| Job 21,1 | Nato reče Job: |
| Job 21,2 | Ah, poslušajte ipak mirno riječ moju; i neka mi to bude od vas utjeha! |
| Job 21,3 | Dopustite mi, da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati. |
| Job 21,4 | Jeli tužba moja proti ljudima, i zašto da moj duh ne bude nestrpljiv? |
| Job 21,5 | Slušajte me, zapanjite se, metnite ruku na usta! |
| Job 21,6 | Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem na cijelom tijelu. |
| Job 21,7 | Zašto zlikovci ostaju na životu, ostare i obogate se? |
| Job 21,8 | Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i potomci njihovi pred njihovim očima. |
| Job 21,9 | Sigurne su od pogibli kuće njihove, prut Božji nije nad njima. |
| Job 21,10 | Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, krave njihove tele se i ne jalove se. |
| Job 21,11 | Ispuštaju kao janjce djecu svoju, veselo poskakuju mališi njihovi, |
| Job 21,12 | Pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uza sviralu. |
| Job 21,13 | Provode u sreći dane svoje i silaze u miru u podzemni svijet. |
| Job 21,14 | A Bogu su ipak rekli: Idi od nas, nećemo da išta znamo za putove tvoje. |
| Job 21,15 | Što je Svemoćni, da mu služimo? Što nam koristi, da mu se molimo? |
| Job 21,16 | Zaista sreća nije u njihovoj ruci; daleko je od mene mišljenje bezbožnika. |
| Job 21,17 | Koliko se puta gasi život grješnika, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u gnjevu svojemu. |
| Job 21,18 | Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah, što ga raznosi vihor. |
| Job 21,19 | Kažu, 'Bog će ga kazniti u njegovoj djeci'; neka on plaća njemu, da on sam osjeti. |
| Job 21,20 | Vlastitim očima ima vidjeti nesreću svoju; ima da sam pije gnjev Svemoćnoga. |
| Job 21,21 | Što mu je stalo, kako je kući njegovoj poslije njega, kad se broj mjeseca njegovih završio? |
| Job 21,22 | Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega, koji sudi u nebeskim visinama? |
| Job 21,23 | U potpunoj snazi jedan umire, bez brige i zadovoljan. |
| Job 21,24 | Posude njegove pune su mlijeka, dobro je uhranjen mozak njegovih kostiju. |
| Job 21,25 | Drugi umire u gorkom jadu, nikada se nije okusio sreće. |
| Job 21,26 | Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež. |
| Job 21,27 | Eto, znam vaše misli i namjere, što ih smišljate proti meni. |
| Job 21,28 | Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator, u kojem su stanovali bezbožnici? |
| Job 21,29 | Nijeste li ikada pitali za savjet putnike? Znakove njihove nećete ipak da znate. |
| Job 21,30 | Za dan nevolje ostaje nekažnjen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se. |
| Job 21,31 | Tko će ga u oči ukoriti za život njegov? Tko će mu vratiti, što je počinio? |
| Job 21,32 | Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik. |
| Job 21,33 | Lahko leže na njemu grude doline; idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni. |
| Job 21,34 | Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostaje samo prijevara. |
|
| Job 21,1 | Job progovori i reče: |
| Job 21,2 | "Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. |
| Job 21,3 | Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. |
| Job 21,4 | Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? |
| Job 21,5 | Pogledajte na me: užas će vas spopast`, rukom ćete svoja zakloniti usta; |
| Job 21,6 | pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. |
| Job 21,7 | Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? |
| Job 21,8 | Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. |
| Job 21,9 | Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. |
| Job 21,10 | Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. |
| Job 21,11 | K`o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. |
| Job 21,12 | Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. |
| Job 21,13 | Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. |
| Job 21,14 | A govorili su Bogu: `Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! |
| Job 21,15 | Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?` |
| Job 21,16 | Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? |
| Job 21,17 | Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? |
| Job 21,18 | Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? |
| Job 21,19 | Hoće l` ga kaznit` Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek` kazni da sam to osjeti! |
| Job 21,20 | Vlastitim očima nek` rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! |
| Job 21,21 | Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć` niz njegovih mjeseci? |
| Job 21,22 | Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? |
| Job 21,23 | Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, |
| Job 21,24 | bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. |
| Job 21,25 | A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. |
| Job 21,26 | Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. |
| Job 21,27 | O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. |
| Job 21,28 | Jer pitate: `Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?` |
| Job 21,29 | Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: |
| Job 21,30 | `Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.` |
| Job 21,31 | Al` na postupcima tko će mu predbacit` i tko će mu vratit` što je počinio? |
| Job 21,32 | A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. |
| Job 21,33 | Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. |
| Job 21,34 | O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori! |
|
| Job 21,1 | A Job uze riječ i reče: |
| Job 21,2 | Slušajte, slušajte riječi moje. To li je tako kako me vi tješite. |
| Job 21,3 | Poduprite me i ja ću govoriti. I kad ja budem govorio, ti ćeš se sprdati. |
| Job 21,4 | Ja, je li to o jednom čovjeku se ja žalim? Dakle, zašto ne bih ja izgubio strpljenje? |
| Job 21,5 | Okrenite se prema meni. Bit ćete i stavit ćete ruku na svoja usta. |
| Job 21,6 | Ja sam, to me sjećanje uznemiruje i jedna srs mi prožima tijelo. |
| Job 21,7 | Zašto nitkovi žive? Starjeti, to je za njih uvećavati svoju moć. |
| Job 21,8 | Njihovo se potomstvo učvršćuje nasuprot njima, u isto vrijeme kad i oni i oni imaju svoje izdanke pred svojim očima. |
| Job 21,9 | Njihove kuće u miru ne poznaju strah. Ukor Božji njih štedi. |
| Job 21,10 | Njihovi bikovi oplođuju bez gubitka, njihove krave se tele bez pobacivanja. |
| Job 21,11 | Oni ostavljaju svoje derane skakati od veselja u krdima i svoju dječurliju plesati. |
| Job 21,12 | Svira se na bubnjevima i na harfama, veseli se u zvuku frule. |
| Job 21,13 | Oni troše svoje dane u sreći, u jednom hipu oni silaze pod zemlju. |
| Job 21,14 | A oni bijahu rekli Bogu: ` Odstrani se od nas, poznavati tvoje putove nama ne godi. |
| Job 21,15 | Moćnom valja li da se načinimo robovima njegovim? I što se dobije zazove li ga se? ` |
| Job 21,16 | Sreća nije li u njihovim rukama? Zašto dakle reći: `Daleko od mene |
| Job 21,17 | Je li to često da se svjetiljka zlikovca ugasi, da se njihova ruševina na njih obruši, da im Bog doznači za dobitak svoj gnjev? |
| Job 21,18 | A, ipak kaže se: ` Da budu oni kao slama u vjetru, kao pljeva koju |
| Job 21,19 | Bože, reći će se, pričuvaj sinovima kaznu očevu? Nek propati on sam, on će ju osjetiti! |
| Job 21,20 | Nek vidi svojim očima ruševinu svoju i nek se napoji gnjeva u Moćnoga! |
| Job 21,21 | Što njemu važi, u stvari, njegova kuća nakon njega, jedanput kad je broj njegovih mjeseci |
| Job 21,22 | Je li to Božje da poučava znanost, on koji sudi *krv prolivenu ! |
| Job 21,23 | Jedan umire u punoj snazi, sav sretan i spokojan; |
| Job 21,24 | njegove su slabine teške od sala, moždina njegovih kostiju još je svježa. |
| Job 21,25 | Drugi umire* ogorčenog srca, ne okusivši sreće. |
| Job 21,26 | Zajedno, oni se ispružaju u prašini, i crvi ih prekrivaju. |
| Job 21,27 | Oh! ja dobro poznajem vaše misli i namisli koje imate na moj račun. |
| Job 21,28 | Jer vi kažete: ` Gdje je kuća sil- nikova, što je postalo od šatora gdje liježu razbojniciđ` |
| Job 21,29 | Niste li ispitivali putnike, niste li tumačili jezik njihov? |
| Job 21,30 | U dan nevolje opaki je zaštićen, u dan gnjeva on je stavljen u zaklon. |
| Job 21,31 | Tko će njemu baciti u lice njegovo ponašanje, i ono što je učinio, tko će njemu platiti? |
| Job 21,32 | Njega se prati na groblje, i bdije se nad njegovim humom. |
| Job 21,33 | Slatke su njemu grude iz doline, a iza njega svo pučanstvo se niže. Sudioništvo je neizbrojivo. |
| Job 21,34 | Zašto se dakle gubiti u utjehama? Od vaših odgovora, ostaje samo laž. |
|
| Jov 21,1 | A Jov odgovori i reče: |
| Jov 21,2 | Slušajte dobro riječi moje, i to će mi biti od vas utjeha. |
| Jov 21,3 | Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevate mi se. |
| Jov 21,4 | Eda li se ja čovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj? |
| Jov 21,5 | Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta. |
| Jov 21,6 | Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje. |
| Jov 21,7 | Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se? |
| Jov 21,8 | Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem očima. |
| Jov 21,9 | Kuće su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima. |
| Jov 21,10 | Bikovi njihovi skaču, i ne promašuju; krave njihove tele se, i ne jalove se. |
| Jov 21,11 | Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju. |
| Jov 21,12 | Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu. |
| Jov 21,13 | Provode u dobru dane svoje, i začas slaze u grob. |
| Jov 21,14 | A Bogu kažu: idi od nas, jer nećemo da znamo za putove tvoje. |
| Jov 21,15 | Šta je Svemogući da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo? |
| Jov 21,16 | Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnička daleko je od mene. |
| Jov 21,17 | Koliko se puta gasi žižak bezbožnički i dolazi im pogibao, dijeli im muke u dijelu svom Bog? |
| Jov 21,18 | Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor? |
| Jov 21,19 | Čuva li Bog sinovima njegovijem pogibao njihovu, plaća im da osjete? |
| Jov 21,20 | Vide li svojim očima pogibao svoju, i piju li gnjev Svemogućega? |
| Jov 21,21 | Jer šta je njima stalo do kuće njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati? |
| Jov 21,22 | Eda li će Boga ko učiti mudrosti, koji sudi visokima? |
| Jov 21,23 | Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreći. |
| Jov 21,24 | Muzilice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina. |
| Jov 21,25 | A drugi umire ojađene duše, koji nije uživao dobra. |
| Jov 21,26 | Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju. |
| Jov 21,27 | Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi činite krivo. |
| Jov 21,28 | Jer govorite: gdje je kuća silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici? |
| Jov 21,29 | Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše nećete da znate, |
| Jov 21,30 | Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev. |
| Jov 21,31 | Ko će ga ukoriti u oči za život njegov? i ko će mu vratiti što je učinio? |
| Jov 21,32 | Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili. |
| Jov 21,33 | Slatke su mu grude od doline, i vuče za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja. |
| Jov 21,34 | Kako me dakle na prazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara? |
|
