| Postanak 47,1 | Josip ode i dojavi faraonu: "Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem svojim dođoše iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji gošenskoj." |
| Postanak 47,2 | Petoricu od braće svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu. |
| Postanak 47,3 | A kad faraon upita braću njegovu: "Što je zanimanje vaše?" Odgovoriše oni faraonu: "Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci naši." |
| Postanak 47,4 | Još rekoše faraonu: "Dođosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadržimo; sluge tvoje ne nalaze više za ovce svoje paše, jer glad teško pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji gošenskoj!" |
| Postanak 47,5 | Tada reče i faraon Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše ti. |
| Postanak 47,6 | Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braću svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji gošenskoj; i nađeš li, da su među njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!" |
| Postanak 47,7 | Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov. |
| Postanak 47,8 | Faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" |
| Postanak 47,9 | Jakov odgovori faraonu: "Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine života mojega. Ne stižu one godina života otaca mojih, što ih oni provedoše na putovanju svojemu." |
| Postanak 47,10 | Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona. |
| Postanak 47,11 | A Josip naseli oca svojega i braću svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao što je bio zapovjedio faraon. |
| Postanak 47,12 | Josip opskrbi kruhom oca svojega i braću svoju i svu porodicu oca svojega po broju družine njihove. |
| Postanak 47,13 | Na svoj zemlji nije tada više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi. |
| Postanak 47,14 | Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za žito, što se je moralo kupovati, te Josip izruči te novce kući faraonovoj. |
| Postanak 47,15 | A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: "Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred očima tvojim? Jer nema više novaca." |
| Postanak 47,16 | Josip reče: "Dajte ovamo stoku svoju, i ja ću vam za stoku vašu dati kruha, kad više nemate novaca." |
| Postanak 47,17 | I dovodili su stoku svoju k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove. |
| Postanak 47,18 | Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: "Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe, i ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela našega i polja naših. |
| Postanak 47,19 | Zašto da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naša? Kupi nas i polja naša za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!" |
| Postanak 47,20 | Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipćani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu. |
| Postanak 47,21 | A narod učini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga. |
| Postanak 47,22 | Samo ne kupi polja svećenička; jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od utvrđenog dohotka svojega, što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne moradoše prodavati svojih polja. |
| Postanak 47,23 | Josip reče narodu: "Kupujem vas ovim zajedno s poljima vašim za faraona, evo vam sjemena, da možete posijati polja! |
| Postanak 47,24 | Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i porodicama vašim, kao i za prehranu djece vaše." |
| Postanak 47,25 | Tada oni povikaše: "Ti nam spasavaš život. Neka nađemo milost u očima tvojim, gospodaru, i rado ćemo biti robovi faraonu!" |
| Postanak 47,26 | Tako Josip iz toga učini zakonsku obvezu, što do dana današnjega leži na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed svećenički ne potpade faraonu. |
| Postanak 47,27 | Tako se Izraelci naseliše u zemlji egipatskoj, u pokrajini gošenskoj; tu se utvrdiše i umnožiše i postadoše veoma mnogobrojni. |
| Postanak 47,28 | Jakov poživje u zemlji egipatskoj još sedamnaest godina. Bilo je dana života Jakovljeva sto i četrdeset i sedam godina. |
| Postanak 47,29 | A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam našao milost u očima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me nećeš pokopati u Egiptu! |
| Postanak 47,30 | Kod otaca svojih hoću radije da počivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu!" On odgovori: "Učinit ću, kako zahtijevaš." |
| Postanak 47,31 | Onaj reče: "Zakuni mi se!" I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje. |
|
| Postanak 47,1 | Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju. |
| Postanak 47,2 | I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu. |
| Postanak 47,3 | Onda faraon zapita njegovu braću: "Čime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci. |
| Postanak 47,4 | Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju. |
| Postanak 47,5 | [5a] Faraon reče Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: "Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi, |
| Postanak 47,6 | [6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju. |
| Postanak 47,7 | Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. |
| Postanak 47,8 | A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina? |
| Postanak 47,9 | Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca. |
| Postanak 47,10 | Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. |
| Postanak 47,11 | Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. |
| Postanak 47,12 | A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega. |
| Postanak 47,13 | Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. |
| Postanak 47,14 | Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. |
| Postanak 47,15 | Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema. |
| Postanak 47,16 | Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo. |
| Postanak 47,17 | Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. |
| Postanak 47,18 | Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. |
| Postanak 47,19 | Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš! |
| Postanak 47,20 | Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, |
| Postanak 47,21 | a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. |
| Postanak 47,22 | Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. |
| Postanak 47,23 | Onda Josip reče svijetu: "Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. |
| Postanak 47,24 | A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci. |
| Postanak 47,25 | Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi. |
| Postanak 47,26 | Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu. |
| Postanak 47,27 | Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. |
| Postanak 47,28 | U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina. |
| Postanak 47,29 | A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! |
| Postanak 47,30 | Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Učinit ću kako si rekao", odgovori. |
| Postanak 47,31 | "Zakuni mi se!" - reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. |
|
| Stvaranje 47,1 | Josip dođe dakle upozoriti Faraona i reći mu: ` Moj otac i moja braća su došli iz zemlje Kanaan sa svojom sitnom i svojom krupnom sto kom i svim što bijaše njihovo; oni se nalaze u zemlji Gošen. ` |
| Stvaranje 47,2 | Potom, u grupi svoje braće, on uze pet ljudi da ih predstavi Faraonu. |
| Stvaranje 47,3 | Ovaj reče braći Josipovoj: ` Koje je vaše zanimanje? ` ` Tvoje su sluge pastiri, odgovoriše oni, mi smo to kao i naši očevi što su to bili.` |
| Stvaranje 47,4 | Oni rekoše Faraonu: ` Mi smo došli da bi boravili u zemlji, jer nema više ispaše za ovce tvojih slugua glad pritišće zemlju Kanaan. Dozvoli da tvoje sluge sada obitavaju u zemlji Gošen. ` |
| Stvaranje 47,5 | Faraon reče Josipu: ` Tvoj otac i tvoja braća su došli k tebi. |
| Stvaranje 47,6 | Zemlja Egipat je pred tobom, nastani svojeg oca i svoju braću u najboljem mjestu. Nek obitavaju u zemlji Gošen. Ako poznaješ među njima sposobne ljude, uzmi ih u napolicu za moja vlastita stada. ` |
| Stvaranje 47,7 | Josip dovede svojeg oca Jakova i predstavi ga Faraonu. Jakov blagoslovi Faraona |
| Stvaranje 47,8 | koji mu reče : ` Koliko je godina trajao tvoj život ? ` |
| Stvaranje 47,9 | ` Trajanje mojih seoba bijaše 130 godina! odgovori Jakov. To bi jedno kratko i zlo vrijeme tako da godine mojeg života nisu dosegle ono trajanje godina koje su proživjeli moji očevi u vrijeme njihovih seoba. ` |
| Stvaranje 47,10 | Nakon što je blagoslovio Faraona Jakov uze otpust u njega. |
| Stvaranje 47,11 | Josip smjesti svojeg oca i svoju braću i dade im jedno imanje na najboljem mjestu u cijelom Egiptu, u zemlji Ramzesovoj, kako je bio propisao Faraon. |
| Stvaranje 47,12 | Josip opskrbi hranom svojeg oca, svoju braću i svu kuću oca svojeg, prema broju njihove djece za ishranu. |
| Stvaranje 47,13 | Ne bi više nikakve hrane u cijeloj zemlji jer glad ju je teško pritiskivala. Zemlja Egipat i zemlja Kanaan nisu više znale što činiti pred tom glađu. |
| Stvaranje 47,14 | Josip pokupi sav novac koji se nalazio u zemljama Egipat i Kanaan prodajući im žito i privuče sav taj novac u *Faraonovu palaču. |
| Stvaranje 47,15 | Novac nestade iz zemalja Egipta i Kanaana. Svi Egipćani dođoše naći Josipa i rekoše mu: ` Daj nam što za jesti. Zašto bismi mi trebali umrijeti pred tobom, radi nedostatka novca? ` |
| Stvaranje 47,16 | ` Dajte mi vaša stada, odgovori Josip, a ako manjka novca, tad ću vam po cijeni stada isporučiti što za jesti. ` |
| Stvaranje 47,17 | Oni dovedoše stada Josipu koji im isporuči što za jesti u zamjenu za konje, stada sitne i krupne stoke i magaraca. Po cijenu svih njihovih stada, on im osigura što te godine jesti. |
| Stvaranje 47,18 | Ta godina isteče, oni ga dođoše tražiti ponovo iduće godine i rekoše mu: ` Mi ne krijemo našem gospodinu da je novac nestao i da stada životinjska pripadaju mom gospodinu. Ne preostaje pred našim gospodinom ništa osim naših tijela i naša zemlja. |
| Stvaranje 47,19 | Zašto bismo mi trebali umrijeti na tvoje oči? Naša zemlja nije više ništa bez nas. Kupi nas, nas i našu zemlju; mi i naša zemlja bit ćemo u službi Faraona. Daj sjemena, mi hoćemo živjeti, a ne umrijeti, zemlja ne će biti ožalošćena. ` |
| Stvaranje 47,20 | Josip kupi u korist Faraona svu zemlju Egipta, jer svaki Egipćanin prodade svoje polje, tako neumoljiva bijaše za njih glad. Zemlja pripade Faraonu. |
| Stvaranje 47,21 | Ipak Josip ne kupi zemlju svećeničku jer je imao jednu naredbu Faraonovu njima u korist. Oni se prehranjivaše od obroka koje im davaše Faraon i oni ne prodaše svoje zemlje. |
| Stvaranje 47,22 | Josip reče narodu: ` Danas dakle, ja sam vas stekao u korist Faraonovu, vas i vašu zemlju. Imat ćete sjemena i moći ćete zasijati zemlju. |
| Stvaranje 47,23 | Po žetvama davat ćete jednu petinu Faraonu, a vi ćete imati četiri druge za zasijati polja i prehraniti sebe kao i one koji s vama žive, i vašu djecu. ` |
| Stvaranje 47,25 | ` Ti si nam spasio život, odgovoriše oni. Možemo li naći milost u očima mojeg gospodara i biti robovi Faraonovi. ` |
| Stvaranje 47,26 | Josip izdade jedan dekret, na snazi još i danas, namećući jednu petinu od zemlje Egipat u korist Faraonovu. Samo zemlja svečenička ne pripadaše Faraonu. |
| Stvaranje 47,27 | Izrael stanovaše u zemji Egipat u području Gošena, Izraeliti tu postadoše posjednicima, biše plodni i namnožiše se. |
| Stvaranje 47,28 | Jakov poživje sedamnaest godina u Egiptu, a trajanje života Jakovljevog bi 147 godina. |
| Stvaranje 47,29 | Kad se približiše dani smrti Izraelove, on pozva svojeg sina Josipa i reče mu: ` Ako sam našao milosti u tvojim očima, stavi svoju ruku pod moje bedro, učini dokaz prijateljstva prema meni i ne zakopaj me u Egiptu. |
| Stvaranje 47,30 | Ja ću leći s mojim očevima, ti ćeš me iznijeti iz Egipta i ukopati u njihov grob. ` ` Učinit ću kao što si ti rekao `, odgovori on. Josip mu prisegnu, a Josip se prostrije po uzglavlju svojeg kreveta . |
|
| 1. Mojsijeva 47,1 | I otišav Josif javi Faraonu i reče: otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svijem što imaju dođoše iz zemlje Hanaske, i evo ih u zemlji Gesemskoj. |
| 1. Mojsijeva 47,2 | I uzev nekolicinu braće svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona. |
| 1. Mojsijeva 47,3 | A Faraon reče braći njegovoj: kaku radnju radite? A oni rekoše Faraonu: pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari. |
| 1. Mojsijeva 47,4 | Još rekoše Faraonu: dođosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji Hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji Gesemskoj sluge tvoje. |
| 1. Mojsijeva 47,5 | A Faraon reče Josifu: otac tvoj i braća tvoje dođoše k tebi; |
| 1. Mojsijeva 47,6 | U tvojoj je vlasti zemlja Misirska; na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svojega i braću svoju, neka žive u zemlji Gesamskoj; i kao koje znaš između njih da su vrijedni ljudi, postavi ih nad mojom stokom. |
| 1. Mojsijeva 47,7 | Poslije dovede Josif i Jakova oca svojega i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona. |
| 1. Mojsijeva 47,8 | A Faraon reče Jakovu: koliko ti ima godina? |
| 1. Mojsijeva 47,9 | Odgovori Jakov Faraonu: meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mojega i zli su bili, niti stižu vijeka otaca mojih, koliko su oni živjeli. |
| 1. Mojsijeva 47,10 | I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona. |
| 1. Mojsijeva 47,11 | A Josif naseli oca svojega i braću svoju, i dade im dobro u zemlji Misirskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Rameskoj, kao što zapovjedi Faraon. |
| 1. Mojsijeva 47,12 | I hranjaše Josif hljebom oca svojega i braću svoju i sav dom oca svojega do najmanjega. |
| 1. Mojsijeva 47,13 | Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i uzmuči se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi. |
| 1. Mojsijeva 47,14 | I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji Misirskoj i po zemlji Hananskoj za žito koje kupovahu, i slagaše novce u kuću Faraonovu. |
| 1. Mojsijeva 47,15 | A kad nesta novca u zemlji Misirskoj i u zemlji Hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreći: daj nam hljeba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema? |
| 1. Mojsijeva 47,16 | A Josif im govoraše: dajte stoku svoju, pa ću vam dati hljeba za stoku, kad je nestalo novca. |
| 1. Mojsijeva 47,17 | I dovođahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hljeba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hljebom za svu stoku njihovu. |
| 1. Mojsijeva 47,18 | A kad prođe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreći: ne možemo tajiti od gospodara svojega, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našega je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svojemu osim tjelesa naših i njiva naših. |
| 1. Mojsijeva 47,19 | Zašto da mremo na tvoje oči? evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hljeb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti. |
| 1. Mojsijeva 47,20 | Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako mah među njima. I zemlja posta Faraonova. |
| 1. Mojsijeva 47,21 | A narod preseli u gradove od jednoga kraja Misira do drugoga. |
| 1. Mojsijeva 47,22 | Samo ne kupi svešteničkih njiva; jer Faraon odredi dio sveštenicima, i hranjahu se od svojega dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva. |
| 1. Mojsijeva 47,23 | A Josif reče narodu: evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjemena, pa zasijte njive. |
| 1. Mojsijeva 47,24 | A što bude roda, daćete peto Faraonu, a četiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onijema koji su po kućama vašim i za hranu djeci vašoj. |
| 1. Mojsijeva 47,25 | A oni rekoše: ti si nam život sačuvao; neka nađemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu. |
| 1. Mojsijeva 47,26 | I postavi Josif zakon do današnjega dana za njive Misirske da se daje peto Faraonu; samo njive svešteničke ne postaše Faraonove. |
| 1. Mojsijeva 47,27 | A djeca Izrailjeva življahu u zemlji Misirskoj u kraju Gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma. |
| 1. Mojsijeva 47,28 | I Jakov poživje u zemlji Misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i četrdeset i sedam godina. |
| 1. Mojsijeva 47,29 | A kad se približi vrijeme Izrailju da umre, dozva sina svojega Josifa, i reče mu: ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i učini mi milost i vjeru, nemoj me pogrepsti u Misiru; |
| 1. Mojsijeva 47,30 | Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovu. A on reče: učiniću kako si kazao. |
| 1. Mojsijeva 47,31 | I reče mu Jakov: zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svojega. |
|
