| Job 29,1 | Nato nastavi Job svoj govor ovako: |
| Job 29,2 | Ah, da bi ipak bilo s menom, kako je to još bilo prije mjeseci, u danima, kad me je štitio Bog! |
| Job 29,3 | Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova, i svjetlo me njegovo vodilo kroz tminu! |
| Job 29,4 | Kako sam bio u vremenu svoje mlađahne snage, kad je Bog još zaštićivao šator moj, |
| Job 29,5 | Kad je Svemoćni još bio s menom, moja se djeca skupljala oko mene! |
| Job 29,6 | Kad sam prao sebi noge u mlijeku, i hridina mi izlijevala potoke ulja! |
| Job 29,7 | Izlazio sam van na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata; |
| Job 29,8 | Skrili bi se dječaci, kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostali stojeći; |
| Job 29,9 | Knezovi bi prestali govoriti i metnuli bi ruku na usta; |
| Job 29,10 | Plemići bi ustezali glas svoj, jezik bi im prionuo za nepce. |
| Job 29,11 | Blagoslovljenim me se nauživalo uho, što bi me slušalo, hvalilo me oko, kad bi me vidjelo. |
| Job 29,12 | Spasavao sam siromaha, koji je vikao, i sirotu bez zaštitnika. |
| Job 29,13 | Na mene je dolazio blagoslov izgubljenika, srce sam udovici obradovao. |
| Job 29,14 | Pravednost mi je bila haljina, što me obavijala, pravoljublje mi bilo plašt i povez oko glave. |
| Job 29,15 | Oko sam bio slijepcu i noga hromu. |
| Job 29,16 | Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga. |
| Job 29,17 | Razbijao sam zube lopovu, trgao grabež iz zuba njegovih. |
| Job 29,18 | Tako sam mislio umrijeti u gnijezdu svojemu i dane svoje umnožiti poput pijeska; |
| Job 29,19 | Korijen moj pružao se kraj vode, i rosa je noćna padala na moje grane; |
| Job 29,20 | Sreća se je moja uvijek obnavljala u mene, u ruci mi se pomlađivao luk. |
| Job 29,21 | Slušali su me puni iščekivanja i tiho prisluškivali savjet moj. |
| Job 29,22 | Kad sam ja govorio, nitko više ne bi uzimao riječi, tako bi ih natopila riječ moja. |
| Job 29,23 | Čekali su me kao dažd, čeznuli su za mnom kao za kišom u proljeće. |
| Job 29,24 | Nasmijao bih se na njih, kad su bili plašljivi, nijesu mogli pomutiti vedroga lica mojega. |
| Job 29,25 | Određivao sam put za njih, sjedio bih u pročelju i bio kao kralj u vojsci, kao jedan, koji tješi žalosne. |
|
| Job 29,1 | Job nastavi svoju besjedu i reče: |
| Job 29,2 | "O, da mi je prošle proživjet` mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, |
| Job 29,3 | kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, |
| Job 29,4 | kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, |
| Job 29,5 | kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, |
| Job 29,6 | kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! |
| Job 29,7 | Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, |
| Job 29,8 | vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. |
| Job 29,9 | Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. |
| Job 29,10 | Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. |
| Job 29,11 | Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. |
| Job 29,12 | Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. |
| Job 29,13 | Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. |
| Job 29,14 | Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. |
| Job 29,15 | Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, |
| Job 29,16 | otac ubogima, zastupnik strancima. |
| Job 29,17 | Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. |
| Job 29,18 | Govorah: `U svom ću izdahnuti gnijezdu, k`o palma, bezbrojne proživjevši dane.` |
| Job 29,19 | Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. |
| Job 29,20 | Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.` |
| Job 29,21 | Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. |
| Job 29,22 | Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. |
| Job 29,23 | Za mnom žudjeli su oni k`o za kišom, otvarali usta k`o za pljuskom ljetnim. |
| Job 29,24 | Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. |
| Job 29,25 | Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. |
|
| Job 29,1 | Tad Job nastavi izgovarati |
| Job 29,2 | Tko će meni oživjeti nekadašnje mjesece, one dane kad Bog bdješe nada mnom, |
| Job 29,3 | kad njegova svjetiljka svijetliše nad mojom glavom, a u noći ja napredovah u njenoj |
| Job 29,4 | takav kakav ja bijah u plodne dane svoje jeseni, kad prijateljstvo Božje počivaše na šatoru mojem, |
| Job 29,5 | kad Moćni bijaše još sa mnom i kad moji me dječaci okruživahu, |
| Job 29,6 | kad ja prah svoje noge u vrhnju, a stijena lijevaše za mene potoke ulja . |
| Job 29,7 | Ako bih ja izlazio prema vratima ako bih ja postavljao sjedalo svoje na trgu, |
| Job 29,8 | na moj pogled mladi bi šmugnuli, starci bi se dizali i ostajali stojeći. |
| Job 29,9 | Odličnici bi prekidali svoje besjede i stavljali ruke na svoja usta. |
| Job 29,10 | Glas bi se poglavara gubio, njihov bi se jezik lijepio o nepce. |
| Job 29,11 | Uho koje me slušaše kazivaše me sretnim, oko koje me gledaše posvjedočilo bi. |
| Job 29,12 | Jer ja spašavah siromaha koji je vikao u pomoć, i siroče bez zaštite. |
| Job 29,13 | Blagoslov umirućeg dolaziše na mene, i ja činih radost srcu udovice . |
| Job 29,14 | Ja odijevah pravdu, to bijaše moja odjeća. Moje pravo mi služiše ogrtačem i turbanom. |
| Job 29,15 | Ja bijah postao očima slijepcu, i noge nemoćnom, to bijah ja. |
| Job 29,16 | Za nevoljnike, ja bijah ocem, ja bijah jedan otac, predmet nepoznatog, ja ga ispitivah. |
| Job 29,17 | Ja slamah očnjak nepravednom, i iz njegovih zuba ja činih da ispada plijen njegov. |
| Job 29,18 | Ja sebi govorih: ` Kad budem zdahnuo u svom gnijezdu, kao feniks ja ću umnažati dane svoje. |
| Job 29,19 | Voda dolazi mojem korijenju, rosa provodi noć na mojem granju. |
| Job 29,20 | Moja će slava ponovo naći svoju svježinu, u mojoj će ruci moj luk podmladiti |
| Job 29,21 | Slušalo se mene, s očekivanjem. U tišini su se primali moji pogledi. |
| Job 29,22 | Kad ja govorih, nitko ne uzvraćaše, na njih kap po kap padale su moje |
| Job 29,23 | Oni me očekivao kao što se kiša čeka. Njihova su se usta otvarala kao kasnom daždu. |
| Job 29,24 | Ja im se smiješih, oni se ne usuđivahu povjerovati, i pobiraše lakomo svaki znak moje naklonosti. |
| Job 29,25 | Određujući im put, ja stolovah kao poglavar, utaboren kao kakav kralj, među svojim postrojbama, kao što se tješi ojađene. |
|
| Jov 29,1 | Još nastavi Jov besjedu svoju i reče: |
| Jov 29,2 | O da bih bio kao pređašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog čuvaše, |
| Jov 29,3 | Kad svijetljaše svijećom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hođah po mraku, |
| Jov 29,4 | Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, |
| Jov 29,5 | Kad još bijaše Svemogući sa mnom, i djeca moja oko mene, |
| Jov 29,6 | Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi točaše ulje potocima, |
| Jov 29,7 | Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu: |
| Jov 29,8 | Mladići videći me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu, |
| Jov 29,9 | Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja, |
| Jov 29,10 | Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. |
| Jov 29,11 | Jer koje me uho čujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viđaše, svjedočaše mi |
| Jov 29,12 | Da izbavljam siromaha koji viče, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; |
| Jov 29,13 | Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; |
| Jov 29,14 | U pravdu se oblačih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. |
| Jov 29,15 | Oko bijah slijepcu i noga hromu. |
| Jov 29,16 | Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. |
| Jov 29,17 | I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. |
| Jov 29,18 | Zato govorah: u svojem ću gnijezdu umrijeti, i biće mi dana kao pijeska. |
| Jov 29,19 | Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noć na mojim granama. |
| Jov 29,20 | Slava moja podmlađivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se. |
| Jov 29,21 | Slušahu me i čekahu, i mučahu na moj svjet. |
| Jov 29,22 | Poslije mojih riječi niko ne progovaraše, tako ih natapaše besjeda moja. |
| Jov 29,23 | Jer me čekahu kao dažd, i usta svoja otvarahu kao na pozni dažd. |
| Jov 29,24 | Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu. |
| Jov 29,25 | Kad bih otišao k njima, sjedah u začelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne. |
|
