| Ivan 11,1 | A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. |
| Ivan 11,2 | - A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, što pomaza Gospodina pomašću i otrla noge njegove svojom kosom. - |
| Ivan 11,3 | Tada mu poručiše sestre njegove: "Gospodine, evo, koga ljubiš, bolestan je." |
| Ivan 11,4 | Kad je to čuo Isus reče: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." |
| Ivan 11,5 | A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara. |
| Ivan 11,6 | Kad je dakle čuo, da je bolestan, tada ostade još dva dana na mjestu, gdje je bio. |
| Ivan 11,7 | Istom tada reče učenicima svojim: "Hajdemo opet u Judeju!" |
| Ivan 11,8 | Učenici mu odgovoriše: "Učitelju, sad su Židovi gledali da te kamenuju, pa opet hoćeš da ideš onamo?" |
| Ivan 11,9 | Isus reče: "Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
| Ivan 11,10 | A tko ide noću, spotiče se, jer mu fali svjetlost." |
| Ivan 11,11 | Tako reče. Onda nastavi: "Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od sna." |
| Ivan 11,12 | Učenici mu odgovoriše: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." |
| Ivan 11,13 | A Isus im reče za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna. |
| Ivan 11,14 | Tada im Isus reče otvorene: "Lazar je umro, |
| Ivan 11,15 | I radujem se zbog vas, što nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu!" |
| Ivan 11,16 | Onda Toma, koji se zove Didim, (znači blizanac) reče suučenicima: "Hajdemo i mi, da umremo s njim!" |
| Ivan 11,17 | Kad dođe Isus, nađe ga, da je već četiri dana u grobu. |
| Ivan 11,18 | Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkališta) udaljena od njega. |
| Ivan 11,19 | I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim. |
| Ivan 11,20 | Kad je Marta čula, da dolazi Isus, izađe mu u susret. A Marija je sjedila kod kuće. |
| Ivan 11,21 | Onda reče Marta Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. |
| Ivan 11,22 | Ali i sad znam, da štogod zaišteš od Boga, dat će li Bog." |
| Ivan 11,23 | Isus joj reče: "Brat će tvoj uskrsnuti." |
| Ivan 11,24 | Marta mu odgovori: "Znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan." |
| Ivan 11,25 | Isus joj reče: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. |
| Ivan 11,26 | I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?" |
| Ivan 11,27 | Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji je imao doći na ovaj svijet." |
| Ivan 11,28 | I kad to reče, otide, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: "Učitelj je ovdje i zove te." |
| Ivan 11,29 | Jedva je ona bila to čula, ustade brzo i ode k njenu. |
| Ivan 11,30 | Isus naime nije još, bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu, gdje ga je bila susrela Marta. |
| Ivan 11,31 | Kad Židovi, što su bili kod nje u kući, vidješe, gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili, da ide na grob, da plaće ondje. |
| Ivan 11,32 | "Čim Marija dođe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim nogama i reče mu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat." |
| Ivan 11,33 | Kad Isus vidje, gdje ona plače i gdje plaču Židovi, što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzbudi se. |
| Ivan 11,34 | I upita: "Gdje ga metnuste?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i vidi!" |
| Ivan 11,35 | Udariše suze Isusu. |
| Ivan 11,36 | Tada rekoše Židovi "Vidite, kako ga ljubio!" |
| Ivan 11,37 | A neki od njih rekoše: "Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti, da onaj ne umre?" |
| Ivan 11,38 | Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen ležao na njoj. |
| Ivan 11,39 | Isus zapovjedi: "Odvaljajte kamen!" Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu: "Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana." |
| Ivan 11,40 | Isus joj reče: "Ne rekoh li ti: "Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?" |
| Ivan 11,41 | Tada odvaljaše kamen. Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem ti, što si me uslišio. |
| Ivan 11,42 | Ja sam, istina, znao, da me svagda uslišiš. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji, da vjeruju, da si me ti poslao." |
| Ivan 11,43 | Iza ovih riječi povika iza glasa: "Lazare, izađi van!" |
| Ivan 11,44 | I odmah izađe pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: "Razvežite ga i pustite da ide!" |
| Ivan 11,45 | Mnogi zidovi, što su bili došli k Mariji i Marti i vidjeli što učini Isus, vjerovaše u njega. |
| Ivan 11,46 | A neki od njih otidoše k farizejima i rekoše im, što učini Isus, |
| Ivan 11,47 | Tada glavari svećenički i farizej sazvaše visoko vijeće i rekoše: "Što da činimo, jer čovjek ovaj čini mnoga čudesa? |
| Ivan 11,48 | Ako ga ostavimo tako, svi će vjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod." |
| Ivan 11,49 | A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki svećenik, odgovori im: "Vi ne znate ništa, |
| Ivan 11,50 | I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne." |
| Ivan 11,51 | A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče, da Isusu valja umrijeti za narod. |
| Ivan 11,52 | I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Božju skupi u i jedno. |
| Ivan 11,53 | Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju. |
| Ivan 11,54 | Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego odanle otide u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s učenicima svojim. |
| Ivan 11,55 | A bio je blizu židovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jerusalem prije blagdana Pashe, da se posvete. |
| Ivan 11,56 | Tada su tražili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su među sobom: "Što mislite, neće li doći na blagdan?" |
| Ivan 11,57 | A glavari svećenički i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da ga uhvate. |
|
| Ivan 11,1 | Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. |
| Ivan 11,2 | Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. |
| Ivan 11,3 | Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je. |
| Ivan 11,4 | Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. |
| Ivan 11,5 | A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. |
| Ivan 11,6 | Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. |
| Ivan 11,7 | Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju! |
| Ivan 11,8 | Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo? |
| Ivan 11,9 | Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
| Ivan 11,10 | Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu. |
| Ivan 11,11 | To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga. |
| Ivan 11,12 | Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će. |
| Ivan 11,13 | No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. |
| Ivan 11,14 | Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. |
| Ivan 11,15 | Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu! |
| Ivan 11,16 | Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime! |
| Ivan 11,17 | Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. |
| Ivan 11,18 | Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. |
| Ivan 11,19 | A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. |
| Ivan 11,20 | Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. |
| Ivan 11,21 | Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. |
| Ivan 11,22 | Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti. |
| Ivan 11,23 | Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj! |
| Ivan 11,24 | A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan. |
| Ivan 11,25 | Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. |
| Ivan 11,26 | I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo? |
| Ivan 11,27 | Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet! |
| Ivan 11,28 | Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te. |
| Ivan 11,29 | A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. |
| Ivan 11,30 | Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. |
| Ivan 11,31 | Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. |
| Ivan 11,32 | A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro. |
| Ivan 11,33 | Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen |
| Ivan 11,34 | upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj! |
| Ivan 11,35 | I zaplaka Isus. |
| Ivan 11,36 | Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio! |
| Ivan 11,37 | A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre? |
| Ivan 11,38 | Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. |
| Ivan 11,39 | Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan. |
| Ivan 11,40 | Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? |
| Ivan 11,41 | Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. |
| Ivan 11,42 | Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. |
| Ivan 11,43 | Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi! |
| Ivan 11,44 | I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide! |
| Ivan 11,45 | Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. |
| Ivan 11,46 | A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. |
| Ivan 11,47 | Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. |
| Ivan 11,48 | Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! |
| Ivan 11,49 | A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. |
| Ivan 11,50 | I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! |
| Ivan 11,51 | To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; |
| Ivan 11,52 | ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. |
| Ivan 11,53 | Toga dana dakle odluče da ga ubiju. |
| Ivan 11,54 | Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. |
| Ivan 11,55 | Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. |
| Ivan 11,56 | Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? |
| Ivan 11,57 | A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. |
|
| Ivan 11,1 | Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije, sela Marije i njene sestre Marte. |
| Ivan 11,2 | Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan. |
| Ivan 11,3 | Sestre poslaše reći Isusu: ` Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. ` |
| Ivan 11,4 | Čim to saznade, Isus reče: ` Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. ` |
| Ivan 11,5 | A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara. |
| Ivan 11,6 | Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše. |
| Ivan 11,7 | Nakon čega, on reče učenicima: ` Vratimo se u Judeju. ` |
| Ivan 11,8 | Učenici njemu rekoše: ` Rabbi, još tu nedavno *Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? ` |
| Ivan 11,9 | Isus im odgovori: ` Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog* svijeta za vidjeti; |
| Ivan 11,10 | ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. ` |
| Ivan 11,11 | Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: ` Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. ` |
| Ivan 11,12 | Učenici mu dakle rekoše: ` Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. ` |
| Ivan 11,13 | Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san. |
| Ivan 11,14 | Isus im tada reče otvoreno: ` Lazar je mrtav, |
| Ivan 11,15 | i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! ` |
| Ivan 11,16 | Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim, reče drugim učenicima: ` Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.` |
| Ivan 11,17 | Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana. |
| Ivan 11,18 | kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada, |
| Ivan 11,19 | mnogo *Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata. |
| Ivan 11,20 | Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. ` |
| Ivan 11,21 | Marta reče Isusu: ` Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro. |
| Ivan 11,22 | Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. ` |
| Ivan 11,23 | Isus joj reče: ` Tvoj će brat uskrsnuti. ` |
| Ivan 11,24 | ` Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg *dana. ` |
| Ivan 11,25 | Isus joj reče: ` Ja sam Uskrsnuće i *Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će; |
| Ivan 11,26 | a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? ` |
| Ivan 11,27 | ` Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti *Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. ` |
| Ivan 11,28 | Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: `Učitelj je ondje i poziva te.` |
| Ivan 11,29 | Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu. |
| Ivan 11,30 | Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela. |
| Ivan 11,31 | Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti. |
| Ivan 11,32 | Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: ` Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. ` |
| Ivan 11,33 | Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se. |
| Ivan 11,34 | On reče: ` Gdje ste ga ostavili? ` Oni odgovoriše: ` Gospodine, dođi vidjeti. ` |
| Ivan 11,35 | Tad Isus zaplaka; |
| Ivan 11,36 | a Židovi rekoše: ` Gledajte kako ga on voljaše! ` |
| Ivan 11,37 | Ali, nekolicina između njih rekoše: ` Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. ` |
| Ivan 11,38 | Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz . |
| Ivan 11,39 | Isus tada reče: ` Odignite ovaj kamen. ` Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: `Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.`… |
| Ivan 11,40 | ali, Isus njoj odgovori: ` Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?` |
| Ivan 11,41 | Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: ` Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao. |
| Ivan 11,42 | Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. ` |
| Ivan 11,43 | Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: ` Lazare, izlazi! ` |
| Ivan 11,44 | I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: ` Odvežite ga i pustite ga ići! ` ( Mt 26.1-5; Mk 14.1-2; Lk 22.1-2) |
| Ivan 11,45 | Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega. |
| Ivan 11,46 | Ali, drugi odoše pronaći *farizeje i ispričaše im što Isus bijaše učinio. |
| Ivan 11,47 | *Veliki svećenici i farizeji sastadoše se tada na jedno savjetovanje i rekoše: ` Što ćemo učiniti? Taj je čovjek načinio mnogo *znakova. |
| Ivan 11,48 | Ako ga pustimo nastaviti tako, svi će povjerovati u njega, Rimljani će posredovati i uništit će naše Sveto mjesto i naš narod . ` |
| Ivan 11,49 | Jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče: ` Vi ne razumijete ništa |
| Ivan 11,50 | i vi čak ne opažate da je to vaša prednost da jedan čovjek umre za narod, a da narod ne propadne u cjelini. ` |
| Ivan 11,51 | On te riječi ne izgovori sam od sebe, već, već kako on te godine bijaše velikim svećenikom, on učini to *proročanstvo kako bi Isus umro za narod |
| Ivan 11,52 | i ne samo za njega već za ujediniti u jedno jedinstvo djecu Božju koja su raspršena. |
| Ivan 11,53 | Tog dana, oni, odlučiše pogubiti njega. |
| Ivan 11,54 | Sa svoje strane, Isus se uzdrža od tada odlaziti slobodno među Židove: on se skloni u područje blizu pustinje, u jedan grad zvan Efraim, gdje boraviše s učenicima. ( Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk provj. 7.36-38) |
| Ivan 11,55 | Međutim židovska *Pasha bijaše blizu. Uoči te Pashe, mnogi se ljudi uspeše iz sela u Jeruzalem za *očistiti se. |
| Ivan 11,56 | Oni tražaše Isusa, i, u *templu gdje se nalaziše, oni govoraše između sebe: ` Što vi mislite o tome? Nikad on neće doći na blagdan! ` |
| Ivan 11,57 | *Veliki svećenici *farizeji bijahu dali zapovijed: tko bude znao gdje se on nalaziše bijaše ga morao prijaviti da bi ga se oni domogli. ` |
|
| Jovan 11,1 | Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. |
| Jovan 11,2 | (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) |
| Jovan 11,3 | Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. |
| Jovan 11,4 | A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. |
| Jovan 11,5 | A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. |
| Jovan 11,6 | A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. |
| Jovan 11,7 | A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju. |
| Jovan 11,8 | Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo? |
| Jovan 11,9 | Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; |
| Jovan 11,10 | A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu. |
| Jovan 11,11 | Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. |
| Jovan 11,12 | Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće. |
| Jovan 11,13 | A Isus im reče za smrt njegovu a oni mišljahu da govori za spavanje sna. |
| Jovan 11,14 | Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. |
| Jovan 11,15 | I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. |
| Jovan 11,16 | Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. |
| Jovan 11,17 | A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu. |
| Jovan 11,18 | (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) |
| Jovan 11,19 | I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. |
| Jovan 11,20 | Kad Marta dakle ču da Isus ide, izađe preda nj, a Marija sjeđaše doma. |
| Jovan 11,21 | Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. |
| Jovan 11,22 | A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog. |
| Jovan 11,23 | Isus joj reče: brat će tvoj ustati. |
| Jovan 11,24 | Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. |
| Jovan 11,25 | A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće. |
| Jovan 11,26 | I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? |
| Jovan 11,27 | Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet. |
| Jovan 11,28 | I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te. |
| Jovan 11,29 | A ona kad ču, usta brzo i otide k njemu. |
| Jovan 11,30 | Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. |
| Jovan 11,31 | A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo. |
| Jovan 11,32 | A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. |
| Jovan 11,33 | Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. |
| Jovan 11,34 | I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. |
| Jovan 11,35 | Udariše suze Isusu. |
| Jovan 11,36 | Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše, |
| Jovan 11,37 | A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre? |
| Jovan 11,38 | A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. |
| Jovan 11,39 | Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro. |
| Jovan 11,40 | Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju? |
| Jovan 11,41 | Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio. |
| Jovan 11,42 | A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. |
| Jovan 11,43 | I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje. |
| Jovan 11,44 | I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide. |
| Jovan 11,45 | Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga. |
| Jovan 11,46 | A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus. |
| Jovan 11,47 | Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa. |
| Jovan 11,48 | Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. |
| Jovan 11,49 | A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa; |
| Jovan 11,50 | I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. |
| Jovan 11,51 | A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod; |
| Jovan 11,52 | I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. |
| Jovan 11,53 | Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. |
| Jovan 11,54 | A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima. |
| Jovan 11,55 | A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste. |
| Jovan 11,56 | Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? |
| Jovan 11,57 | A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate. |
|
