| Job 31,1 | Savez sam sklopio s ocima svojim, pa kako bih onda gledao za djevojkom? |
| Job 31,2 | Što bi mi bio dijel od Boga gore, kakva baština od Svemoćnoga u nebu? |
| Job 31,3 | Ne ide li zlikovca propast i nesreća za one koji čine zlodjela? |
| Job 31,4 | Ne pazi li on na putove moje, ne broji li sve korake moje? |
| Job 31,5 | Ako sam općio s lašcima, i ako je noga moja hitjela za prijevarom, |
| Job 31,6 | Neka me izmjeri na pravoj tezulji: Bog će upoznati nedužnost moju! |
| Job 31,7 | Ako je korak moj zašao s puta, ako je srce moje pošlo za očima mojim, ako je za ruke moje prionula kakva ljaga, |
| Job 31,8 | Neka, što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni, što mi iznikne! |
| Job 31,9 | Ako se je srce moje dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima susjeda svojega, |
| Job 31,10 | Neka drugomu melje žena moja, neka se kakav stranac k njoj pridruži! |
| Job 31,11 | Jer to bi bio zločin, zlodjela što spada na suca da kazni. |
| Job 31,12 | To bi bio požar, što proždire do uništenja i što bi spalio sve manje moje. |
| Job 31,13 | Ako sam prezreo pravo sluge svojega, sluškinje svoje, kad su imali raspru s menom, |
| Job 31,14 | Što da učinim, kad se diže Bog? Kad on potražuje, što da mu se odvrati? |
| Job 31,15 | Nije li u utrobi materinoj Stvoritelj moj stvorio i njega; nas obojicu on isti sazdao u krilu materinu? |
| Job 31,16 | Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici, |
| Job 31,17 | I ako sam zalogaj svoj sam jeo, i nije sirota uzela od toga dio svoj? |
| Job 31,18 | A ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila matere svoje vodio sam je! |
| Job 31,19 | Ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala, |
| Job 31,20 | I nijesu mi zahvaljivala bedra njegova, jer ga je ugrijalo runo ovaca mojih? |
| Job 31,21 | Ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh pomoć svoju, |
| Job 31,22 | Onda neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine iz zglobova! |
| Job 31,23 | Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio. |
| Job 31,24 | Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, čistome zlatu govorio: uzdanje moje! |
| Job 31,25 | Ako sam se veselio, što mi je posjed velik, i što je već toliko stekla ruka moja, |
| Job 31,26 | Ako sam gledao na sunce, kako sja, i na mjesec, kako ponosit hodi, |
| Job 31,27 | Ako se je srce moje dalo potajno zaludjeti, i ja mu poslao poljubac. |
| Job 31,28 | I to bi bila zlodjela, što spada na suca da kazni, jer sam zanijekao Boga u visini! |
| Job 31,29 | Ako sam se radovao padu neprijatelja svojega, i veselio se kad bi ga zadesila nesreća; |
| Job 31,30 | Nikada ne dadoh ustima svojim da sagriješe tražeći život njegov s proklinjanjem; |
| Job 31,31 | Zaista, moji suvremenici priznadoše: "Tko se ne nasiti od jela njegova?" |
| Job 31,32 | Stranac nije trebao noćiti vani; vrata su moja stajala putniku otvorena. |
| Job 31,33 | Ako sam, kao što učini Adam, tajio grijehe svoje i krio svoja zlodjela u njedrima svojim, |
| Job 31,34 | Jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata. |
| Job 31,35 | O, da bi me tko slušao! Ovdje moj potpis! Svemoćni neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena. |
| Job 31,36 | Zaista, ja bih je uzeo na rame svoje i svezao bi je sebi kao časni vijenac. |
| Job 31,37 | Broj koraka svojih rekao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. |
| Job 31,38 | Ako je njiva moja vikala na me, i ujedno brazde njezine plakale, |
| Job 31,39 | Ako sam jeo plod njezin bez plaćanja i ražalostio gospodara njezina: |
| Job 31,40 | Mjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Govori su Jobovi svršeni. |
|
| Job 31,1 | Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. |
| Job 31,2 | A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? |
| Job 31,3 | Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? |
| Job 31,4 | Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? |
| Job 31,5 | Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? |
| Job 31,6 | Nek` me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! |
| Job 31,7 | Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, |
| Job 31,8 | neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! |
| Job 31,9 | Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, |
| Job 31,10 | neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! |
| Job 31,11 | Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, |
| Job 31,12 | užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. |
| Job 31,13 | Ako kada prezreh pravo sluge svoga il` služavke, sa mnom kad su se parbili, |
| Job 31,14 | što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit` kad račun zatraži? |
| Job 31,15 | Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? |
| Job 31,16 | Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? |
| Job 31,17 | Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? |
| Job 31,18 | Ta od mladosti k`o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! |
| Job 31,19 | Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača |
| Job 31,20 | a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? |
| Job 31,21 | Ako sam ruku na nevina podigao znajuć` da mi je na vratima branitelj, |
| Job 31,22 | nek` se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! |
| Job 31,23 | Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. |
| Job 31,24 | Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: `Sigurnosti moja!` |
| Job 31,25 | Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? |
| Job 31,26 | Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, |
| Job 31,27 | moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? |
| Job 31,28 | Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. |
| Job 31,29 | Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, |
| Job 31,30 | ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? |
| Job 31,31 | Ne govorahu li ljudi mog šatora: `Ta koga nije on mesom nasitio`? |
| Job 31,32 | Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. |
| Job 31,33 | Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu |
| Job 31,34 | jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć` svoga praga? |
| Job 31,35 | O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek` mi optužnicu napiše protivnik, |
| Job 31,36 | i ja ću je nosit` na svome ramenu, čelo ću njome k`o krunom uresit`. |
| Job 31,37 | Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti. |
| Job 31,38 | Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; |
| Job 31,39 | ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, |
| Job 31,40 | [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek` posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih. |
|
| Job 31,1 | Ja bijah sklopio jedan ugovor sa svojim očima: ne upirati pogled na jednu djevicu. |
| Job 31,2 | Koji dio, naime, Bog doznačuje koju baštinu Moćni utvrđuje? |
| Job 31,3 | Nije li to ruševina za izopačene, nevolja za zlodjelnike? |
| Job 31,4 | Ne vidi li, on, moje ponašanje? Ne vodi li računa o svim mojim koracima? |
| Job 31,5 | Dakle, jesam li ja činio put s laži, moja noga da li je hitila k prijevari? |
| Job 31,6 | Nek me izvagne na točnoj vazi i Bog će priznati moje poštenje. |
| Job 31,7 | Ako su moji koraci zastranili, ako je moje srce slijedilo moje oči, ako je jedna mrlja natopila moje |
| Job 31,8 | tada, što ja sijem, nek drugi pojede, moji izdanci, nek ih se iskorijeni! |
| Job 31,9 | Ako moje srce bi zavedeno jednom dovim vratima, |
| Job 31,10 | nek za jednog drugog moja žena okreće žrvanj, i nek na nju drugi liježe, |
| Job 31,11 | jer to biješe jedno besramlje, jedno nedjelo koje kažnjava moj |
| Job 31,12 | Jedna me vatra bijaše pojela sve do propasti, žderući sav moj plod sve do korijena. |
| Job 31,13 | Ako sam ja podcijenio pravo svog sluge ili svoje sluškinje u njihovoj parnici sa mnom, |
| Job 31,14 | što učiniti kad se Bog bude digao? Kad on bude ispitivao, što njemu odgovoriti? |
| Job 31,15 | Onaj koji me stvorio u trbuhu, nije li i njih također načinio? To je isti Bog koji nas je oblikovao u utrobi. |
| Job 31,16 | Jesam li ja odbijao molbe siromašnima, puštao venuti oči udovici? |
| Job 31,17 | Moja porcija, jedoh li ju ja sam, a da siroče ne bijaše imalo svoj dio, |
| Job 31,18 | dok je od mog djetinjstva raslo sa mnom kao s ocem, i što jedva izišao iz trbuha moje |
| Job 31,19 | Gledah li ja jednog bijednika lišenog odjeće, jednog nevoljnika koji se ne imaše čime pokriti, |
| Job 31,20 | a da mi njegova križa ne bijahu blagoslovljena i da on ne bi zagrijan |
| Job 31,21 | Jako sam ja vitlao pesnicom protiv jednog siročeta, znajući da sam podržavan u tribunalu, |
| Job 31,22 | nek se moje pleće otkači od mojih leđa i moja se ruka slomi u laktu. |
| Job 31,23 | Ne, kazna Božja bijaše moj užas, ja ne mogoh ništa pred njegovim veličanstvom. |
| Job 31,24 | Ako sam ja stavio svoje pouzdanje u zlato, ako sam rekao finoj kovini: `Ti si moja sigurnost`, |
| Job 31,25 | ako sam ja izvlačio radost iz obilja svojih dobara, iz onoga čega moje ruke bijahu |
| Job 31,26 | ako, gledajući blistati svjetlost i mjesec se obrtati blistavi, |
| Job 31,27 | moje srce u tajnosti se dalo zavesti, i ako se moja ruka spustila na moja : usta za jedan poljubac |
| Job 31,28 | to bi također bilo jedno nedjelo koje kažnjava moj sudac, jer ja bijah zanijekao Boga odozgo. |
| Job 31,29 | Jesam li se ja radovao ruševini svog neprijatelja, jesam li ja zadrhtao od radosti kad ga je nesreća zadesila? |
| Job 31,30 | Ja koji nisam dopuštao ustima svojim griješiti posvećujući ih smrti jednom |
| Job 31,31 | Moji gosti čak nisu li rekli: ` Koga on nije nasitio mesom? ` |
| Job 31,32 | Stranac ne provodiše noći napolju: ja otvarah vrata svoja putnicima. |
| Job 31,33 | Jesam li ja kao Adam prikrivao svoje pobune, skrivao u nutrini svojoj svoj grijeh? |
| Job 31,34 | I to zato što bih strahovao od mnijenja mnoštva i što me bijaše strašio prijezir obitelji, ušutkan da više ne prođem svoja vrata, |
| Job 31,35 | tko će mi dati nekoga tko me sluša? Evo moje posljednje riječi. Moćnom da mi odgovori! |
| Job 31,36 | Glede optusnice pisane od mojeg protivnika, eh dobro, ja ću nju nositi na svojim plećima, ja ću se njome ukrasiti kao jednom krunom. |
| Job 31,37 | Da, ja ću njemu svjedočiti o svojim koracima, ja ću njemu pripremiti jedan prinčevski prijem! |
| Job 31,38 | Ako je moja zemlja prosvjedovala protiv mene, ako su njene brazde natopljene suzama, |
| Job 31,39 | ako sam ja prožderao njenu snagu ne plativši, budući iscijedio i dušu iz nje, |
| Job 31,40 | tada nek tu umjesto pšenice trnje raste i umjesto ječma, smrdljiva trava. Ovdje svršavaju riječi Jobove. |
|
| Jov 31,1 | Vjeru učinih sa očima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? |
| Jov 31,2 | Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kako našljedstvo od Svemogućega s visine? |
| Jov 31,3 | Nije li pogibao nevaljalome i čudo onima koji čine bezakonje? |
| Jov 31,4 | Ne vide li on putove moje, i sve korake moje ne broji li? |
| Jov 31,5 | Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru, |
| Jov 31,6 | Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju. |
| Jov 31,7 | Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za očima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod, |
| Jov 31,8 | Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji. |
| Jov 31,9 | Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, |
| Jov 31,10 | Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju. |
| Jov 31,11 | Jer je to grdilo i bezakonje za sudije. |
| Jov 31,12 | Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio. |
| Jov 31,13 | Ako nijesam htio doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene; |
| Jov 31,14 | Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio? |
| Jov 31,15 | Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici? |
| Jov 31,16 | Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oči udovici zamutio, |
| Jov 31,17 | I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota, |
| Jov 31,18 | Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je; |
| Jov 31,19 | Ako sam gledao koga gdje gine nemajući haljine, i siromaha gdje se nema čim pokriti, |
| Jov 31,20 | Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio, |
| Jov 31,21 | Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoć svoju, |
| Jov 31,22 | Neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine iz zgloba. |
| Jov 31,23 | Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega veličanstvu ne bih odolio. |
| Jov 31,24 | Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistomu zlatu govorio: uzdanico moja! |
| Jov 31,25 | Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo stiče ruka moja, |
| Jov 31,26 | Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi, |
| Jov 31,27 | I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja, |
| Jov 31,28 | I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo; |
| Jov 31,29 | Ako sam se radovao nesreći nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kada ga je zlo zadesilo, |
| Jov 31,30 | Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeći dušu njegovu s proklinjanjem; |
| Jov 31,31 | Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti; |
| Jov 31,32 | Stranac nije noćivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku; |
| Jov 31,33 | Ako sam kao što čine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima, |
| Jov 31,34 | Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato mučah i ne odlažah od vrata. |
| Jov 31,35 | O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi Svemogući odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu. |
| Jov 31,36 | Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac, |
| Jov 31,37 | Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. |
| Jov 31,38 | Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale, |
| Jov 31,39 | Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosađivao duši gospodara njezinijeh, |
| Jov 31,40 | Mjesto pšenice neka mi rađa trnje, i mjesto ječma kukolj. Svršiše se riječi Jovove. |
|
