,2 | Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; |
| Psalam 139,3 | Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. |
| Psalam 139,4 | Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš. |
| Psalam 139,5 | Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. |
| Psalam 139,6 | Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim. |
| Psalam 139,7 | Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? |
| Psalam 139,8 | Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. |
| Psalam 139,9 | Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: |
| Psalam 139,10 | I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. |
| Psalam 139,11 | Da rečem: da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. |
| Psalam 139,12 | Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. |
| Psalam 139,13 | Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. |
| Psalam 139,14 | Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. |
| Psalam 139,15 | Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.. |
| Psalam 139,16 | Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. |
| Psalam 139,17 | Kako su mi nedokučljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! |
| Psalam 139,18 | Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. |
| Psalam 139,19 | Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. |
| Psalam 139,20 | Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. |
| Psalam 139,21 | Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? |
| Psalam 139,22 | Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi. |
| Psalam 139,23 | Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. |
| Psalam 139,24 | I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni. |
|
