| Marko 6,1 | Odatle otide i zaputi u svoj rodni grad. Pratili su ga učenici njegovi. |
| Marko 6,2 | I kada dođe subota učio je u sinagogi, Mnogi slušatelji divili su se nauci njegovoj i pitali su: "Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako velika čudesa događaju se po rukama njegovim! |
| Marko 6,3 | Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas?" Tako su se sablažnjavali o njega. |
| Marko 6,4 | A Isus im reče: "Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu." |
| Marko 6,5 | Nije mogao ondje nijednoga čuda da učini, osim što je metnuo ruke svoje na nekoliko bolesnika i iscijelio ih. |
| Marko 6,6 | Čudio se je nevjerstvu njihovu. Nato je išao po okolnim selima i učio ih. |
| Marko 6,7 | Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad duhovima nečistim. |
| Marko 6,8 | Zapovjedi im, da ništa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa, ni kruha, ni torbe, ni novaca u pojasu. |
| Marko 6,9 | Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine. |
| Marko 6,10 | Nadalje im reče: "Kad gdje uđete u kuću, onda ostanite ondje, dok ne pođete dalje! |
| Marko 6,11 | A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah s nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih!" |
| Marko 6,12 | Tada su zaputili i propovijedali pokajanje. |
| Marko 6,13 | Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih. |
| Marko 6,14 | Kralj Herod čuo je za njega; jer je ime njegovo bilo u ustima sviju. On reče: "Ivan Krstitelj ustao je od mrtvih. Zato djeluju čudesne sile u njemu." |
| Marko 6,15 | Drugi su mislili: "To je Ilija." Opet drugi: "To je jedan od proroka." |
| Marko 6,16 | A Herod ostade kod svojega mišljenja: "To je Ivan, kojemu sam dao odsječi glavu. On je ustao od mrtvih." |
| Marko 6,17 | Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju ju je bio uzeo za ženu. |
| Marko 6,18 | Jer je bio Ivan prekorio Heroda: "Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata." |
| Marko 6,19 | Zato je Herodijada mrzila na njega. Htjela je da ga ubije, ali nije mogla; |
| Marko 6,20 | Jer se je Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao. |
| Marko 6,21 | Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan dade gozbu knezovima svojim, časnicima i prvacima Galileje. |
| Marko 6,22 | Pritom uđe kći Herodijadina, i igrala je. Herodu i gostima njegovim ugodila je. I kralj reče djevojci: "Traži od mene, što hoćeš, i dat ću ti." |
| Marko 6,23 | I zakle joj se: "Dat ću ti štogod zatražiš od mene, i da bi bilo pola kraljevstva mojega." |
| Marko 6,24 | Ona izađe i upita mater svoju: "Što da zatražim?" Ona odgovori: "Glavu Ivana Krstitelja." |
| Marko 6,25 | Odmah uđe brzo kralju i zatraži: "Hoću, da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja." |
| Marko 6,26 | To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti. |
| Marko 6,27 | I odmah posla kralj tjelesnog stražara i zapovjedi, da donesu glavu njegovu. |
| Marko 6,28 | On otide i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese glavu njegovu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. |
| Marko 6,29 | Kad to saznaše učenici njegovi, dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. |
| Marko 6,30 | Apostoli se opet nađoše kod Isusa i javiše mu sve, što su bili činili i učili. |
| Marko 6,31 | Tada im reče: "Dođite s menom sami na samotno mjesto i otpočinite malo!" Jer je bilo neprestano dolaziti i odlaziti, i nijesu imali kad ni jesti. |
| Marko 6,32 | Tada otidoše u lađici na samotno mjesto, da budu sami. |
| Marko 6,33 | Ali su ih mnogi bili vidjeli gdje odlaze i pogodili su namjeru njihovu. Tada pohrliše pješice tamo sviju gradova i još ih prestigoše. |
| Marko 6,34 | Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda, i sažali mu se za njih; jer su bili kao ovce bez pastira, i počne ih učiti mnogo. |
| Marko 6,35 | Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Mjesto je ovo pusto, i vrijeme je već poodmaklo. |
| Marko 6,36 | Pusti zato da otidu ljudi, neka idu u okolne zaselke i sela, da kupe sebi što jesti." |
| Marko 6,37 | On im reče: "Podajte im vi da jedu!" Odgovoriše mu: "na idemo i da kupimo kruha za dvjesta denara i da im damo jesti?" |
| Marko 6,38 | On ih upita: "Koliko imate kruhova" Idite i vidite!" Oni vidješe i rekoše: "Pet i dvije ribe." |
| Marko 6,39 | Tada im zapovjedi, da ih posade sve na hrpe po zelenoj travi. |
| Marko 6,40 | Posadiše se na hrpe po sto i po pedeset |
| Marko 6,41 | I uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Tada prelomi kruhove i dade ih učenicima da metnu pred njih i dvije ribe dade da se razdijele svima. |
| Marko 6,42 | I svi su jeli i nasitili se, |
| Marko 6,43 | I podigli su još dvanaest košarica punih komada i također nešto od riba. |
| Marko 6,44 | A bilo je pet tisuća ljudi, što su bili jeli od onih kruhova. |
| Marko 6,45 | Odmah primora učenike svoje, da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. |
| Marko 6,46 | Kad je bio otpustio, uzađe na goru, da se pomoli. |
| Marko 6,47 | Bilo je već uveče. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji. |
| Marko 6,48 | Tada vidje, gdje se muče veslajući; jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne straže dođe k njima idući po moru, i htio je da ih mimoiđe, |
| Marko 6,49 | Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše, da je sablast, i povikaše; |
| Marko 6,50 | Jer ga svi vidješe i poplašiše se. A on odmah progovori s njima, i reče: "Uzdajte se! Ja sam, ne bojte se!" |
| Marko 6,51 | I uđe k njima u lađicu, i prestane vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od začuđenja |
| Marko 6,52 | Jer još nijesu bili došli do uviđavnosti kod umnoženja kruhova nego je srce njihovo bilo zaslijepljeno. |
| Marko 6,53 | Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše. |
| Marko 6,54 | Kad izađoše iz lađice, odmah ga poznaše ljudi. |
| Marko 6,55 | Oni su protrčali sav onaj kraj i donosili su na posteljama bolesnike tamo, gdje bi čuli da je on. |
| Marko 6,56 | I gdje je samo stupio u koje selo, i u koji grad, u koji zaselak, metali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi, da se barem skuta haljine njegove dotaknu. I ozdravljali su svi, koji bi ga se dotakli. |
