Tražilica


Izaija 64. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 64,1Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom, -
Izaija 64,2Kao što oganj upali granje, i oganj učini da uzavri voda - , da se oglasi ime tvoje protivnicima tvojim, da bi pred tobom zadrhtali narodi,
Izaija 64,3Dok činiš strahovita djela, kojih nijesmo nikada očekivali! O da siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom!
Izaija 64,4Od davnina nije se ipak čulo niti se doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji bog osim tebe tako činio za one, koji ga čekaju.
Izaija 64,5Ti se zauzimaš za onoga, koji s radošću čini pravdu, za one, koji se spominju tebe na putovima tvojim. Ali ah, ti si se gnjevio, a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom.
Izaija 64,6Tako smo mi svi koliki postali kao čovjek nečist, i sva naša pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lišće. Zlodjela naša odnijela su nas kao vjetar.
Izaija 64,7Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko nije ustao da se drži tebe, jer si bio skrio lice svoje od nas i pustio si nas da dršćemo pod pritiskom zlodjela svojih.
Izaija 64,8Ali sada, Gospode, - ti si otac naš, a mi smo glina, ti si tvorac naš, i mi smo svi djelo ruku tvojih. -
Izaija 64,9Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne spominji se dovijeka krivnje zlodjela! Eto, ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod.
Izaija 64,10Sveti gradovi tvoji postali su pustinja, Sion je postao pustinja, Jerusalem pustoš.
Izaija 64,11Sveti, sjajni gradovi naši, gdje su te slavili oci naši, izgorjeli su ognjem, i sve su dragocjenosti naše potrvene.
Izaija 64,12Možeš li se pritom još uzdržati, Gospode, zar ćeš šutjeti i najdublje nas poniziti?
Izaija 64,1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!
Izaija 64,2Čineć` djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom!
Izaija 64,3Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega.
Izaija 64,4Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo.
Izaija 64,5Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k`o haljine okaljane. Svi mi k`o lišće otpadosmo i opačine naše k`o vjetar nas odnose.
Izaija 64,6Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.
Izaija 64,7Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih.
Izaija 64,8Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - ta svi smo mi narod tvoj!
Izaija 64,9Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem.
Izaija 64,10Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane.
Izaija 64,11Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet` i ponižavati nas odveć žestoko?
Izaija 64,1kao kakva vatra koja spaljuje šikare, kao kakva vatra koja uzavrije vode, da učiniš da tvoji neprijatelji upoznaju tvoje *ime; narodi bi bili oboreni pred tobom,
Izaija 64,2da ti učiniš užasavajuće stvari, koje mi ne očekujemo: da siđeš, planine bi se potresale pred tobom.
Izaija 64,3Nikad se nije doznalo, nikad se nije čulo govoriti, nikad to oko nije vidjelo da jedan bog, izuzev tebe, postupi tako da računaju na njega.
Izaija 64,4Ti iznenađuješ onog koji se raduje činiti pravdu, one koji na tvojim putovima sjećaju se tebe, evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo zastranili; na tvojim putovima nekadašnjim . mi bijasmo spašeni.
Izaija 64,5Svi, mi bijasmo kao *nečisti, i sva naša djela pravde, kao ogavno rublje, svi, mi smo uvenuli kao lišće, a naše nastranosti, kao vjetar, nas odnesoše.
Izaija 64,6Nitko ne zaziva u tvoje ime, nitko se ne budi da se za tebe uhvati, jer ti si nam skrio svoje lice, ti si nam pustio u ruke uzeti svoje nastranosti da postanemo razvratnicima.
Izaija 64,7Međutim, GOSPOD, naš Otac to si ti: mi smo ilovača, a ti si taj koji nas je oblikovao, svi smo mi djelo tvoje ruke.
Izaija 64,8Ne srdi se, GOSPODE, do krajnosti, ne sjećaj se zauvijek nastranosti. Već pogledaj dakle: tvoj narod, to smo svi mi!
Izaija 64,9Tvoji su sveti gradovi jedna pustinja, *Sion je jedna pustinja, Jeruzalem jedna pustoš!
Izaija 64,10Naš Dom sveti i sjajni, gdje naši očevi pjevaše tebi pjesme zahvalnice, bi spaljen vatrom, i svo što bi našom ljubavi postalo je rušenje!
Izaija 64,11Da li, pred svim tim, ti ćeš se moći suzdržati, GOSPODE? Ti ćeš ostati nedjelatan i ti ćeš nas do krajnosti ponižavati?
Isaija 64,1O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe,
Isaija 64,2Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drkću od tebe.
Isaija 64,3Kad si činio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe.
Isaija 64,4Otkako je vijeka ne ču se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako učinio onima koji ga čekaju.
Isaija 64,5Sretao si onoga koji se raduje tvoreći pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli.
Isaija 64,6Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas.
Isaija 64,7Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim.
Isaija 64,8Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kao, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih.
Isaija 64,9Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod.
Isaija 64,10Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš.
Isaija 64,11Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je.
Isaija 64,12Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode, i mučati, i jednako nas mučiti?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje