| Izaija 64,1 | Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom, - |
| Izaija 64,2 | Kao što oganj upali granje, i oganj učini da uzavri voda - , da se oglasi ime tvoje protivnicima tvojim, da bi pred tobom zadrhtali narodi, |
| Izaija 64,3 | Dok činiš strahovita djela, kojih nijesmo nikada očekivali! O da siđeš dolje, da bi zadrhtale gore pred tobom! |
| Izaija 64,4 | Od davnina nije se ipak čulo niti se doznalo, nije oko ipak vid jelo, da je koji bog osim tebe tako činio za one, koji ga čekaju. |
| Izaija 64,5 | Ti se zauzimaš za onoga, koji s radošću čini pravdu, za one, koji se spominju tebe na putovima tvojim. Ali ah, ti si se gnjevio, a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom. |
| Izaija 64,6 | Tako smo mi svi koliki postali kao čovjek nečist, i sva naša pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lišće. Zlodjela naša odnijela su nas kao vjetar. |
| Izaija 64,7 | Nitko nije zazivao ime tvoje, i nitko nije ustao da se drži tebe, jer si bio skrio lice svoje od nas i pustio si nas da dršćemo pod pritiskom zlodjela svojih. |
| Izaija 64,8 | Ali sada, Gospode, - ti si otac naš, a mi smo glina, ti si tvorac naš, i mi smo svi djelo ruku tvojih. - |
| Izaija 64,9 | Ne gnjevi se veoma, Gospode, i ne spominji se dovijeka krivnje zlodjela! Eto, ogledaj ipak, mi smo svi tvoj narod. |
| Izaija 64,10 | Sveti gradovi tvoji postali su pustinja, Sion je postao pustinja, Jerusalem pustoš. |
| Izaija 64,11 | Sveti, sjajni gradovi naši, gdje su te slavili oci naši, izgorjeli su ognjem, i sve su dragocjenosti naše potrvene. |
| Izaija 64,12 | Možeš li se pritom još uzdržati, Gospode, zar ćeš šutjeti i najdublje nas poniziti? |
