| Marko 6,1 | Odatle otide i zaputi u svoj rodni grad. Pratili su ga učenici njegovi. |
| Marko 6,2 | I kada dođe subota učio je u sinagogi, Mnogi slušatelji divili su se nauci njegovoj i pitali su: "Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako velika čudesa događaju se po rukama njegovim! |
| Marko 6,3 | Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas?" Tako su se sablažnjavali o njega. |
| Marko 6,4 | A Isus im reče: "Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu." |
| Marko 6,5 | Nije mogao ondje nijednoga čuda da učini, osim što je metnuo ruke svoje na nekoliko bolesnika i iscijelio ih. |
| Marko 6,6 | Čudio se je nevjerstvu njihovu. Nato je išao po okolnim selima i učio ih. |
| Marko 6,7 | Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad duhovima nečistim. |
| Marko 6,8 | Zapovjedi im, da ništa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa, ni kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu. |
| Marko 6,9 | Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine. |
| Marko 6,10 | Nadalje im reče: "Kad gdje uđete u kuću, onda ostanite ondje, dok ne pođete dalje! |
| Marko 6,11 | A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah s nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih!" |
| Marko 6,12 | Tada su zaputili i propovijedali pokajanje. |
| Marko 6,13 | Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih. |
| Marko 6,14 | Kralj Herod čuo je za njega; jer je ime njegovo bilo u ustima sviju. On reče: "Ivan Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato djeluju čudesne sile u njemu." |
| Marko 6,15 | Drugi su mislili: "To je Ilija." Opet drugi: "To je jedan od proroka." |
| Marko 6,16 | A Herod ostade kod svojega mišljenja: "To je Ivan, kojemu sam dao odsječi glavu. On je ustao od mrtvih." |
| Marko 6,17 | Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju ju je bio uzeo za ženu. |
| Marko 6,18 | Jer je bio Ivan prekorio Heroda: "Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata." |
| Marko 6,19 | Zato je Herodijada mrzila na njega. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla; |
| Marko 6,20 | Jer se je Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao. |
| Marko 6,21 | Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan dade gozbu knezovima svojim, časnicima i prvacima Galileje. |
| Marko 6,22 | Pritom uđe kći Herodijadina, i igrala je. Herodu i gostima njegovim ugodila je. I kralj reče djevojci: "Traži od mene, što hoćeš, i dat ću ti." |
| Marko 6,23 | I zakle joj se: "Dat ću ti štogod zatražiš od mene, i da bi bilo pola kraljevstva mojega." |
| Marko 6,24 | Ona izađe i upita mater svoju: "Što da zatražim?" Ona odgovori: "Glavu Ivana Krstitelja." |
| Marko 6,25 | Odmah uđe brzo kralju i zatraži: "Hoću, da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja." |
| Marko 6,26 | To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti. |
| Marko 6,27 | I odmah posla kralj tjelesnog stražara i zapovjedi, da donesu glavu njegovu. |
| Marko 6,28 | On otide i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese glavu njegovu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. |
| Marko 6,29 | Kad to saznaše učenici njegovi, dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. |
| Marko 6,30 | Apostoli se opet nađoše kod Isusa i javiše mu sve, što su bili činili i učili. |
| Marko 6,31 | Tada im reče: "Dođite s menom sami na samotno mjesto i otpočinite malo!" Jer je bilo neprestano dolaziti i odlaziti, i nijesu imali kad ni jesti. |
| Marko 6,32 | Tada otidoše u lađici na samotno mjesto, da budu sami. |
| Marko 6,33 | Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze i pogodili su namjeru njihovu. Tada pohrliše pješice tamo sviju gradova i još ih prestigoše. |
| Marko 6,34 | Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda, i sažali mu se za njih; jer su bili kao ovce bez pastira, i počne ih učiti mnogo. |
| Marko 6,35 | Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Mjesto je ovo pusto, i vrijeme je već poodmaklo. |
| Marko 6,36 | Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u okolne zaselke i sela, da kupe sebi što jesti." |
| Marko 6,37 | On im reče: "Podajte im vi da jedu!" Odgovoriše mu: "na idemo i da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti?" |
| Marko 6,38 | On ih upita: "Koliko imate kruhova" Idite i vidite!" Oni vidješe i rekoše: "Pet i dvije ribe." |
| Marko 6,39 | Tada im zapovjedi, da ih posade sve na hrpe po zelenoj travi. |
| Marko 6,40 | Posadiše se na hrpe po sto i po pedeset |
| Marko 6,41 | I uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada prelomi kruhove i dade ih učenicima da metnu pred njih i dvije ribe dade da se razdijele svima. |
| Marko 6,42 | I svi su jeli i nasitili se, |
| Marko 6,43 | I podigli su još dvanaest košarica punih komada i također nešto od riba. |
| Marko 6,44 | A bilo je pet tisuća ljudi, što su bili jeli od onih kruhova. |
| Marko 6,45 | Odmah primora učenike svoje, da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. |
| Marko 6,46 | Kad je bio otpustio, uzađe na goru, da se pomoli. |
| Marko 6,47 | Bilo je već uveče. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji. |
| Marko 6,48 | Tada vidje, gdje se muče veslajući; jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne straže dođe k njima idući po moru, i htio je da ih mimoiđe, |
| Marko 6,49 | Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše, da je sablast, i povikaše; |
| Marko 6,50 | Jer ga svi vidješe i poplašiše se. A on odmah progovori s njima, i reče: "Uzdajte se! Ja sam, ne bojte se!" |
| Marko 6,51 | I uđe k njima u lađicu, i prestane vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od začuđenja |
| Marko 6,52 | Jer još nijesu bili došli do uviđavnosti kod umnoženja kruhova nego je srce njihovo bilo zaslijepljeno. |
| Marko 6,53 | Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše. |
| Marko 6,54 | Kad izađoše iz lađice, odmah ga poznaše ljudi. |
| Marko 6,55 | Oni su protrčali sav onaj kraj i donosili su na posteljama bolesnike tamo, gdje bi čuli da je on. |
| Marko 6,56 | I gdje je samo stupio u koje selo, i u koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi, da se barem skuta haljine njegove dotaknu. I ozdravljali su svi, koji bi ga se dotakli. |
|
| Marko 6,1 | I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. |
| Marko 6,2 | I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? |
| Marko 6,3 | Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. |
| Marko 6,4 | A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu. |
| Marko 6,5 | I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. |
| Marko 6,6 | I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. |
| Marko 6,7 | Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. |
| Marko 6,8 | I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, |
| Marko 6,9 | nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. |
| Marko 6,10 | I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. |
| Marko 6,11 | Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo. |
| Marko 6,12 | Otišavši, propovijedali su obraćenje, |
| Marko 6,13 | izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. |
| Marko 6,14 | Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu. |
| Marko 6,15 | A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka. |
| Marko 6,16 | Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu. |
| Marko 6,17 | Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. |
| Marko 6,18 | Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", |
| Marko 6,19 | Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla |
| Marko 6,20 | jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. |
| Marko 6,21 | I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. |
| Marko 6,22 | Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti! |
| Marko 6,23 | I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva. |
| Marko 6,24 | Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja! |
| Marko 6,25 | I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja! |
| Marko 6,26 | Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. |
| Marko 6,27 | Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, |
| Marko 6,28 | donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. |
| Marko 6,29 | Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. |
| Marko 6,30 | Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. |
| Marko 6,31 | I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. |
| Marko 6,32 | Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. |
| Marko 6,33 | No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. |
| Marko 6,34 | Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. |
| Marko 6,35 | A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. |
| Marko 6,36 | Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo. |
| Marko 6,37 | No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti? |
| Marko 6,38 | A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe. |
| Marko 6,39 | I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. |
| Marko 6,40 | I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. |
| Marko 6,41 | On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. |
| Marko 6,42 | I jeli su svi i nasitili se. |
| Marko 6,43 | I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. |
| Marko 6,44 | A jelo je pet tisuća muškaraca. |
| Marko 6,45 | On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. |
| Marko 6,46 | I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. |
| Marko 6,47 | Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. |
| Marko 6,48 | Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. |
| Marko 6,49 | A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. |
| Marko 6,50 | Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! |
| Marko 6,51 | I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; |
| Marko 6,52 | još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. |
| Marko 6,53 | Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. |
| Marko 6,54 | Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju |
| Marko 6,55 | pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. |
| Marko 6,56 | I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. |
|
| Marko 6,1 | Isus pođe odatle. On dođe u svoj zavičaj, a njegovi ga učenici slijeđaše. |
| Marko 6,2 | U dan *šabata, on stade poučavati u *sinagogi. Zaprepašteni od iznenađenja, brojni slušatelji govoraše: ` Otkud mu sve ono dolazi? I koja je to mudrost koja njemu bijaše dana, tako da se i čuda čak izvode njegovim vlastitim rukama. |
| Marko 6,3 | Nije li drvodjelja on, sin Marijin i brat Jakovu, Judi i Šimunu? a njegove sestre nisu li među nama? ` I bijaše on za njih prilika za omalovažavanje. |
| Marko 6,4 | Isus im govoraše: ` Jedan *prorok nije prezren do u svom zavičaju, među svojtom svojom i u kući svojoj. ` |
| Marko 6,5 | I on ne mogaše načiniti ondje nikakvog čuda, ipak on izliječi nekoliko bolesnih *polažući im ruke. |
| Marko 6,6 | I on se iznenadio njihovom nevjerovanju. ( Mt 9.35;10.1, 514; Lk 9.16) On obilažaše sela u okolici poučavajući. |
| Marko 6,7 | On dade dovesti Dvanaestoricu. I poče ih slati dva po dva, dajući im ovlaštenje nad nečistim duhovima . |
| Marko 6,8 | On im zapovijedi da ništa ne uzimaju za put, izuzev jednog štapa: ni kruha, ni vreće, ni novca u pojasu, |
| Marko 6,9 | već samo sandale za obuću, ` I ne stavljajte dvije tunike. ` |
| Marko 6,10 | On im govoraše: ` Ako, negdje, uđete u kuću, ostanite ondje sve dok ne napustite to mjesto. |
| Marko 6,11 | Ako vas jedno mjesto ne prima i ako vas ne sluša, odlazeći odande, otresite prašinu sa svojih nogu: imat će oni ondje jedno svjedočenje. ` |
| Marko 6,12 | Oni odoše i objavljivaše da se treba obratiti. |
| Marko 6,13 | Istjeraše oni mnogo *zlih duhova, činjaše pomazanja uljem mnogim bolesnim i ozdravljaše ih oni. ( M.14.112; Lk 9.79; 3.1920) |
| Marko 6,14 | Kralj Herod ču govoriti o Isusu, jer njegovo ime bijaše postalo slavno. Kazivaše se: ` Ivan Krstitelj je uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moći činjenja čuda počiva u njemu. ` |
| Marko 6,15 | Drugi kazivaše: ` To je Ilija . ` Drugi kazivaše: ` To je jedan prorok sličan jednom od naših proroka. ` |
| Marko 6,16 | Saslušavši te priče, Herod kaza: ` To Ivan kojeg ja pogubih, je taj koji je je uskrsnuo. ` |
| Marko 6,17 | Naime, Herod bijaše dao uhititi Ivana svezanog u zatvoru, zbog *Herodijade, žene njegovog brata Filipa, koju bijaše on oženio. |
| Marko 6,18 | Jer Ivan kazivaše Herodu: ` Nije ti dopušteno zadržati ženu svog brata. ` |
| Marko 6,19 | Herodijada ga također zamrzi i hotijaše ga dati pogubiti, ali ona to nije mogla učiniti, |
| Marko 6,20 | jer Herod se bojaše Ivana, znajući da to bijaše jedan čovjek pravedan i *svet, i on ga štićaše. Kad bi ga čuo, ostajao bi on jako uznemiren; međutim rado ga on slušaše. |
| Marko 6,21 | Ali, jednog dana dođe zgoda kad Herod, za svoj rođendan, dade jedan banket svojim dostojanstvenicima, svojim časnicima i plemenitašima Galileje. |
| Marko 6,22 | Kćer te Herodijade izvede jedan ples i svidje se ona Herodu i njegovim uzvanicima. Kralj reče mladoj djevojci: ` Išti mi što hoćeš i ja ću ti sve to dati. ` |
| Marko 6,23 | I on njoj načini jednu prisegu: ` Sve što ćeš ti tražiti, ja ću ti to dati, pa bilo i pola mog kraljevstva. ` |
| Marko 6,24 | Ona iziđe i reče svojoj majci: ` Što ću iskati? ` Ova odgovori: ` Glavu Ivana Krstitelja. ` |
| Marko 6,25 | U svoj žurbi, ona se vrati kod kralja i zaiska mu: ` Ja hoću da ti dam odmah na pladnju glavu Ivana Krstitelja. ` |
| Marko 6,26 | Kralj se rastuži, ali zbog svoje prisege i uzvanika on joj ne htjede to odbiti. |
| Marko 6,27 | Kralj odmah posla jednog stražara sa zapovijedi da donese glavu Ivana Krstitelja. Stražar ode pogubiti ga u zatvoru, |
| Marko 6,28 | on donese glavu na jednom pladnju, dade ju mladoj djevojci, a mlada djevojka dade ju svojoj majci. |
| Marko 6,29 | Kad oni biše saznali, *učenici Ivanovi odoše uzeti njegov lješ i položiše ga u grobnicu. ( M.14.1321; Lk 9.1017; Iv 6.115) |
| Marko 6,30 | *Apostoli se sastadoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što bijahu učinili i o svemu što bijahu poučavali. |
| Marko 6,31 | On im reče: ` Vi drugi, dođite u jedno pusto mjesto po strani i odmorite se malo. ` Jer bijaše mnogo svijeta koji je dolazio i odlazio i oni ne imadoše vremena čak ni za jesti. |
| Marko 6,32 | Oni odoše barkom prema pustom mjestu, na osami. |
| Marko 6,33 | Ljudi ih vidješe udaljavati se i mnogi ih prepoznaše. Tada, pješice, iz svih gradova, oni dojuriše u to mjesto i stigoše prije njih. |
| Marko 6,34 | Iskrcavaj ući se, Isus vidje jedno veliko mnoštvo. On im se smilova jer bijahu kao ovce koje nemaju *pastira, i on stade poučavati ih mnogim stvarima. |
| Marko 6,35 | Potom, kad već bijaše kasno, njegovi mu se učenici približiše za reći mu: ` Mjesto je pusto i već je kasno. |
| Marko 6,36 | Otpusti ih; nek idu u predgrađa i okolna sela kupiti sebi štogod za jesti. ` |
| Marko 6,37 | Ali on im odgovori: ` Dajte im vi sami za jesti. ` Oni mu rekoše: ` Treba li ići kupiti za 200 srebrnjaka kruha i njima dati jesti? ` |
| Marko 6,38 | On im reče: ` Koliko kruhova imate vi? Idite vidjeti! ` Budući provjerili, oni rekoše: ` Pet i dvije ribe. ` |
| Marko 6,39 | On im zapovjedi da postave sav svijet po grupama na zelenu travu. |
| Marko 6,40 | Oni se ispružiše u redovima od po stotinu i po pedeset. |
| Marko 6,41 | Isus uze pet kruhova i dvije ribe, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov, razlomi kruhove i dade ih učenicima da bi ih oni ponudili ljudima. On tako razdijeli dvije ribe između svih. |
| Marko 6,42 | Oni svi jeđaše i biše nasićeni. |
| Marko 6,43 | I pokupiše komade, koji ispuniše dvanaest korpi, i također ono što ostade od riba. |
| Marko 6,44 | Onih koji bijahu jeli bijaše 5.000 ljudi. ( M.14.2233; Iv 6.1621) |
| Marko 6,45 | Isus odmah obveza svoje učenike da se uspnu u barku i da odu prije njega na drugu obalu, prema Betsaidi, dok on sam otpuštaše mnoštvo. |
| Marko 6,46 | Nakon što ga je otpustio, on ode u planinu za moliti se. |
| Marko 6,47 | Kad je došla večer, barka bijaše na sred mora, a on sam, na tlu. |
| Marko 6,48 | Videći da se muče veslaj ući protiv vjetra koji im bijaše suprotan, pred kraj noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora, i on ih prođe. |
| Marko 6,49 | Oni, videći ga hodati iznad mora, povjerovaše da to bijaše jedna sablast i počeše se derati. |
| Marko 6,50 | Jer, oni ga svi vidješe i biše izluđeni. Ali, on im odmah progovori: on im reče: ` Povjerenja, to sam ja, ne bojte se. ` |
| Marko 6,51 | On se uspne k njima u barku, a vjetar pade. Oni bijahu krajnje uznemireni. |
| Marko 6,52 | Naime, oni ne bijahu ništa razumjeli u svezi s kruhovima, njihovo srce bijaše *okorjelo. ( Mt 14. 343 6 ) |
| Marko 6,53 | Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu1 i pristadoše. |
| Marko 6,54 | Čim se oni bijahu iskrcali, ljudi prepoznaše Isusa; |
| Marko 6,55 | oni prođoše sav kraj i stadoše donositi bolesnike na nosilima ondje gdje doznaše da on bijaše. |
| Marko 6,56 | Posvuda gdje on ulaziše, sela, gradove ili predgrađa, stavljaše bolesnike na trgove; preklinjali su ga da ih pusti samo dotaknuti resu na njegovoj odjeći; i oni koji ga dotaknuše bijahu svi ozdravljeni. ( Mt. 15. 19 ) |
|
| Marko 6,1 | I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi. |
| Marko 6,2 | I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se? |
| Marko 6,3 | Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega. |
| Marko 6,4 | A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. |
| Marko 6,5 | I ne mogaše ondje ni jednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. |
| Marko 6,6 | I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše. |
| Marko 6,7 | I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem. |
| Marko 6,8 | I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; |
| Marko 6,9 | Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina. |
| Marko 6,10 | I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande. |
| Marko 6,11 | I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. |
| Marko 6,12 | I otišavši propovijedahu da se treba kajati; |
| Marko 6,13 | I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. |
| Marko 6,14 | I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa. |
| Marko 6,15 | Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. |
| Marko 6,16 | A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. |
| Marko 6,17 | Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. |
| Marko 6,18 | Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. |
| Marko 6,19 | A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše. |
| Marko 6,20 | Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše. |
| Marko 6,21 | I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. |
| Marko 6,22 | I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti. |
| Marko 6,23 | I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga. |
| Marko 6,24 | A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja. |
| Marko 6,25 | I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. |
| Marko 6,26 | I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći. |
| Marko 6,27 | I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. |
| Marko 6,28 | A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. |
| Marko 6,29 | I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. |
| Marko 6,30 | I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše. |
| Marko 6,31 | I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. |
| Marko 6,32 | I otidoše na lađi u pusto mjesto sami. |
| Marko 6,33 | I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. |
| Marko 6,34 | I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo. |
| Marko 6,35 | I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan; |
| Marko 6,36 | Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. |
| Marko 6,37 | A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? |
| Marko 6,38 | A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. |
| Marko 6,39 | I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. |
| Marko 6,40 | I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. |
| Marko 6,41 | I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. |
| Marko 6,42 | I jedoše svi, i nasitiše se. |
| Marko 6,43 | I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. |
| Marko 6,44 | A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. |
| Marko 6,45 | I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. |
| Marko 6,46 | I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. |
| Marko 6,47 | I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji. |
| Marko 6,48 | I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe. |
| Marko 6,49 | A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; |
| Marko 6,50 | Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. |
| Marko 6,51 | I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. |
| Marko 6,52 | Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. |
| Marko 6,53 | I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. |
| Marko 6,54 | I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi. |
| Marko 6,55 | I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on. |
| Marko 6,56 | I kudgod iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu. |
|
