| Job 39,1 | Loviš li lavici lov i utažiš li lavićima glad, |
| Job 39,2 | Kad se u špiljama šćućure i vrebaju u svojemu zaklonu? |
| Job 39,3 | Tko zgotovi gavranu hranu njegovu, kad mladi njegovi viču k Bogu i oblijetaju bez hrane? |
| Job 39,4 | Znaš li vrijeme, kad se divokoze legu? Vidiš li, kad se košute legu? |
| Job 39,5 | Brojiš li mjesece, dokle nose, znaš li vrijeme, kada se legu? |
| Job 39,6 | Savijaju se i mlade legu; lahko se opraštaju svojih bolova. |
| Job 39,7 | Kozlići su njihovi jaki i rastu vani, odu i više se ne vraćaju |
| Job 39,8 | Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razdriješio remene tomu divljaku, |
| Job 39,9 | Kojemu dadoh pustinju za kuću i pustoš slanu za stan? |
| Job 39,10 | On se smije vrevi gradskoj, ne sluša vike goniča; |
| Job 39,11 | Gorama prolazi i pase; nanjuši svaku zelen. |
| Job 39,12 | Hoće li ti dragovoljno služiti divlji bik i noćiti za jaslama tvojim? |
| Job 39,13 | Možeš li divljega bika užem prisiliti u ralo, da vuče brazde za tobom? |
| Job 39,14 | Možeš li se osloniti na njega, jer mu je snaga tako silna i ostavljaš li na njemu svoj posao? |
| Job 39,15 | Misliš li, da će ti on svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti! |
| Job 39,16 | Noj kreće živo krila, kao da bi bila krila i perje rode; |
| Job 39,17 | A on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku; |
| Job 39,18 | Nije mu briga, hoće li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti. |
| Job 39,19 | Tvrdo postupa s mladima svojim, kao da nijesu njegovi; ne brine se, jeli mu je trud uzalud. |
| Job 39,20 | Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti. |
| Job 39,21 | Ali kad se visoko podigne, smije se konju i konjaniku. |
| Job 39,22 | Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu uresio vrat grivom? |
| Job 39,23 | Hoćeš li ga poplašiti kao skakavca; njegovo krasno hrzanje u strah nagoni! |
| Job 39,24 | Kopa zemlju, veseo je od snage, nasrće na oružje; |
| Job 39,25 | Ruga se strahu, ne plaši se i ne uzmiče ispred mača. |
| Job 39,26 | Pozvekuje nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica; |
| Job 39,27 | On ljutito topta i kopa zemlju, i ne zadrža ga, kad zatrubi truba bojna. |
| Job 39,28 | Svaki put, kad zatrubi, on zarže: Ihhiih! Izdaleka već nanjuši boj, gromki glas vođa, bojnu viku. |
| Job 39,29 | Je li po tvojoj mudrosti poleti jastrijeb, raširi krila svoja na jug? |
| Job 39,30 | Je li se po tvojoj uputi visoko diže orao, da gnijezdo svoje vrh timora vije? |
| Job 39,31 | Na hridini ima svoje gnijezdo, vidik svoj na strmoj vrleti. |
| Job 39,32 | Odatle poviruje na hranu, daleko mu vide oči. |
| Job 39,33 | Ptići njegovi srču krv; gdje leže lešine, ondje su oni. |
| Job 39,34 | Tako je Gospod govorio Jobu. Onda upita: |
| Job 39,35 | Hoće li se kudilac još prepirati sa Svemoćnim? Tko tuži Boga, neka odgovori na to! |
| Job 39,36 | Tada odgovori Job Gospodu i reče: |
| Job 39,37 | Ah, ja sam odveć malen: što da odvratim? Mećem ruku na usta. |
| Job 39,38 | Jedanput sam govorio - neću opet; i dvaput - neću više! |
