| Job 23,1 | Nato reče Job: |
| Job 23,2 | Tako je i danas tužba moja kao prkos: teško tišti ruka njegova uzdisanje moje. |
| Job 23,3 | O kad bih znao, gdje bih ga našao, da stupim pred njegov sud! |
| Job 23,4 | Iznio bih pred njega stvar svoju, puna dokaza bila bi mi usta. |
| Job 23,5 | Želio bih znati riječi, što bi mi ih odgovorio; htio bih saznati, što bi mi rekao. |
| Job 23,6 | Bi li se u veliko; moći svojoj prepirao s menom? Ne, on bi pripazio na me. |
| Job 23,7 | Tamo bi se pravednik mogao prepirati s njim, pred sucem svojim oslobodio bih se zauvijek. |
| Job 23,8 | Ali pođem li prema istoku: "nema ga tamo; pođem li prema zapadu, ne vidim ga. |
| Job 23,9 | Radi li na sjeveru, ne nahodim ga; okrene li prema jugu, ne mogu za voljeti. |
| Job 23,10 | Ali on zna put moj; kad bi me prokušao, izašao bih kao zlato. |
| Job 23,11 | Koraka se njegova držala čvrsto noga moja; puta sam se njegova držao i nijesam skrenuo nikada. |
| Job 23,12 | Od zapovijedi usta njegovih nijesam odstupao nikada; riječi usta njegovih čuvao sam u grudima svojim. |
| Job 23,13 | Uvijek je sebi jednak, tko će ga odvratiti; što duša njegova zaželi, ono učini! |
| Job 23,14 | On će dovršiti i moju sudbinu, i toga još ima u njega mnogo. |
| Job 23,15 | Zato se ustrašim pred licem njegovim; i kad pomislim na to, strah me je od njega. |
| Job 23,16 | Bog je srce moje plašljivim učinio; Svemoćni me je u strah utjerao. |
| Job 23,17 | Zbog tmine ne osjećam se uništen, niti jer je mrak obavio lice moje. |
|
| Job 23,1 | Job progovori i reče: |
| Job 23,2 | "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: |
| Job 23,3 | o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, |
| Job 23,4 | pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. |
| Job 23,5 | Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! |
| Job 23,6 | Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. |
| Job 23,7 | U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. |
| Job 23,8 | Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. |
| Job 23,9 | Ištem na sjeveru, al` ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. |
| Job 23,10 | Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k`o zlato ću izići! |
| Job 23,11 | Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć`; |
| Job 23,12 | slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim. |
| Job 23,13 | Al` htjedne li štogod, tko će ga odvratit`? Što zaželi dušom, to će ispuniti. |
| Job 23,14 | Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio! |
| Job 23,15 | Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata. |
| Job 23,16 | U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, |
| Job 23,17 | premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro. |
|
| Job 23,1 | Tad Job uze riječ i reče: |
| Job 23,2 | Danas još se moja riječ čini kad moja ruka počiva na mom |
| Job 23,3 | Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći, stigao bih čak do njegovog prijestola. |
| Job 23,4 | Izložio bih pred njim svoj predmet, imao bih usta puna dokaza. |
| Job 23,5 | Ja bih znao kojom besjedom on bi mi odgovorio i ja bih razumio ono šbi mi on imao reći. |
| Job 23,6 | Nasilje da li bi bilo njegova Ne! On bi mi barem poklonio pažnju. |
| Job 23,7 | Tad bi se jedan pravičan čovjek objasnio s njim i ja bih izbjegao, pobjedonosno, svojem sudu. |
| Job 23,8 | Ali, idem li ja na istok, on nije ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih. |
| Job 23,9 | Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu krije li se na jugu, ja ga ni ondje ne vidjeh. |
| Job 23,10 | Ipak on zna koji je put moj, ako me iskuša, ja ću otud izići čist kao zlato. |
| Job 23,11 | Moja je noga prionula njegovim tragovima, ja sam čuvao put njegov i nisam |
| Job 23,12 | propis s njegovih usana i nisam pokliznuo. Ja sam uzimao njegove naloge više no svoja načela. |
| Job 23,13 | Ali on, on je sav od jednog komada. Tko će ga vratiti? Njegovo dobro zadovoljstvo, to je gotova stvar. |
| Job 23,14 | Hoće li on tako izvršiti moju presudu kao toliko drugih što čuva u očekivanju. |
| Job 23,15 | Evo zašto njegova me nazočnost uzrujava. Što više razmišljam, više ga se plašim. |
| Job 23,16 | Bog je oslabio moju hrabrost, Moćni me je uznemirio, |
| Job 23,17 | jer ja nisam bio uništen prije pada tmina, ali on me nije poštedio tame koja dolazi. |
|
| Jov 23,1 | A Jov odgovori i reče: |
| Jov 23,2 | Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. |
| Jov 23,3 | O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova, |
| Jov 23,4 | Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, |
| Jov 23,5 | Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao. |
| Jov 23,6 | Bi li se prema velikoj svojoj sili preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao. |
| Jov 23,7 | Ondje bi se pravedan čovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se za svagda od svoga sudije. |
| Jov 23,8 | Gle, ako pođem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; |
| Jov 23,9 | Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti. |
| Jov 23,10 | Ali on zna put moj; kad me okuša, izaći ću kao zlato. |
| Jov 23,11 | Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zađoh. |
| Jov 23,12 | Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; čuvao sam riječi usta njegovijeh više nego svoj užitak. |
| Jov 23,13 | Ali kad on što naumi, ko će ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono čini. |
| Jov 23,14 | I izvršiće što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. |
| Jov 23,15 | Za to sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega. |
| Jov 23,16 | Bog je rastopio srce moje, Svemogući me je uplašio. |
| Jov 23,17 | Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene? |
|
