| Postanak 31,1 | Kad Jakov doču riječi sinova Labanovih, koji su ovako govorili: "Jakov sve prenese na sebe, Što je imao otac naš; od posjeda oca našega steče on sve to bogatstvo." |
| Postanak 31,2 | Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije više prijašnji. |
| Postanak 31,3 | Tada zapovjedi Gospod Jakovu: "Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja ću biti s tobom." |
| Postanak 31,4 | Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu, |
| Postanak 31,5 | I reče im: "Vidim na licu oca vašega, da on nije više prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio s menom. |
| Postanak 31,6 | Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao. |
| Postanak 31,7 | Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi naškodi. |
| Postanak 31,8 | Kad on reče: 'Šarene životinje neka budu plaća tvoja', onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: 'Prugaste životinje neka budu plača tvoja', onda sva stoka omladi prugaste mlade. |
| Postanak 31,9 | Tako oduze Bog stado ocu vašemu i dade ga meni. |
| Postanak 31,10 | U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, što su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi. |
| Postanak 31,11 | I anđeo Božji reče mi u snu: 'Jakove!' A ja odgovorih: 'Evo me!' |
| Postanak 31,12 | On reče: 'Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, što skaču na ovce, prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, što ti učini Laban. |
| Postanak 31,13 | Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!' |
| Postanak 31,14 | Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: "Zar još imamo dio i baštinu u kući oca svojega? |
| Postanak 31,15 | Zar nas ne drži kao tuđinke, pošto nas prodade, i novac, što ga je dobio za nas, pojede? |
| Postanak 31,16 | Jer sve blago, što ga oduze Bog ocu našemu, naše je i djece naše. Učini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog!" |
| Postanak 31,17 | Jakov se podiže, metnu djecu svoju i žene svoje na deve, |
| Postanak 31,18 | I povede svu stoku i sve blago svoje, što ga steče, stoku, što je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku. |
| Postanak 31,19 | A Laban je bio upravo otišao da striže ovce svoje, a Rahela ukrade kućne idole oca svojega. |
| Postanak 31,20 | Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoće bježati. |
| Postanak 31,21 | Tako poduze bijeg sa svim, što je imao, zaputi se, prijeđe preko rijeke i udari prema gori Gileadu. |
| Postanak 31,22 | Treći dan javiše Labanu, da je pobjegao Jakov. |
| Postanak 31,23 | Tada on uze sa sobom rođake svoje, pođe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu. |
| Postanak 31,24 | Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noću u snu i opomenu ga: "Pazi dobro, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!" |
| Postanak 31,25 | Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo šator svoj na gori, a Laban s rođacima svojim razape šator svoj na gori Gileadu. |
| Postanak 31,26 | I reče Laban Jakovu; "Što si učinio, ti me prevari i odvede kćeri moje kao ratne zarobljenice? |
| Postanak 31,27 | Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče, da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjima i harfama! |
| Postanak 31,28 | Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i kćeri svoje. Doista, ludo si radio. |
| Postanak 31,29 | Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: 'Pazi, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!' |
| Postanak 31,30 | Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio kuće očeve; ali zašto mi ukrade kipove bogova mojih?" |
| Postanak 31,31 | Jakov odgovori Labanu: "Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti kćeri svoje. |
| Postanak 31,32 | A u koga nađeš kipove svoje, taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve, što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!" Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela. |
| Postanak 31,33 | Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obadviju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leaina i uđe u šator Rahelin. |
| Postanak 31,34 | A Rahela je bila uzela kućne idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa. |
| Postanak 31,35 | A ona reče ocu svojemu: "Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!" On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih kipova. |
| Postanak 31,36 | Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: "Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj, da me tako žestoko progoniš? |
| Postanak 31,37 | Sve si mi eto stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo! |
| Postanak 31,38 | Ima već dvadeset godina, što sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh ovna tvojega. |
| Postanak 31,39 | Što bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao, što bi mi bilo ukradeno danju ili noću. |
| Postanak 31,40 | Danju me ubijala žega, a noću mraz, i san nije dolazio na oči moje. |
| Postanak 31,41 | Dvadeset eto godina služio sam u kući tvojoj, četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, a plaću si mi mijenjao deset puta. |
| Postanak 31,42 | Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je prošle noći presudio." |
| Postanak 31,43 | Laban reče Jakovu: "Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, što vidiš, jest moje. Pa što da učinim danas kćerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodiše? |
| Postanak 31,44 | Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!" |
| Postanak 31,45 | Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik. |
| Postanak 31,46 | I Jakov zapovjedi svojima: "Nakupite kamenja!" I nakupiše kamenja i podigoše gomilu, i tada održaše gozbu tu na gomili kamenja. |
| Postanak 31,47 | Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed. |
| Postanak 31,48 | Laban reče: "Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe." Zato joj dade ime Galed, |
| Postanak 31,49 | A stup Mispa, jer reče: "Neka bude Gospod stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo! |
| Postanak 31,50 | Ako bi zlo postupao s kćerima mojim ili bi uzeo još druge žene uz kćeri moje, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!" |
| Postanak 31,51 | Dalje reče Laban Jakovu: "Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, što ga postavih između mene i tebe: |
| Postanak 31,52 | Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a ni ti ne smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri. |
| Postanak 31,53 | Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!" Tada se zakle Jakov onim, kojega je štovao otac njegov Izak. |
| Postanak 31,54 | Nato prinese Jakov na gori žrtvu zaklanicu i pozva svoje, da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori. |
| Postanak 31,55 | Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i kćeri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kući. |
