| Job 39,1 | Loviš li lavici lov i utažiš li lavićima glad, |
| Job 39,2 | Kad se u špiljama šćućure i vrebaju u svojemu zaklonu? |
| Job 39,3 | Tko zgotovi gavranu hranu njegovu, kad mladi njegovi viču k Bogu i oblijetaju bez hrane? |
| Job 39,4 | Znaš li vrijeme, kad se divokoze legu? Vidiš li, kad se košute legu? |
| Job 39,5 | Brojiš li mjesece, dokle nose, znaš li vrijeme, kada se legu? |
| Job 39,6 | Savijaju se i mlade legu; lahko se opraštaju svojih bolova. |
| Job 39,7 | Kozlići su njihovi jaki i rastu vani, odu i više se ne vraćaju |
| Job 39,8 | Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razdriješio remene tomu divljaku, |
| Job 39,9 | Kojemu dadoh pustinju za kuću i pustoš slanu za stan? |
| Job 39,10 | On se smije vrevi gradskoj, ne sluša vike goniča; |
| Job 39,11 | Gorama prolazi i pase; nanjuši svaku zelen. |
| Job 39,12 | Hoće li ti dragovoljno služiti divlji bik i noćiti za jaslama tvojim? |
| Job 39,13 | Možeš li divljega bika užem prisiliti u ralo, da vuče brazde za tobom? |
| Job 39,14 | Možeš li se osloniti na njega, jer mu je snaga tako silna i ostavljaš li na njemu svoj posao? |
| Job 39,15 | Misliš li, da će ti on svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti! |
| Job 39,16 | Noj kreće živo krila, kao da bi bila krila i perje rode; |
| Job 39,17 | A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku; |
| Job 39,18 | Nije mu briga, hoće li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti. |
| Job 39,19 | Tvrdo postupa s mladima svojim, kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli mu je trud uzalud. |
| Job 39,20 | Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti. |
| Job 39,21 | Ali kad se visoko podigne, smije se konju i konjaniku. |
| Job 39,22 | Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vrat grivom? |
| Job 39,23 | Hoćeš li ga poplašiti kao skakavca; njegovo krasno hrzanje u strah nagoni! |
| Job 39,24 | Kopa zemlju, veseo je od snage, nasrće na oružje; |
| Job 39,25 | Ruga se strahu, ne plaši se i ne uzmiče ispred mača. |
| Job 39,26 | Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica; |
| Job 39,27 | On ljutito topta i kopa zemlju, i ne zadrža ga, kad zatrubi truba bojna. |
| Job 39,28 | Svaki put, kad zatrubi, on zarže: Ihhiih! Izdaleka već nanjuši boj, gromki glas vođa, bojnu viku. |
| Job 39,29 | Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, raširi krila svoja na jug? |
| Job 39,30 | Je li se po tvojoj uputi visoko diže orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije? |
| Job 39,31 | Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj na strmoj vrleti. |
| Job 39,32 | Odatle poviruje na hranu, daleko mu vide oči. |
| Job 39,33 | Ptići njegovi srču krv; gdje leže lešine, ondje su oni. |
| Job 39,34 | Tako je Gospod govorio Jobu. Onda upita: |
| Job 39,35 | Hoće li se kudilac još prepirati sa Svemoćnim? Tko tuži Boga, neka odgovori na to! |
| Job 39,36 | Tada odgovori Job Gospodu i reče: |
| Job 39,37 | Ah, ja sam odveć malen: što da odvratim? Mećem ruku na usta. |
| Job 39,38 | Jedanput sam govorio - neću opet; i dvaput - neću više! |
|
| Job 39,1 | Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? |
| Job 39,2 | Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? |
| Job 39,3 | Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, |
| Job 39,4 | a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. |
| Job 39,5 | Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? |
| Job 39,6 | U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. |
| Job 39,7 | Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. |
| Job 39,8 | Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. |
| Job 39,9 | Možeš li slugom učinit` bivola, zadržat` ga noć jednu za jaslama? |
| Job 39,10 | Možeš li njega za brazdu prikovat` da ralo vuče po docima tvojim? |
| Job 39,11 | Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit` mu težak svoj posao? |
| Job 39,12 | Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? |
| Job 39,13 | Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. |
| Job 39,14 | On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, |
| Job 39,15 | ne mareć` što ih zgazit` može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. |
| Job 39,16 | S nojićima k`o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. |
| Job 39,17 | Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. |
| Job 39,18 | Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. |
| Job 39,19 | Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? |
| Job 39,20 | Zar ti činiš da skače k`o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? |
| Job 39,21 | Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. |
| Job 39,22 | Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće. |
| Job 39,23 | Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. |
| Job 39,24 | Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat`: |
| Job 39,25 | na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. |
| Job 39,26 | Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi? |
| Job 39,27 | Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? |
| Job 39,28 | Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih. |
| Job 39,29 | Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko. |
| Job 39,30 | Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on. |
|
| Job 39,1 | Znaš li ti vrijeme kad rađaju kozorozi? Jesi li ti pazio srne u poslu, |
| Job 39,2 | jesi li računao mjesece njihove trud noće, i znao sat njihova oslobađanja? |
| Job 39,3 | One se zgrče, donesu svoje mlade i slobodne su od svojih boli. |
| Job 39,4 | Njihova lanad ojačava i raste na golom, oni odlaze i ne vraćaju se više. |
| Job 39,5 | Tko osloba? a divlje magare, tko mu razveza sveze |
| Job 39,6 | kome sam ja doznačio stepu za kuću, slanu zemlju za boravište? |
| Job 39,7 | On se ruga buci gradova i ne čuje nikad oslara derati se. |
| Job 39,8 | On istražuje planine, svoju ispašu, u potrazi za najmanjim zelenilom. |
| Job 39,9 | Bizon hoće li htjeti podnositi tebe služiti, hoćeli provoditi svoje noći u staji tvojoj? |
| Job 39,10 | Hoćeš li ga prinuditi orati, hoće li branati iza tebe dolinu? |
| Job 39,11 | Da li to zbog njegove velike snage ti ćeš njemu dati povjerenje i prepustiti svoj rad? |
| Job 39,12 | Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito, staviti svoju žetvu u žitnicu? |
| Job 39,13 | Krilo nojičino veselo tuče, ali da ima ona pera rodina i njeno perje? |
| Job 39,14 | Kad ona napušta na zemlji svoja jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini, |
| Job 39,15 | ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti. |
| Job 39,16 | Gruba za svoje male kao da i ne bijahu njeni, ona se ne brine da li će imati muku za čisti gubitak. |
| Job 39,17 | To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost i nije joj podijelio pamet. |
| Job 39,18 | Ali čim se ona ispili i izbaci, ona se ruga konju i jahaču. |
| Job 39,19 | Jesi li ti taj koji daje srčanost konju, koji ogrne njegov vrat grivom, |
| Job 39,20 | koji ga čini poskakivati kao skakavca? Njegovo ponosno rzanje je užas. |
| Job 39,21 | Njišteći od veselja, on kopa nogom u dolini i sjuri se u susret oružju. |
| Job 39,22 | On se ruga strahu, on ne zna za užas, on ne uzmiče pred mačem. |
| Job 39,23 | Na njemu zveckaju tobolci, koplje i sulica bljeskaju. |
| Job 39,24 | Podrhtavajući od nestrpljenja, on guta prostor, ne zadržava se više kad zatrubi truba. |
| Job 39,25 | Na svaki jek trube, on kaže: Aha! Iz daleka, on namiriši boj, grmljavinu zapovjednika i bojni poklič. |
| Job 39,26 | Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac i i širi svoja krila prema jugu ? |
| Job 39,27 | Da li se to po tvojoj zapovijedi orao diže i gradi svoja gnijezda na vrhovima? |
| Job 39,28 | On nastanjuje jednu stijenu i počiva na jednom zubu stijene neosvojive. |
| Job 39,29 | Odande, on vreba svoj plijen, on uranja u daljinu pogled svoj. |
| Job 39,30 | Njegovi se mladi napajaju krvlju, ondje gdje ima mesa i on je tu. |
|
| Jov 39,1 | Loviš li ti lavu lov? i lavićima trbuh puniš, |
| Jov 39,2 | Kad leže u pećinama i vrebaju u zaklonu svom? |
| Jov 39,3 | Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptići njegovi viču k Bogu i lutaju nemajući šta jesti? |
| Jov 39,4 | Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu? |
| Jov 39,5 | Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu? |
| Jov 39,6 | Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova? |
| Jov 39,7 | Kako jača mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraća se k njima? |
| Jov 39,8 | Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio? |
| Jov 39,9 | Kojemu odredih pustinju za kuću i za stan slatinu. |
| Jov 39,10 | On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove. |
| Jov 39,11 | Šta nalazi u gorama, ono mu je pića, i traži svaku zelen. |
| Jov 39,12 | Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noćivao za jaslama tvojim? |
| Jov 39,13 | Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoće li vlačiti brazde za tobom? |
| Jov 39,14 | Hoćeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao? |
| Jov 39,15 | Hoćeš li se pouzdati u nj da će ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti? |
| Jov 39,16 | Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje čaplji ili noju? |
| Jov 39,17 | Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi ih da ih prah grije? |
| Jov 39,18 | I ne misli da će ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti; |
| Jov 39,19 | Nemilostiv je ptićima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se. |
| Jov 39,20 | Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma. |
| Jov 39,21 | Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku. |
| Jov 39,22 | Jesi li ti dao konju jačinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem? |
| Jov 39,23 | Hoćeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je; |
| Jov 39,24 | Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju; |
| Jov 39,25 | Smije se strahu i ne plaši se niti uzmiče ispred mača; |
| Jov 39,26 | Kad zvekće nad njim tul i sijeva koplje i sulica; |
| Jov 39,27 | Od nemirnoće i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi. |
| Jov 39,28 | Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka čuje boj, viku vojvoda i poklič. |
| Jov 39,29 | Eda li po tvojemu razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug? |
| Jov 39,30 | Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo? |
| Jov 39,31 | Na stijeni stanuje i bavi se, na vrh stijene, na tvrdu mjestu. |
| Jov 39,32 | Odatle gleda hrane, daleko mu vide oči. |
| Jov 39,33 | I ptići njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on. |
| Jov 39,34 | I tako odgovarajući Gospod Jovu reče: |
| Jov 39,35 | Ko se prepire s Bogom, hoće li ga učiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to. |
| Jov 39,36 | Tada Jov odgovori Gospodu i reče: |
| Jov 39,37 | Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Mećem ruku svoju na usta svoja. |
| Jov 39,38 | Jednom govorih, ali neću odgovarati; i drugom, ali neću više. |
|
