Tražilica


Ivan 12. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan 12,1Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar koji bijaše mrtav, kojega je bio Isus uskrsnuo iz mrtvih.
Ivan 12,2Ondje mu zgotoviše večeru. Marta je služila, a Lazar je bio jedan od onih, što su sjedili s njim za stolom.
Ivan 12,3Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću.
Ivan 12,4Onda jedan od učenika njegovih, Juda Iskariot, koji ga je imao izdati, reče:
Ivan 12,5"Zašto se ova pomast nje prodala za trista denara i dalo to siromasima?"
Ivan 12,6A ovo ne reče, što bi se starao za siromahe, nego što je bio tat, i imao torbu, i nosio, što se metalo u, nju.
Ivan 12,7Isus reče: "Pustite je! Ona je sačuvala to za dan mojega pokopa!
Ivan 12,8Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda."
Ivan 12,9Mnogi narod židovski bio je doznao, da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara, kojega je bio podigao iz mrtvih.
Ivan 12,10A glavari svećenički naumiše da ubiju i Lazara,
Ivan 12,11Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.
Ivan 12,12Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. Bili su čuli, da Isus dolazi u Jerusalem.
Ivan 12,13Tada uzeše grane palmove i izađoše mu u susret, i vikali su "Hosana! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!"
Ivan 12,14Isus nađe magare i sjede a njega, kao što je pisano:
Ivan 12,15"Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi, sjedi na mladetu magaričinu."
Ivan 12,16Ovo učenici njegovi ne razumješe prije. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše, da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.
Ivan 12,17Svjedočio je dakle narod, koji je bio s njim, kad je Lazara izazvao iz groba i podigao ga iz mrtvih.
Ivan 12,18Zato mu narod izađe u susret. Bio je naime čuo, da je učinio ovo čudo.
Ivan 12,19A farizeji rekoše jedan drugome: "Vidite, da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!"
Ivan 12,20Među onima, što su bili uzašli da se klanjaju na blagdan, nalazili se i neki neznabošci.
Ivan 12,21Ovi pristupiše k Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamoliše ga: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."
Ivan 12,22Dođe Filip i reče Andriji. Andrija i Filip opet reče Isusu.
Ivan 12,23Isus im reče: "Dođe čas, da se proslavi Sin čovječji.
Ivan 12,24Zaista, zaista, kažem vam: "Ako zrno pšenično ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda rodi.
Ivan 12,25Tko ljubi život svoj, izgubit će ga; a tko mrzi na život svoj na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ivan 12,26Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje i sluga moj neka bude! Tko tko meni proslavit će ga Otac moj.
Ivan 12,27Sad je duša moja duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u čas ovaj.
Ivan 12,28Oče, proslavi ime svoje!". Tada glas dođe s neba: "I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti."
Ivan 12,29Narod, koji je stajao i čuo, pomisli, da je zagrmjelo. Drugi rekoše: "Anđeo mu govorio."
Ivan 12,30A Isus reče: "Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.
Ivan 12,31Sad je sud ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.
Ivan 12,32A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi."
Ivan 12,33Ovim riječima htjede navijestiti, kojom će smrti umrijeti.
Ivan 12,34Narod mu odgovori: "Mi smo čuli iz zakona, da Krist ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći, da se Sin čovječji mora podignuti? Tko je taj Sin čovječji?"
Ivan 12,35Isus im reče: "Samo još malo vremena svjetlost je među vama. Hodite, dok imate svjetlost, da vas tama ne obuzme! Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.
Ivan 12,36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svijetla!" To reče Isus, i otide, i skrio se od njih.
Ivan 12,37Premda je bio tolika čudesa učinio pred njima, nijesu vjerovali u njega.
Ivan 12,38Tako se je imala ispuniti riječ proroka Izaije: "Gospodine, tko je vjerovao vijesti našoj? Kojemu se je otkrila ruka Gospodnja."
Ivan 12,39Zato nijesu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:
Ivan 12,40Zaslijepio je oči njihove i otvrdio srce njihovo, da ne vide očima i ne razumiju srcem, i da se ne obrate, da ih ne iscijelim."
Ivan 12,41Tako reče Izaija, kad je vidio slavu njegovu i govorio o njemu.
Ivan 12,42Ipak i mnogi od poglavica vjerovaše u njega. Ali ga nijesu javno priznavali zbog farizeja, da ne budu izgnani iz sinagoge.
Ivan 12,43Čast kod ljudi vrijedila im je više, negoli čast kod Boga.
Ivan 12,44Isus povika iza glasa: "Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga, koji me posla;
Ivan 12,45I tko vidi mene, vidi onoga, koji me posla.
Ivan 12,46Ja kao svjetlost dođoh na svijet, da ni jedan, koji vjeruje u mene, ne ostane u tami.
Ivan 12,47Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu neću suditi, jer ne dođoh da sudim, nego da spasim svijet.
Ivan 12,48Tko prezire mene i ne prima riječi mojih, ima već suca svojega: Riječ, koju sam ja navijestio, ona će mu suditi u posljednji dan.
Ivan 12,49Jer ja nijesam govorio sam od sebe, nego Otac, koji me posla, on mi dade zapovijed, što da kažem i što da govorim.
Ivan 12,50I znam, da je zapovijed njegova život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim, kako mi reče Otac."
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje