| Izaija 64,1 | Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom, - |
| Izaija 64,2 | Kao što oganj upali granje, i oganj učini da uzavri voda - , da se oglasi ime tvoje protivnicima tvojim, da bi pred tobom zadrhtali narodi, |
| Izaija 64,3 | Dok činiš strahovita djela, kojih nijesmo nikada očekivali! O da siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom! |
| Izaija 64,4 | Od davnina nije se ipak čulo niti se doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji bog osim tebe tako činio za one, koji ga čekaju. |
| Izaija 64,5 | Ti se zauzimaš za onoga, koji s radošću čini pravdu, za one, koji se spominju tebe na putovima tvojim. Ali ah, ti si se gnjevio, a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom. |
| Izaija 64,6 | Tako smo mi svi koliki postali kao čovjek nečist, i sva naša pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lišće. Zlodjela naša odnijela su nas kao vjetar. |
| Izaija 64,7 | Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko nije ustao da se drži tebe, jer si bio skrio lice svoje od nas i pustio si nas da dršćemo pod pritiskom zlodjela svojih. |
| Izaija 64,8 | Ali sada, Gospode, - ti si otac naš, a mi smo glina, ti si tvorac naš, i mi smo svi djelo ruku tvojih. - |
| Izaija 64,9 | Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne spominji se dovijeka krivnje zlodjela! Eto, ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod. |
| Izaija 64,10 | Sveti gradovi tvoji postali su pustinja, Sion je postao pustinja, Jerusalem pustoš. |
| Izaija 64,11 | Sveti, sjajni gradovi naši, gdje su te slavili oci naši, izgorjeli su ognjem, i sve su dragocjenosti naše potrvene. |
| Izaija 64,12 | Možeš li se pritom još uzdržati, Gospode, zar ćeš šutjeti i najdublje nas poniziti? |
|
| Izaija 64,1 | kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! |
| Izaija 64,2 | Čineć` djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! |
| Izaija 64,3 | Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. |
| Izaija 64,4 | Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. |
| Izaija 64,5 | Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k`o haljine okaljane. Svi mi k`o lišće otpadosmo i opačine naše k`o vjetar nas odnose. |
| Izaija 64,6 | Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. |
| Izaija 64,7 | Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih. |
| Izaija 64,8 | Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - ta svi smo mi narod tvoj! |
| Izaija 64,9 | Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. |
| Izaija 64,10 | Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. |
| Izaija 64,11 | Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet` i ponižavati nas odveć žestoko? |
|
| Izaija 64,1 | kao kakva vatra koja spaljuje šikare, kao kakva vatra koja uzavrije vode, da učiniš da tvoji neprijatelji upoznaju tvoje *ime; narodi bi bili oboreni pred tobom, |
| Izaija 64,2 | da ti učiniš užasavajuće stvari, koje mi ne očekujemo: da siđeš, planine bi se potresale pred tobom. |
| Izaija 64,3 | Nikad se nije doznalo, nikad se nije čulo govoriti, nikad to oko nije vidjelo da jedan bog, izuzev tebe, postupi tako da računaju na njega. |
| Izaija 64,4 | Ti iznenađuješ onog koji se raduje činiti pravdu, one koji na tvojim putovima sjećaju se tebe, evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo zastranili; na tvojim putovima nekadašnjim . mi bijasmo spašeni. |
| Izaija 64,5 | Svi, mi bijasmo kao *nečisti, i sva naša djela pravde, kao ogavno rublje, svi, mi smo uvenuli kao lišće, a naše nastranosti, kao vjetar, nas odnesoše. |
| Izaija 64,6 | Nitko ne zaziva u tvoje ime, nitko se ne budi da se za tebe uhvati, jer ti si nam skrio svoje lice, ti si nam pustio u ruke uzeti svoje nastranosti da postanemo razvratnicima. |
| Izaija 64,7 | Međutim, GOSPOD, naš Otac to si ti: mi smo ilovača, a ti si taj koji nas je oblikovao, svi smo mi djelo tvoje ruke. |
| Izaija 64,8 | Ne srdi se, GOSPODE, do krajnosti, ne sjećaj se zauvijek nastranosti. Već pogledaj dakle: tvoj narod, to smo svi mi! |
| Izaija 64,9 | Tvoji su sveti gradovi jedna pustinja, *Sion je jedna pustinja, Jeruzalem jedna pustoš! |
| Izaija 64,10 | Naš Dom sveti i sjajni, gdje naši očevi pjevaše tebi pjesme zahvalnice, bi spaljen vatrom, i svo što bi našom ljubavi postalo je rušenje! |
| Izaija 64,11 | Da li, pred svim tim, ti ćeš se moći suzdržati, GOSPODE? Ti ćeš ostati nedjelatan i ti ćeš nas do krajnosti ponižavati? |
|
| Isaija 64,1 | O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe, |
| Isaija 64,2 | Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drkću od tebe. |
| Isaija 64,3 | Kad si činio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe. |
| Isaija 64,4 | Otkako je vijeka ne ču se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako učinio onima koji ga čekaju. |
| Isaija 64,5 | Sretao si onoga koji se raduje tvoreći pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli. |
| Isaija 64,6 | Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas. |
| Isaija 64,7 | Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim. |
| Isaija 64,8 | Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kao, a ti si naš lončar, i svi smo djelo ruku tvojih. |
| Isaija 64,9 | Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod. |
| Isaija 64,10 | Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš. |
| Isaija 64,11 | Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je. |
| Isaija 64,12 | Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode, i mučati, i jednako nas mučiti? |
|
