| Job 30,1 | A sada me ismjehavaju ljudi, koji su danima mlađi od mene, kojima otaca ne bih bio metnuo sa psima stada svojega. |
| Job 30,2 | A na što bi mi i bila snaga ruku njihovih? Sav im je mozak ispijen, |
| Job 30,3 | Od oskudice i gladi istrošeni su, jer glodaju suhu zemlju; pusta pustinja mati je njihova. |
| Job 30,4 | Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu. |
| Job 30,5 | Iz naroda ih gone, viču na njih kao na lupeže. |
| Job 30,6 | Po strašnim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama. |
| Job 30,7 | Riču po grmovima, skupljaju se među trnjem. |
| Job 30,8 | Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičem istjerani iz zemlje. |
| Job 30,9 | I njima sam sada postao rugalica i služim im kao poslovica. |
| Job 30,10 | Gnušaju me se i ne ustručavaju se pljuvati mi u lice. |
| Job 30,11 | Jer je on odriješio konop od šatora mojega i srušio me, zato i oni pustiše uzde iz usta svojih proti meni. |
| Job 30,12 | Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove proti meni, da me upropasti. |
| Job 30,13 | Raskopaše putove moje, idu da me unište, i nikoga nema, da ih zaustavi. |
| Job 30,14 | Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju. |
| Job 30,15 | Strahote sve se okreću na mene, kao u vihoru raznosi on sreću moju, prolazi moj spas kao oblak. |
| Job 30,16 | I sada se u meni izjeda duša moja, stigoše me dani nevolje. |
| Job 30,17 | Noću me probada u kostima ne počivaju muke, što me grizu. |
| Job 30,18 | Svemoć je pokvarila odijelo moje, i kao ogrlica košulje steže me. |
| Job 30,19 | On me je srušio u blato, postao sam kao prah i pepeo. |
| Job 30,20 | Vičem k tebi, ali ti me ne slušaš; prestanem li, tada snuješ osnove proti meni. |
| Job 30,21 | U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom šakom. |
| Job 30,22 | U vihoru dižeš me visoko gore, goniš me; u vrtlogu me olujnom uzdrmaš me. |
| Job 30,23 | Jest, znam: u smrt me hoćeš goniti, u mjesto, gdje se skupljaju svi živi. |
| Job 30,24 | Ali ne pruža li se pri padu ruka, i ne viče li se u potrebi za pomoć? |
| Job 30,25 | Zaista, plakao sam, ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom. |
| Job 30,26 | Nadao sam se sreći, - ali je došlo zlo; čekao sam svjetlost, - a došla je tama. |
| Job 30,27 | Puši se u meni bez prestanka, zadesiše me dani muke. |
| Job 30,28 | Tužan, bez sunca vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima. |
| Job 30,29 | Šakalima brat postadoh i drug nojevima. |
| Job 30,30 | Crna se guli koža od mene, kosti moje plamte u groznici. |
| Job 30,31 | Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, frula moja u gorko jecanje. |
