| Job 29,1 | Nato nastavi Job svoj govor ovako: |
| Job 29,2 | Ah, da bi ipak bilo s menom, kako je to još bilo prije mjeseci, u danima, kad me je štitio Bog! |
| Job 29,3 | Kad mi je nad glavom sjala svjetiljka njegova, i svjetlo me njegovo vodilo kroz tminu! |
| Job 29,4 | Kako sam bio u vremenu svoje mlađahne snage, kad je Bog još zaštićivao šator moj, |
| Job 29,5 | Kad je Svemoćni još bio s menom, moja se djeca skupljala oko mene! |
| Job 29,6 | Kad sam prao sebi noge u mlijeku, i hridina mi izlijevala potoke ulja! |
| Job 29,7 | Izlazio sam van na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata; |
| Job 29,8 | Skrili bi se dječaci, kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostali stojeći; |
| Job 29,9 | Knezovi bi prestali govoriti i metnuli bi ruku na usta; |
| Job 29,10 | Plemići bi ustezali glas svoj, jezik bi im prionuo za nepce. |
| Job 29,11 | Blagoslovljenim me se nauživalo uho, što bi me slušalo, hvalilo me oko, kad bi me vidjelo. |
| Job 29,12 | Spasavao sam siromaha, koji je vikao, i sirotu bez zaštitnika. |
| Job 29,13 | Na mene je dolazio blagoslov izgubljenika, srce sam udovici obradovao. |
| Job 29,14 | Pravednost mi je bila haljina, što me obavijala, pravoljublje mi bilo plašt i povez oko glave. |
| Job 29,15 | Oko sam bio slijepcu i noga hromu. |
| Job 29,16 | Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga. |
| Job 29,17 | Razbijao sam zube lopovu, trgao grabež iz zuba njegovih. |
| Job 29,18 | Tako sam mislio umrijeti u gnijezdu svojemu i dane svoje umnožiti poput pijeska; |
| Job 29,19 | Korijen moj pružao se kraj vode, i rosa je noćna padala na moje grane; |
| Job 29,20 | Sreća se je moja uvijek obnavljala u mene, u ruci mi se pomlađivao luk. |
| Job 29,21 | Slušali su me puni iščekivanja i tiho prisluškivali savjet moj. |
| Job 29,22 | Kad sam ja govorio, nitko više ne bi uzimao riječi, tako bi ih natopila riječ moja. |
| Job 29,23 | Čekali su me kao dažd, čeznuli su za mnom kao za kišom u proljeće. |
| Job 29,24 | Nasmijao bih se na njih, kad su bili plašljivi, nijesu mogli pomutiti vedroga lica mojega. |
| Job 29,25 | Određivao sam put za njih, sjedio bih u pročelju i bio kao kralj u vojsci, kao jedan, koji tješi žalosne. |
