Tražilica


Suci 19. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Suci 19,1U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit na kraju gore Efraimove kao stranac. On je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za inoču,
Suci 19,2Inoča njegova bila mu je nevjerna, pa otide od njega natrag u očinsku kuću svoju u Betlehem u Judi. Ona je bila tamo već četiri mjeseca,
Suci 19,3Kad ustade muž njezin i otide za njom, da je nagovori, neka se vrati. On je imao sa sobom momka svojega i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuću oca svojega i kad ga ugleda otac djevojčin, izađe mu veselo u susret.
Suci 19,4Jer ga je tast njegov, otac djevojčin, nagonio, ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noćivali su tamo.
Suci 19,5Četvrti dan, kad su bili ustali rano, i on htio da ide, reče otac djevojčin zetu svojemu: "Okrijepi se još zalogajem kruha! Onda možete putovati."
Suci 19,6Sjedoše oni, i obojica su jeli i pili zajedno, Tada zamoli otac djevojčin muža: "Hajde još jedanput prenoći i budi veseo!"
Suci 19,7A kad čovjek ustade da ide, navali na njega tast njegov, da još jedanput prenoći,
Suci 19,8Kad se petoga dana diže rano ujutro da ide, zamoli opet otac djevojčin: "Ali okrijepi se najprije i čekajte, dok se nagne dan na zapad!" I tako jedoše obojica zajedno.
Suci 19,9Kad onda ustade čovjek da ide zajedno s inočom svojom i sa slugom svojim, reče mu tast njegov, otac djevojčin: "Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad će večer. Prenoćite ovdje! Eto, dan je da zađe, prenoći ovdje i budi veseo! Sutra možete onda uraniti na put, i možeš se vratiti kući."
Suci 19,10Ali čovjek ne htjede još jedanput prenoćiti, nego ustade, otide i dođe do u blizinu Jebusa, a to je Jerusalem. Imao je sa sobom dva magarca osedlana. I njegova inoča bila je s njim,
Suci 19,11Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio već jako nagnuo, reče sluga gospodaru svojemu: "Hajde, svratimo se u taj grad jebusejski i prenoćimo u njemu!"
Suci 19,12A gospodar njegov reče mu: "Nećemo se svraćati u tuđ grad, koji ne pripada sinovima Izraelovim. Ići ćemo dalje do Gibee."
Suci 19,13Još reče slugi svojemu: "Hajde brže da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami!"
Suci 19,14Tako otidoše dalje svojim putem. Sunce im zađe, kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova.
Suci 19,15Ovamo se svratiše, da prenoće u Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu gradskom, nije bilo nikoga, koji bi ih primio u kuću svoju da prenoće.
Suci 19,16Tada se je uveče vraćao jedan starac s posla svojega u polju. Čovjek je bio iz gore Efraimove i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili sinovi Benjaminovi.
Suci 19,17I on podiže oči i ugleda na trgu gradskom putnika. Kad ga upita starac: "Kamo ideš i odakle dolaziš?"
Suci 19,18Odgovori mu on: "Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimove. Odanle sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem kući Gospodnjoj. Ali nitko me ne prima u kuću svoju.
Suci 19,19Mi imamo slame i hrane za magarce svoje i kruha i vina za se, za sluškinju tvoju i za momka, koji pripada nama, slugama tvojim. Imamo svega dosta.
Suci 19,20Tada reče starac: "Ti si meni dobro došao. Moja će biti briga, ako ti što bude manjkalo. Nikako ne smiješ prenoćiti na trgu."
Suci 19,21Uvede ga tada u svoju kuću i nahrani magarce. Kad sebi opraše noge, jedoše i piše.
Suci 19,22Dok su se veselili, ljudi iz grada, zločinci, opkoliše kuću, stadoše lupati na vrata i zatražiše od starca, gospodara kuće: "Izvedi čovjeka, koji ti se je svratio! Hoćemo da se pomiješamo s njim."
Suci 19,23Čovjek, gospodar kuće, izađe k njima van i reče im: "Ali nemojte, braćo moja! Ne činite zla! Kad je čovjek ušao u moju kuću, ne smijete učiniti takvu sramotu.
Suci 19,24Izvest ću vam kćer svoju, djevojku, i inoču njegovu. Njima možete silu nanijeti i činiti s njima što vam je volja! Ali na tom čovjeku ne smijete počiniti takvu sramotu."
Suci 19,25A kad ga ljudi ne htjedoše poslušati, uze čovjek inoču njegovu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiše i cijelu noć do zore činili su s njom svoje nevaljaštine. Pustiše je istom u zoru.
Suci 19,26U zoru dođe žena i pade pred kućnim vratima čovjeka, kod kojega je stanovao gospodar njezin, i ostade tu ležeći, dok se ne svanu.
Suci 19,27Kad je gospodar njezin ujutro ustao, kućna vrata otvorio i izašao da ide dalje, ležala je žena, inoča njegova, pred kućnim vratima s rukama na pragu.
Suci 19,28On joj reče: "Ustani! Poći ćemo!": "Ali ne dobi odgovora. Tada je metnu na magarca, i čovjek ustade i otide u mjesto svoje.
Suci 19,29Kad je došao kući, uze nož, prihvati inoču svoju, isječe je član po član na dvanaest komada i razasla ih u sve krajeve Izraelove.
Suci 19,30Svaki, koji to vidje, povika: "Tako što od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta do danas nije se još nikada dogodilo i nikada se nije doživjelo. Promislite o tom, stvorite odluku i radite!"
Suci 19,1 U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki čovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoču ženu iz Judina Betlehema.
Suci 19,2Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi i vrati se u očevu kuću u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva četiri mjeseca.
Suci 19,3Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kući oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziđe u susret.
Suci 19,4Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noćivali.
Suci 19,5Četvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reče zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite.
Suci 19,6I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reče čovjeku: "Hajde, ostani još noćas i proveseli se!
Suci 19,7A kad čovjek ustade da pođe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoći.
Suci 19,8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reče: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jedući zajedno dok se nije nagnuo dan.
Suci 19,9Muž ustade da ide, s inočom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reče: "Evo se dan nagnuo k večeru. Prenoći još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru.
Suci 19,10Ali čovjek ne htjede prenoćiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoča i sluga.
Suci 19,11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se već jako nagnuo, pa sluga reče svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoćimo.
Suci 19,12Ali mu gospodar odgovori: "Nećemo se svraćati u grad tuđinaca koji nisu Izraelci, nego ćemo ići do Gibee.
Suci 19,13Još reče sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje ćemo prenoćiti, u Gibeu ili Ramu.
Suci 19,14I prođoše, nastavljajući put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo.
Suci 19,15Oni skrenuše onamo da prenoće u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuću da prenoće.
Suci 19,16I dođe neki starac koji se predvečer vraćao s posla u polju. Bijaše to čovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.
Suci 19,17Podigavši oči, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo ćeš?" - upita ga starac.
Suci 19,18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraćam se kući, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuću.
Suci 19,19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta.
Suci 19,20"Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noćiti na trgu.
Suci 19,21I uvede ga u svoju kuću i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili.
Suci 19,22Dok su se oni krijepili, gle, neki građani, opaki ljudi, okružiše kuću i, lupajući svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuće: "Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga se namilujemo.
Suci 19,23Tad iziđe domaćin iz kuće i reče im: "Ne, braćo moja, ne činite zla. Taj je čovjek ušao u moju kuću, zato ne činite bezakonja.
Suci 19,24Evo, moja je kći djevica, prepustit ću vam je. Činite od nje što vam drago, ali ovom čovjeku ne činite bezakonja.
Suci 19,25Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj čovjek uze inoču te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je.
Suci 19,26Pred zoru žena dođe i pade na ulaz kuće onog čovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo.
Suci 19,27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kućna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoču, kako leži na kućnim vratima s rukama na pragu.
Suci 19,28"Ustani, idemo!" - reče joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kući.
Suci 19,29Kada je došao kući, trže nož i uze mrtvo tijelo inočino, rasiječe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.
Suci 19,30I tko god vidje reče: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti."

Sudci 19,1No, u one dane - ne bijaše kralja u Izraelu -, *jedan levit koji je živio u pozadini planine Efraimove, uze jednu suložnicu iz Betlema Judinog.
Sudci 19,2Njegova suložnica mu bijaše nevjerna, potom ga ona napusti za kuću oca svojega, u Betlehemu Judinom, gdje ostade izvjesno vrijeme, četiri mjeseca.
Sudci 19,3Njen muž pođe ju tražiti za govoriti s njom od srca i vratiti ju. On ima sa sobom svojeg slugu i dva magarca. Njegova suložnica bi ušla u kuću oca svojega. Otac mlade žene ga vidje, i sav radostan, dođe mu u susret.
Sudci 19,4Njegov punac, otac mlade žene, ga zadrža, i on ostade kod njega tijekom tri dana, oni jedoše, piše, i provedoše se.
Sudci 19,5No, četvrtog dana, oni se digoše u rano jutro, i levit se pripremaše za otići kad otac mlade žene reče svojem zetu: ”Okrijepi se jedući jedan komad kruha, otići ćete poslije!“
Sudci 19,6Budući sjeli, oni jedoše i piše obojica zajedno. Otac mlade žene reče tom čovjeku: ” Pristani dakle provesti se i da se tvoje srce razgali!“
Sudci 19,7Kako se čovjek pripremaše otići, njegov punac navaljivaše na njega, tako da ovaj pristade i provede na tom mjestu.
Sudci 19,8Petog dana, on se diže u rano jutro za otići, ali otac mlade žene mu reče: ”Prihvati, molim te, okasniti sve do smiraja dana“, i njih dvojica jedoše.
Sudci 19,9čovjek se pripremaše za otići, on, njegova suložnica, i njegov sluga, ali njegov punac, otac mlade žene, mu reče: ”Evo dan je klonuo, veće je gotovo večer, provedi ovdje da se tvoje srce razveseli!
Sudci 19,10Sutra u jutro, vi će te krenuti na put i ti ćeš doći k svojem šatoru . “ Ali čovjek ne htjede provesti noći. On se diže, pođe, i stiže nadogled Jebuza - to jest Jeruzalema -, imajući sa sobom svoja dva osamarena magarca i svoju suložnicu.
Sudci 19,11Kad bijahu stigli skoro do Jebuza, dan veće bijaše dobrano klonuo, i sluga reče svojem gazdi: ”Hajdemo, zaustavimo se u gradu Jebuzita koji je tu, provedimo noć tu!`
Sudci 19,12Njegov gazda mu reče: ”Ne mi se ne zaustavljamo u ovom gradu stranaca, koji, oni, nisu dio sinova Izraelovih. Mi ćemo nastaviti sve do Givea .
Sudci 19,13Hajdemo, reče on svojem sluzi, usmjerimo se prema jednom od ovih mjesta, i provedimo ondje u Givei ili u Rama .“
Sudci 19,14Idući dalje, oni odoše, a sunce zađe kad su bijahu blizu Givee u Benjaminu.
Sudci 19,15Oni se okrenuše od te strane za provesti u Givei. Levit uđe i sjede na trg gradski, ali nitko ga ne primi u svoju kuću za ondje provesti .
Sudci 19,16Kad evo jednog starca koji se vraćaše u noći s posla svojega u poljima. Bijaše to jedan čovjek iz planine Efraimove, ali stanovaše u Giveau dok domaći ljudi bijahu Benjaminiti.
Sudci 19,17Dižući oči, on vidje putnika na gradskom trgu: ” Kamo ti ideš, reče starac, i otkud dolaziš?“
Sudci 19,18On mu odgovori: ”Pošli iz Betlema Judinog, mi putujemo prema pozadini planine Efraimove. Odande sam ja. Ja sam išao sve do Betlema Judinog i vraćam se kući svojoj i nema nikog da me primi u kuću svoju.
Sudci 19,19Ipak, mi imamo slame i hrane za magarce; ja također imam kruha i vina, za sebe, za tvoju sluškinju i mladog čovjeka koji prati slugu tvojeg; mi ne manjkamo u ničemu.“
Sudci 19,20Starac odgovori: ”Nek mir bude s tobom! Naravno, sve tvoje potrebe bit će na moj teret, ali ne provodi noći na trgu! “
Sudci 19,21On ih uvede u svoju kuću i dade hrane magarcima. Putnici si opraše noge, jedoše i piše.
Sudci 19,22Dok se oni okrjepljivaše, kad evo gradski ljudi, ništarije, okružiše kuću, žestoko zalupaše na vrata i rekoše starcu, vlasniku kuće: ”Izvedi ovog čovjeka koji je ušao kod tebe da ga poznamo .“
Sudci 19,23Vlasnik kuće iziđe i reče im: ”Ne, braćo moja, molim vas, ne počinite zla. Sada kad je ovaj čovjek ušao u moju kuću ne počinite besramlja !
Sudci 19,24Evo moje kćeri koja je djevica, ja ću vam je izvesti. Zloupotrijebite ju i učinite joj što vam se bude činilo dobro . Ali, prema tom čovjeku ne počinite besramlje te vrste! “
Sudci 19,25Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad levit uze svoju suložnicu i odvede ju njima van. Oni ju silovaše i zlostavljaše cijelu noć, a u osvit ju napustiše.
Sudci 19,26S dolaskom jutra, žena pade na ulažu kuću čovjeka kod kojeg bijaše njen muž ležeći ondje sve dok ne bi dan.
Sudci 19,27Njen muž se diže u rano jutro, otvori vrata kuće i iziđe za nastaviti put, kad onamo njegova suložnica leži na ulazu u kuću, rukama na pragu.
Sudci 19,28”Diži se, reče joj on, i pođimo!“ Ali ne bi odgovora. Tad ju on natovari na svog magarca, i čovjek pođe i dođe u svoje mjesto.
Sudci 19,29Došavši kući, on uze nož i, zgrabivši suložnicu, isječe ju, ud za udom, u dvanaest komada koje razasla po svoj teritoriji Izraela.
Sudci 19,30Tko ju bude vidio da kaže: ” Nikad se nije dogodilo niti se vidjela slična stvar od dana kad sinovi Izraelovi su došli iz Egipta pa sve do ovog dana!“ Levit je dao ovakvu zapovijed ljudima koje bijaše razaslao: ”Ovako ćete govoriti svim ljudima Izraelovim: Jednaka stvar da li se dogodila od dana kad sinovi Izraelovi došli iz Egipta sve do ovog dana ? Razmišljate, savjetujte se i izjasnite se!“
Sudije 19,1I u to vrijeme, kad ne bješe cara u Izrailju, bješe jedan Levit koji življaše kao došljak kraj gore Jefremove, i uze inoču iz Vitlejema Judina.
Sudije 19,2A inoča njegova činjaše preljubu kod njega, pa otide od njega kući oca svojega u Vitlejem Judin, i osta ondje četiri mjeseca.
Sudije 19,3A muž njezin usta i otide za njom da joj lijepo govori i da je dovede natrag, imajući sa sobom momka svojega, i dva magarca; i ona ga uvede u kuću oca svojega, i kad ga vidje otac njezin obradova se dolasku njegovu.
Sudije 19,4I ustavi ga tast njegov, otac mladičin, i osta kod njega tri dana, i ondje jeđahu i pijahu i noćivahu.
Sudije 19,5A četvrti dan kad ustaše rano, usta i on da ide; ali otac mladičin reče zetu svojemu: potkrijepi srce svoje zalogajem hljeba, pa onda idite.
Sudije 19,6I tako sjedoše i sjedoše obojica zajedno i napiše se; pa reče otac mladičin mužu: hajde ostani još noćas, i budi veseo.
Sudije 19,7Ali čovjek usta da ide; ali tast njegov navali na nj, te opet noći ondje.
Sudije 19,8Potom urani petoga dana da ide; i reče mu otac mladičin: potkrijepi srce svoje. I jedući zajedno zabaviše se dokle i dan naže.
Sudije 19,9Tada usta čovjek da ide, on i inoča mu i momak; a tast njegov, otac mladičin, reče mu: eto, dan je već nagao, veče je, prenoćite ovdje; eto dockan je, prenoći ovdje, i budi veseo, pa sjutra uranite na put, i idi k svojemu šatoru.
Sudije 19,10Ali čovjek ne htje noćiti; nego usta i pođe; i dođe do Jevusa, a to je Jerusalim, i s njim dva magarca natovarena i inoča njegova.
Sudije 19,11A kad bijahu blizu Jevusa, dan bijaše nagao vrlo, pa reče sluga gospodaru svojemu: hajde brže da se svratimo u taj grad Jevus, i tu da noćimo.
Sudije 19,12A gospodar mu reče: nećemo svrtati u tuđ grad, koji nije sinova Izrailjevijeh, nego ćemo ići do Gavaje.
Sudije 19,13Još reče momku svojemu: hajde brže da stignemo u koje od tijeh mjesta i da noćimo u Gavaji ili u Rami.
Sudije 19,14I minuše onuda i otidoše; i sunce ih zađe blizu Gavaje Venijaminove.
Sudije 19,15I okretoše onamo da otidu i prenoće u Gavaji, i kad uđe, sjede na ulici gradskoj; i ne bi nikoga da ih primi u kuću da prenoće.
Sudije 19,16I gle, jedan starac vraćaše se s posla svojega iz polja uveče, a bijaše iz gore Jefremove i življaše kao došljak u Gavaji; a ljudi onoga mjesta bjehu sinovi Venijaminovi.
Sudije 19,17I on podigav oči svoje ugleda onoga čovjeka putnika na ulici gradskoj; i reče mu starac: kuda ideš? i otkuda ideš?
Sudije 19,18A on mu odgovori: idemo do Vitlejema Judina do na kraj gore Jefremove; odande sam, pa sam išao do Vitlejema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu i nema nikoga da me primi u kuću.
Sudije 19,19A imamo i slame i piće za magarce svoje, i hljeba i vina za se i za sluškinju tvoju i za momka koji je sa slugom tvojim imamo svega dosta.
Sudije 19,20A starac mu reče: budi miran; što ti god nedostaje, ja ću se starati za to; samo nemoj noćiti na ulici.
Sudije 19,21I uvede ga u svoju kuću, i položi magarcima; potom opraše noge, i jedoše i piše.
Sudije 19,22A kad se razveseliše, gle, ljudi onoga grada, bezakonici, opkoliše kuću, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuće, govoreći: izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću, da ga poznamo.
Sudije 19,23I izašav k njima onaj čovjek, gospodar od kuće, reče im: ne, braćo, ne činite zla; kad je čovjek ušao u moju kuću, ne činite toga bezumlja.
Sudije 19,24Evo kći moja djevojka i inoča njegova, njih ću vam izvesti, pa njih osramotite i činite s njima što vam je volja, samo čovjeku ovomu ne činite toga bezumlja.
Sudije 19,25Ali ga ne htješe poslušati oni ljudi; tada onaj čovjek uze inoču svoju i izvede je napolje k njima, i oni je poznaše, i zlostaviše je cijelu noć do zore, i pustiše je kad zora zabijelje.
Sudije 19,26I došavši žena u zoru pade kod vrata od kuće onoga čovjeka gdje bješe gospodar njezin, i leža dokle se ne rasvanu.
Sudije 19,27A gospodar njezin usta ujutru, i kad otvori vrata i izađe da ide svojim putem, a to žena inoča njegova ležaše na vratima kućnijem, i ruke joj na pragu.
Sudije 19,28I reče joj: ustani da idemo. Ali ne bi odgovora; tada je metnu na magarca, i ustavši čovjek pođe u mjesto svoje,
Sudije 19,29I došav kući svojoj uze mač, i uze inoču svoju i isiječe je s kostima na dvanaest komada i razasla u sve krajeve Izrailjeve.
Sudije 19,30I ko god vidje govoraše: nije se učinilo niti se vidjelo tako što otkad izidoše sinovi Izrailjevi iz Misira do danas. Promislite o tom i vijećajte i govorite.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje