Tražilica


Izaija 57. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 57,1Pravedni pripada, a da to nitko k srcu ne primi, ljudi dobra su opljačkani, a da nitko ne uoči da je to u zlu pravednik opljačkan!
Izaija 57,2Ali . on će doći, mir, i oni će biti u spokoju na svojim ležajevima, oni koji hode pravo.
Izaija 57,3Glede vas, približite se ovamo, sinovi čarobnjaka, križanci preljubnika i prostitutke :
Izaija 57,4S kim se vi sprdate? Protiv koga vi razjapljujete gubicu i činite da šeće vaš jezik? Niste li vi djeca pobune, jedna sorta prijevare?
Izaija 57,5Vi se razjarujete pokraj smrdljika, pod svakim bokorastim stablom; vi kojete djecu u klisurama, u pukotinama stijena.
Izaija 57,6Glatki blokovi klisura, evo tvoje baštine, evo ga, evo ga, tvojeg dijela! Njima ti prolijevaš libacije, nudiš milodare ! U tom mogu li ja naći kakve okrjepe.
Izaija 57,7Na jednoj planini koja se visoko diže ti si postavio svoj ležaj . i ondje si se uspe ponuditi *milodar. Da, daleko od mene ti si se razodjenuo, ti si se uspeo, ti si svoj ležaj proširio; ti si sebi pribavio zabavu milošću tih ljudi čiji ležaj voliš; ud, ti si ga promatrao!
Izaija 57,9Ti si sišao k Meleku s uljem, ti si se nemilice mirisao, ti si sveudilj slao svoje izaslanike, ti se tako spuštaš sve do u *boravište mrtvih.
Izaija 57,10Poduzimati takav put, ti si se zamarao, ali ti ne reci: ” To je beznadno!“ Ti si pronašao ponovo snagu svoje ruke, od tada ti ne ostaješ malaksao.
Izaija 57,11Koga si se ti dakle uplašio i bojao, pošto si nevjeran? Ja, mene tio nisi sačuvao u sjećanju, nisi mi ti načinio mjesta u svom *srcu! Ja, zar ne, već dugo sam vremena ostao nedjelotvoran, tada ti me se ne bojiš.
Izaija 57,12Ali ja ću oglasiti tvoju ”pravdu“, a tvoja djela, ona ti neće od nikakve biti koristi.
Izaija 57,13Na tvoj vapaj, nek te oslobode, tvoje zbirke idola ! Vjetar će ih sve odnijeti, jedan će ih dah odnijeti. Ali, tko se u mene skloni imaće za baštinu Zemlju i za nasljedstvo moju *svetu Planinu.
Izaija 57,14Naspite cestu, oslobodite put, podignite svaku preprijeku s puta mojem narodu.
Izaija 57,15Jer, ovako govori onaj onaj koji je visok i uzdignut, koji boravi u vječnosti i čije je *ime *svetac: Visoko postavljen i svet ja boravim, bivajući s onim tko je smrvljen i koji se u svom duhu ćuti poniženim, za vratiti život u duh poniženih ljudi, za vratiti život u *srce satrvenih ljudi.
Izaija 57,16Nije to zauvijek da ću ja karati, za stalno da ću ja se ljutiti, jer preda mnom oslabit će dah i živa bića koja sam ja stvorio.
Izaija 57,17Kroz nastranost njegove otimačine, ja bijah naljućen, ja sam ga udario, okrećući se; ja bijah razgnjevljen: on iđaše, svojeglav, slijedeći put svojeg srca;
Izaija 57,18njegovi putovi, vidio sam ih! Međutim, ja ću ga ozdraviti, ja ću ga voditi, ja ću mu obilno darovati okrjepu, njemu i njegovim žalobnicima,
Izaija 57,19stvarajući sklad usana . Mir, mir onom koji je udaljen i onom koji je blizu, rekao je GOSPOD. Da, ja ću ga iscijeliti!
Izaija 57,20Ali, zli su kao more uznemireno koje se ne može umiriti, njegove se vode uznemire muljem i glibom.
Izaija 57,21Nikakvog mira, rekao je moj Bog, za zle!
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje