| Jovan 12,1 | A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. |
| Jovan 12,2 | Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom; |
| Jovan 12,3 | A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. |
| Jovan 12,4 | Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade: |
| Jovan 12,5 | Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? |
| Jovan 12,6 | A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj. |
| Jovan 12,7 | A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba; |
| Jovan 12,8 | Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. |
| Jovan 12,9 | Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh. |
| Jovan 12,10 | A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju; |
| Jovan 12,11 | Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i vjerovahu Isusa. |
| Jovan 12,12 | A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim |
| Jovan 12,13 | Uzeše grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. |
| Jovan 12,14 | A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: |
| Jovan 12,15 | Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu. |
| Jovan 12,16 | Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše. |
| Jovan 12,17 | A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh. |
| Jovan 12,18 | Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo. |
| Jovan 12,19 | A fariseji govorahu među sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim. |
| Jovan 12,20 | A bijahu neki Grci koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu. |
| Jovan 12,21 | Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa. |
| Jovan 12,22 | Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. |
| Jovan 12,23 | A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij. |
| Jovan 12,24 | Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi: |
| Jovan 12,25 | Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni. |
| Jovan 12,26 | Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj nek bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj. |
| Jovan 12,27 | Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj. |
| Jovan 12,28 | Oče! proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: i proslavio sam i opet ću proslaviti. |
| Jovan 12,29 | A kad ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anđeo mu govori. |
| Jovan 12,30 | Isus odgovori i reče: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi. |
| Jovan 12,31 | Sad je sud ovome svijetu; sad će biti istjeran knez ovoga svijeta napolje. |
| Jovan 12,32 | I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi. |
| Jovan 12,33 | A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti. |
| Jovan 12,34 | Narod mu odgovori: mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu čovječijemu valja podignuti? ko je taj sin čovječiji? |
| Jovan 12,35 | A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. |
| Jovan 12,36 | Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. |
| Jovan 12,37 | Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu; |
| Jovan 12,38 | Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri? |
| Jovan 12,39 | Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: |
| Jovan 12,40 | Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. |
| Jovan 12,41 | Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega. |
| Jovan 12,42 | Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice; |
| Jovan 12,43 | Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija. |
| Jovan 12,44 | A Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; |
| Jovan 12,45 | I ko vidi mene vidi onoga koji me posla. |
| Jovan 12,46 | Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. |
| Jovan 12,47 | I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. |
| Jovan 12,48 | Koji se odreče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan; |
| Jovan 12,49 | Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti. |
| Jovan 12,50 | I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac. |
