| Postanak 24,1 | A bio je Abraham star i vremešan, i Gospod bijaše Abrahama blagoslovio u svemu. |
| Postanak 24,2 | Tada reče Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kući svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: "Metni ruku svoju pod bedro moje! |
| Postanak 24,3 | Hoću naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nećeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam. |
| Postanak 24,4 | Ne, već otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi ženu za sina mojega Izaka." |
| Postanak 24,5 | A sluga mu odgovori: "A ako žena ne htjedne poći s menom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si izišao?" |
| Postanak 24,6 | Abraham mu reče: "Pazi, da tamo natrag ne povedeš sina mojega! |
| Postanak 24,7 | Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kuće oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: "Potomstvu tvojemu dat ću zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom, da dovedeš odanle ženu sinu mojemu. |
| Postanak 24,8 | Ako li žena ne htjedne poći s tobom, onda tebe ne veže ova zakletva; i nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti sina mojega." |
| Postanak 24,9 | Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se. |
| Postanak 24,10 | Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podiže se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov. |
| Postanak 24,11 | Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da poliježu. Bilo je podvečer, u doba, kad izlaze žene da nose vodu. |
| Postanak 24,12 | Tada se on pomoli: "Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu! |
| Postanak 24,13 | Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode. |
| Postanak 24,14 | Ako sad djevojka, kojoj reknem: 'Nagni krčag svoj, da se napijem', ona odgovori: 'Napij se! Pa i deve ću ti napojiti', onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom ću spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu." |
| Postanak 24,15 | Još on nije bio svršio svoje molitve, i gle, Rebeka kći Betuelova, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe s krčagom svojim na ramenu. |
| Postanak 24,16 | Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe k izvoru, napuni krčag svoj i dođe opet gore. |
| Postanak 24,17 | Tada sluga pritrča k njoj i reče: "Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega." |
| Postanak 24,18 | Ona odgovori: "Napij se, gospodaru!" I brže spusti krčag svoj na ruku i dade mu da se napije, |
| Postanak 24,19 | Kad ga napoji, reče: "I devama ću tvojim naliti neka se napiju." |
| Postanak 24,20 | I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim. |
| Postanak 24,21 | A čovjek ju šuteći promatrao da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili ne. |
| Postanak 24,22 | Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za ruke njezine, deset šekela zlata teške. |
| Postanak 24,23 | I upita: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?" |
| Postanak 24,24 | Ona mu odgovori: "Kći sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru." |
| Postanak 24,25 | I nastavi dalje: "Slame i piće imamo mnogo, i mjesta da se prenoći." |
| Postanak 24,26 | Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodom, |
| Postanak 24,27 | I reče: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuću rodbine gospodara mojega." |
| Postanak 24,28 | A djevojka otrča i pripovjedi u kući matere svoje, što joj se dogodi. |
| Postanak 24,29 | A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k čovjeku na izvor. |
| Postanak 24,30 | Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama sestre svoje narukvice i čuo riječi sestre svoje: "Tako mi reče čovjek," pođe k čovjeku, koji je još jednako stajao kod deva na izvoru. |
| Postanak 24,31 | On reče: "Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! Što stojiš tu vani, kad sam pospremio već kuću i mjesto načinio za deve." |
| Postanak 24,32 | Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, što su bili s njim. |
| Postanak 24,33 | A kad postavi pred njega da jede, reče on: "Ne jedem prije, dok ne kažem stvar svoju." Laban zamoli: "Govori!" |
| Postanak 24,34 | Tada on uze govoriti: "Ja sam sluga Abrahamov. |
| Postanak 24,35 | Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja magaraca i deva. |
| Postanak 24,36 | Sara, žena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje. |
| Postanak 24,37 | A mene zakle gospodar moj ovako: "Da nijesi uzeo sinu mojemu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam. |
| Postanak 24,38 | Nego otidi u kuću oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo ženu za sina mojega! |
| Postanak 24,39 | Ja odgovorih gospodaru svojemu: 'A što, ako žena ne htjedne poći sa mnom?' |
| Postanak 24,40 | On mi tada reče: 'Gospod, pred čijim sam licem hodio, poslaše anđela svojega s tobom i dat će sreću putu tvojemu, i ti ćeš dovesti ženu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kuće oca mojega. |
| Postanak 24,41 | A neće te vezati zadana zakletva, ako dođeš k rodbini mojoj, pa ti je ne dadnu, tada te neće vezati zadana zakletva.' |
| Postanak 24,42 | Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: 'Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim! |
| Postanak 24,43 | Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega, |
| Postanak 24,44 | Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.' |
| Postanak 24,45 | Još nijesam bio izgovorio, i gle, izađe Rebeka s krčagom na ramenu, i ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: 'Daj mi da se na pijem!' |
| Postanak 24,46 | Ona odmah spusti dolje krčag svoj i reče: 'Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti!' I ja se napih, a ona napoji i deve. |
| Postanak 24,47 | Onda je upitah: 'Čija si kći?' Ona odgovori: 'Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka.' Nato joj ja objesih naušnice i metnuh joj narukvice na ruke. |
| Postanak 24,48 | Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem kćer rođaka gospodara svojega za sina njegova. |
| Postanak 24,49 | Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!" |
| Postanak 24,50 | Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: "Od Gospoda to dolazi; mi ti ne možemo reci ni da ni ne. |
| Postanak 24,51 | Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude žena sinu gospodara tvojega, kao što je odredio Gospod!" |
| Postanak 24,52 | A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje. |
| Postanak 24,53 | Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari. |
| Postanak 24,54 | Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: "Pustite me da idem gospodaru svojemu." |
| Postanak 24,55 | Brat njezin i mati njezina odgovoriše: "Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana, pa onda može ići!" |
| Postanak 24,56 | A on im reče: "Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao sreća putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!" |
| Postanak 24,57 | Oni odgovoriše: "Da pozovemo djevojku i nju da upitamo." |
| Postanak 24,58 | I pozvaše Rebeku i upitaše je: "Hoćeš li idi s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću." |
| Postanak 24,59 | Tada pustiše sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu. |
| Postanak 24,60 | Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: "Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!" |
| Postanak 24,61 | Nato se diže Rebeka sa sluškinjama svojim, posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle. |
| Postanak 24,62 | Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu. |
| Postanak 24,63 | Podvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra; kad podiže oči i pogleda, a to dolazile deve. |
| Postanak 24,64 | I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve, |
| Postanak 24,65 | I upita slugu: "Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja u susret nama?" Sluga odgovori: "To je gospodar moj." Tada ona uze pokrivalo i pokri se. |
| Postanak 24,66 | Nato sluga pripovjedi Izaku sve, što je bio učinio. |
| Postanak 24,67 | Izak je povede u šator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade žena i on je zamilova. I tako se Izak utješi nad gubitkom matere svoje. |
|
| Postanak 24,1 | Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. |
| Postanak 24,2 | Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno |
| Postanak 24,3 | da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, |
| Postanak 24,4 | nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku. |
| Postanak 24,5 | A sluga mu reče: "A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao? |
| Postanak 24,6 | Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! |
| Postanak 24,7 | Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: `Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju`, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. |
| Postanak 24,8 | A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi! |
| Postanak 24,9 | Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. |
| Postanak 24,10 | Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. |
| Postanak 24,11 | Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu. |
| Postanak 24,12 | Onda reče: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! |
| Postanak 24,13 | Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; |
| Postanak 24,14 | pa neka djevojka kojoj ja rečem: `Molim te, spusti svoj vrč da se napijem`, a ona odgovori: `Pij! I deve ću ti napojiti`, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru. |
| Postanak 24,15 | Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu. |
| Postanak 24,16 | Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore. |
| Postanak 24,17 | Sluga joj potrča u susret i reče: "Daj mi malo vode iz svog vrča! |
| Postanak 24,18 | "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti. |
| Postanak 24,19 | Kad je njega napojila, reče: "Nalit ću i tvojim devama da se napoje. |
| Postanak 24,20 | Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama. |
| Postanak 24,21 | Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. |
| Postanak 24,22 | Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. |
| Postanak 24,23 | Zatim reče: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo? |
| Postanak 24,24 | Ona mu odgovori: "Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru. |
| Postanak 24,25 | Još mu doda: "Ima slame i p§iće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište. |
| Postanak 24,26 | Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi |
| Postanak 24,27 | i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara. |
| Postanak 24,28 | Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke. |
| Postanak 24,29 | A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca. |
| Postanak 24,30 | Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je čovjek govorio", on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu. |
| Postanak 24,31 | Reče on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve. |
| Postanak 24,32 | Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i p§iće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. |
| Postanak 24,33 | Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: "Neću jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reče: "Onda kazuj! |
| Postanak 24,34 | "Ja sam sluga Abrahamov", poče on. |
| Postanak 24,35 | "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. |
| Postanak 24,36 | Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. |
| Postanak 24,37 | Potom mene moj gospodar zakune rekavši: `Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, |
| Postanak 24,38 | nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.` |
| Postanak 24,39 | A ja rekoh svome gospodaru: `A što ako žena za mnom ne pođe?` |
| Postanak 24,40 | On mi odgovori: `Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. |
| Postanak 24,41 | Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.` |
| Postanak 24,42 | Danas dođoh na studenac i rekoh: `Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, |
| Postanak 24,43 | ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! - |
| Postanak 24,44 | i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.` |
| Postanak 24,45 | Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: `Daj mi da se napijem!` |
| Postanak 24,46 | Ona brzo spusti vrč i odvrati: `Pij! A napojit ću i tvoje deve.` Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. |
| Postanak 24,47 | Pitao sam je: `Čija si kći?` Odgovorila je: `Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.` Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. |
| Postanak 24,48 | Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu. |
| Postanak 24,49 | A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo. |
| Postanak 24,50 | Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. |
| Postanak 24,51 | Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao. |
| Postanak 24,52 | Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. |
| Postanak 24,53 | Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. |
| Postanak 24,54 | Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru! |
| Postanak 24,55 | A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi! |
| Postanak 24,56 | On im reče: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru! |
| Postanak 24,57 | Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli! |
| Postanak 24,58 | Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoćeš li poći s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću. |
| Postanak 24,59 | I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. |
| Postanak 24,60 | Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli! |
| Postanak 24,61 | Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. |
| Postanak 24,62 | Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. |
| Postanak 24,63 | U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. |
| Postanak 24,64 | Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve |
| Postanak 24,65 | pa zapita slugu: "Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. |
| Postanak 24,66 | Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. |
| Postanak 24,67 | Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. |
|
| Stvaranje 24,1 | Abraham bijaše star, u dubokoj starosti, i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu. |
| Stvaranje 24,2 | Abraham reče najstarijem sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima: ` Položi ruku na moje bedro |
| Stvaranje 24,3 | i prisegni mi GOSPODOM, Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca među kojima ja obitavam. |
| Stvaranje 24,4 | Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.` |
| Stvaranje 24,5 | Sluga mu odgovori: ` Možda ta žena ne privoli pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? ` |
| Stvaranje 24,6 | Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš mog sina onamo. |
| Stvaranje 24,7 | GOSPOD, Bog nebeski, me uzeo iz kuće mojeg oca i zemlje moje obitelji, on mi je rekao i dao ovu prisegu: Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu; i on je taj koji će poslati svojeg anđela ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina. |
| Stvaranje 24,8 | Ne pristane li ta žena slijediti te, ti si oslobođen onog što si mi prisegao, ali ne vodi mojeg sina onamo. ` |
| Stvaranje 24,9 | Sluga stavi svoju ruku na bedro svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari. |
| Stvaranje 24,10 | Sluga uze deve gospodareve i pođe. Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar posjedovao, on se diže za ići u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov . |
| Stvaranje 24,11 | On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara, u večernji sat, u sat kad žene izlaze crpiti otud vodu. |
| Stvaranje 24,12 | On reče: ` GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, dozvoli da ja danas načinim sretan susret i pokaži svoje prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu. |
| Stvaranje 24,13 | Evo me kako stojim pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze za crpiti vodu. |
| Stvaranje 24,14 | Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći: Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti i tvoje deve, to je ona dosuđena tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati da si ti pokazao prijateljstvo prema mojem gospodaru. ` |
| Stvaranje 24,15 | No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog, one iste žene Nahorove, brata Abrahamovog iziđe s jednim krčagom na plećima. |
| Stvaranje 24,16 | Mlada djevojka bijaše vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala . Ona siđe prema izvoru, napuni krčag i uspe se. |
| Stvaranje 24,17 | Sluga joj požuri u susret i reče: ` Za ime Boga, daj mi popiti jedan gutljaj vode iz tvog krčaga. ` |
| Stvaranje 24,18 | `Pij, gospodaru moj ` odgovori ona i, rukom spusti krčag što brže da mu utaži žeđ. |
| Stvaranje 24,19 | Kad završi napajati ga, ona reče: ` Za tvoje deve također, ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu popile toliko da ugase žeđ. ` |
| Stvaranje 24,20 | Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo i otrča ponovo zahititi vode u bunaru; ona nacrpi vode za sve deve. |
| Stvaranje 24,21 | Taj čovjek ju praćaše očima, tiho, da bi saznao da li jest ili nije GOSPOD učinio uspješnim njegovo putovanje. |
| Stvaranje 24,22 | Čim deve bijahu završile piti, čovjek uzme jedan zlatni prsten težine od pola sikla i dvije narukvice od deset sikala zlata za njene zglavke |
| Stvaranje 24,23 | i reče joj: ` Čija si ti djevojko? Molim te, upoznaj me da li bi kuća tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja. ` |
| Stvaranje 24,24 | ona mu odgovori: ` Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. ` |
| Stvaranje 24,25 | Potom ona njemu reče: ` Slame i sijena u nas ima u izobilju, a isto tako i mjesta za konačiti.` |
| Stvaranje 24,26 | Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM |
| Stvaranje 24,27 | govoreći: ` Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, čije prijateljstvo i vjernost nisu napustili mojeg gospodara dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM u kuću braće mojeg gospodara. ` |
| Stvaranje 24,28 | Mlada djevojka otrča najaviti u kući svoje majke o tome što se upravo dogodilo. |
| Stvaranje 24,29 | Rebeka imaše brata imenom Laban. On otrča u susret čovjeku, napolje, k izvoru. |
| Stvaranje 24,30 | Čim on vidje prsten i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru Rebeku njemu govoriti: ` Tako mi je rekao `, on ode k čovjeku koji je ostao pokraj deva kod izvora. |
| Stvaranje 24,31 | Dođi, blagoslovljen od GOSPODA. Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući već pripremio čisto mjesto za deve. ` |
| Stvaranje 24,32 | Čovjek uđe u kuću i rasedla deve. Dade im slame i krmiva a, za njega i njegove pratitelje, vode da si operu noge. |
| Stvaranje 24,33 | ponudi im za jesti, ali on uzviknu: ` Ja neću jesti prije nego što kažem što imam za reći. ` ` Govori `, odgovoriše mu. |
| Stvaranje 24,34 | On preuze: ` Ja sam sluga Abrahamov. |
| Stvaranje 24,35 | GOSPOD je ispunio svoj blagoslov mojeg gospodara koji je postao jedna velika osoba. Dano mu je sitne i krupne marve, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca. |
| Stvaranje 24,36 | Sara, žena mojeg gazde, najzad mu je rodila sina u svoje stare dane. Moj gazda je njemu prenio sve imanje |
| Stvaranje 24,37 | a meni je zatražio da mu prisegnem ovim riječima: Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom curom Kanaankom u čijoj ja zemlji stanujem. |
| Stvaranje 24,38 | Prisegni da ćeš ići u moju obitelj, prema kući mojeg oca, uzeti jednu ženu za mojeg sina. |
| Stvaranje 24,39 | Tada ja rekoh svojem gazdi: ` Možda me ta žena ne bude slijedila? |
| Stvaranje 24,40 | On mi odgovori: GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio poslat će svojeg anđela s tobom i učinit će uspješnim tvoje putovanje: uzet ćeš za mog sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca. |
| Stvaranje 24,41 | Ne ćeš biti oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako ne ideš kod mojih; isto tako, ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen. |
| Stvaranje 24,42 | Danas, ja sam došao kod tog izvora i rekao: ` GOSPODE, Bože Abrahama gazde mojega, ako se ti zaista udostojavaš učiniti uspješnim putovanje koje obavljam, |
| Stvaranje 24,43 | evo me pokraj izvora: eh dobro! Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode iz tvog krčaga, |
| Stvaranje 24,44 | ako mi odgovori: Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve, to će biti žena koju je GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde. |
| Stvaranje 24,45 | Ja još nisam bio završio u sebi kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu; ona je sišla k izvoru za naliti. Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti |
| Stvaranje 24,46 | Ona se požurila spustiti krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti tvoje deve. Ja sam pio, a ona je napojila deve. |
| Stvaranje 24,47 | Ja sam je upita: Čija si ti djevojko? Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova, sina kojeg Milka dade Nahoru. Ja tad stavih prste u njene nosnice i narukvice na njene zglavke. |
| Stvaranje 24,48 | Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM; blagoslovio sam GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde, koji je vjerno vodio moje putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg gazde za njegovog sina. |
| Stvaranje 24,49 | A sada, ako mi hoćete iskazati prijateljstvo i vjernost prema mojem gazdi iskažite mi ga. Ako ne, dajte mi na znanje i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. ` |
| Stvaranje 24,50 | Laban uze riječ. On i Betuel uskliknuše: ` Od GOSPODA je ova stvar i mi ti u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše. |
| Stvaranje 24,51 | Rebeka je pred tobom: uzmi ju i idi. Nek bude žena sinu tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao. ` Kad Abrahamov sluga ču te riječi, pade ničice na zemlju pred GOSPODOM. |
| Stvaranje 24,52 | Sluga izvadi srebrninu, zlatninu i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate poklone što ponudi njenom bratu i njenoj majci. |
| Stvaranje 24,53 | Oni jedoše i piše, on i njegovi pratitelji, i provedoše noć. |
| Stvaranje 24,54 | Ujutro kad se digoše, on reče: ` Pustite me otići mojem gazdi. ` |
| Stvaranje 24,55 | Brat i majka mlade djevojke odgovoriše: ` Neka ona ostane neko vrijeme s nama, kakvih desetak dana, potom će ići. ` |
| Stvaranje 24,56 | ` Ne činite da kasnim! Reče im on. GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje, pustite me dakle otići mojem gazdi. ` |
| Stvaranje 24,57 | Oni preuzeše: ` Pozovimo djevojku i tražimo njeno mišljenje. ` 858 Oni pozvaše Rebeku: ` Hoćeš li otići s ovim čovjekom?` Ona odgovori: ` Da.` |
| Stvaranje 24,59 | Oni pustiše otići svoju sestru Rebeku i njenu dojilju, slugu Abrahamovog i njegove ljude. |
| Stvaranje 24,60 | Oni ju tada blagosloviše govoreći joj: ` Ti, naša sestra, :postani silnim mnoštvom, nek tvoje potomstvo ovlada Vratima neprijatelja svojih ! ` |
| Stvaranje 24,61 | Rebeka se diže sa svojim sluškinjama. One se uspeše na deve i slijeđaše ljude. Sluga uze Rebeku i pođe. |
| Stvaranje 24,62 | O zalasku sunca, Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi. On je tada obitavao u području Negeva |
| Stvaranje 24,63 | i bijaše izišao prošetati se u polje o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve koje dolažahu. |
| Stvaranje 24,64 | Rebeka podiže oči, vidje Izaka, skoči s deve |
| Stvaranje 24,65 | i reče sluzi: ` Tko je taj čovjek koji hodi poljem nama u susret? ` ` To je moj gazda `, odgovori on. Ona uze svoj veo i zastrije se. |
| Stvaranje 24,66 | Sluga ispriča Izaku sve što je bio učinio. |
| Stvaranje 24,67 | Izak ju uvede u svoj šator. On imaše Saru za majku; on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom. Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje. |
|
| 1. Mojsijeva 24,1 | A Avram bješe star i vremenit, i Gospod bješe blagoslovio Avrama u svemu; |
| 1. Mojsijeva 24,2 | I reče Avram sluzi svojemu najstarijemu u kući svojoj, koji bješe nad svijem dobrom njegovijem: metni ruku svoju pod stegno moje, |
| 1. Mojsijeva 24,3 | Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim; |
| 1. Mojsijeva 24,4 | Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku. |
| 1. Mojsijeva 24,5 | A sluga mu reče: i ako djevojka ne htjedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio? |
| 1. Mojsijeva 24,6 | A Avram mu reče: pazi da ne odvedeš sina mojega onamo. |
| 1. Mojsijeva 24,7 | Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: sjemenu ću tvojemu dati zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande. |
| 1. Mojsijeva 24,8 | Ako li djevojka ne htjedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo. |
| 1. Mojsijeva 24,9 | I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo. |
| 1. Mojsijeva 24,10 | Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav dođe u Mesopotamiju do grada Nahorova. |
| 1. Mojsijeva 24,11 | I pusti kamile da poliježu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode; |
| 1. Mojsijeva 24,12 | I reče: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mojemu Avramu. |
| 1. Mojsijeva 24,13 | Evo, ja ću stajati kod ovoga studenca, a građanke će doći da zahvataju vode. |
| 1. Mojsijeva 24,14 | Kojoj djevojci rečem: nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mojemu. |
| 1. Mojsijeva 24,15 | I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramova, dođe s krčagom na ramenu. |
| 1. Mojsijeva 24,16 | I bješe vrlo lijepa, još djevojka, još je čovjek ne bješe poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe; |
| 1. Mojsijeva 24,17 | A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega. |
| 1. Mojsijeva 24,18 | A ona reče: na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga. |
| 1. Mojsijeva 24,19 | I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju. |
| 1. Mojsijeva 24,20 | I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem. |
| 1. Mojsijeva 24,21 | A čovjek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije. |
| 1. Mojsijeva 24,22 | A kad se kamile napiše, izvadi čovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko čela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata. |
| 1. Mojsijeva 24,23 | I reče: čija si kći? kaži mi. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo? |
| 1. Mojsijeva 24,24 | A ona mu reče: ja sam kći Vatuila sina Melšina, kojega rodi Nahoru. |
| 1. Mojsijeva 24,25 | Još reče: ima u nas mnogo slame i piće i mjesta za noćište. |
| 1. Mojsijeva 24,26 | Tada čovjek savivši se pokloni se Gospodu, |
| 1. Mojsijeva 24,27 | I reče: blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama, što ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega. |
| 1. Mojsijeva 24,28 | A djevojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje. |
| 1. Mojsijeva 24,29 | A Reveka imaše brata, kojemu ime bješe Lavan; i istrča Lavan k čovjeku na studenac, |
| 1. Mojsijeva 24,30 | Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gdje Reveka sestra mu reče: tako mi kaza čovjek; dođe k čovjeku; a on stajaše kod kamila na studencu. |
| 1. Mojsijeva 24,31 | I reče: hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? spremio sam kuću, ima mjesta i za kamile. |
| 1. Mojsijeva 24,32 | I dovede čovjeka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim; |
| 1. Mojsijeva 24,33 | I postaviše mu da jede; ali on reče: neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: govori. |
| 1. Mojsijeva 24,34 | Tada reče: ja sam sluga Avramov. |
| 1. Mojsijeva 24,35 | A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca. |
| 1. Mojsijeva 24,36 | I još Sara žena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima. |
| 1. Mojsijeva 24,37 | A mene zakle gospodar moj govoreći: nemoj dovesti sinu mojemu žene između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim; |
| 1. Mojsijeva 24,38 | Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu. |
| 1. Mojsijeva 24,39 | A ja rekoh gospodaru svojemu: može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom. |
| 1. Mojsijeva 24,40 | A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda življah, poslaće anđela svojega s tobom, i daće sreću tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega. |
| 1. Mojsijeva 24,41 | Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja. |
| 1. Mojsijeva 24,42 | I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, ako si dao sreću putu mojemu, kojim idem, |
| 1. Mojsijeva 24,43 | Evo, ja ću stajati kod studenca: koja djevojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega, |
| 1. Mojsijeva 24,44 | A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega. |
| 1. Mojsijeva 24,45 | Ja još ne izgovorih u srcu svojem, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mi da se napijem. |
| 1. Mojsijeva 24,46 | A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje. |
| 1. Mojsijeva 24,47 | I zapitah je govoreći: čija si kći? a ona odgovori: ja sam kći Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke; |
| 1. Mojsijeva 24,48 | I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da nađem kćer brata gospodara svojega za sina njegova. |
| 1. Mojsijeva 24,49 | Ako ćete dakle učiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo. |
| 1. Mojsijeva 24,50 | A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. |
| 1. Mojsijeva 24,51 | Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod. |
| 1. Mojsijeva 24,52 | A kad ču sluga Avramov riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje; |
| 1. Mojsijeva 24,53 | I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; također i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove. |
| 1. Mojsijeva 24,54 | Potom jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: pustite me gospodaru mojemu. |
| 1. Mojsijeva 24,55 | A brat i mati njezina rekoše: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. |
| 1. Mojsijeva 24,56 | A on im reče: nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu. |
| 1. Mojsijeva 24,57 | Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upitamo šta ona veli. |
| 1. Mojsijeva 24,58 | I dozvaše Reveku i rekoše joj: hoćeš ići s ovijem čovjekom? A ona odgovori: hoću. |
| 1. Mojsijeva 24,59 | I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem. |
| 1. Mojsijeva 24,60 | I blagosloviše Reveku i rekoše joj: sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja! |
| 1. Mojsijeva 24,61 | I podiže se Reveka s djevojkama svojim, i posjedaše na kamile, i pođoše s čovjekom; i sluga uzev Reveku otide. |
| 1. Mojsijeva 24,62 | A Isak iđaše vraćajući se od studenca živoga koji me vidi (jer življaše u južnom kraju); |
| 1. Mojsijeva 24,63 | A bješe izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigav oči svoje ugleda kamile gdje idu. |
| 1. Mojsijeva 24,64 | I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile, |
| 1. Mojsijeva 24,65 | I reče sluzi: ko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice. |
| 1. Mojsijeva 24,66 | I pripovjedi sluga Isaku sve što je svršio. |
| 1. Mojsijeva 24,67 | I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom. |
|
