Tražilica


Djela apostolska 26. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Djela apostolska 26,1A Agripa reče Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše:
Djela apostolska 26,2Za sreću svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji,
Djela apostolska 26,3A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo.
Djela apostolska 26,4Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo među narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji.
Djela apostolska 26,5Kako me znadu isprva, ako hoće posvjedočiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.
Djela apostolska 26,6I sad stojim pred sudom za nadanje obećanja koje Bog obreče ocevima našijem,
Djela apostolska 26,7Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noć služeći nadaju da će doći. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja.
Djela apostolska 26,8Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?
Djela apostolska 26,9Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla činiti protiv imena Isusa Nazarećanina,
Djela apostolska 26,10Kao što i učinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara svešteničkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.
Djela apostolska 26,11I po svijem zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeći na njih gonjah ih tja i do tuđijeh gradova.
Djela apostolska 26,12Za koje idući u Damask s vlašću i zapoviješću od glavara svešteničkijeh,
Djela apostolska 26,13U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom.
Djela apostolska 26,14A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praćati se.
Djela apostolska 26,15A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reče: ja sam Isus, kojega ti goniš;
Djela apostolska 26,16Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te učinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što ću ti pokazati,
Djela apostolska 26,17Izbavljajući te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima ću te poslati,
Djela apostolska 26,18Da im otvoriš oči da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje među osvećenima vjerom mojom.
Djela apostolska 26,19Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;
Djela apostolska 26,20Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja.
Djela apostolska 26,21Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šćahu da me raskinu.
Djela apostolska 26,22Ali dobivši pomoć Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedočim i malom i velikom, ne kazujući ništa osim što proroci kazaše da će biti, i Mojsije:
Djela apostolska 26,23Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima.
Djela apostolska 26,24A kad on ovo odgovaraše, reče Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.
Djela apostolska 26,25A on reče: ne ludujem, čestiti Fiste, nego riječi istine i razuma kazujem.
Djela apostolska 26,26Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.
Djela apostolska 26,27Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.
Djela apostolska 26,28A Agripa reče Pavlu: još malo pa ćeš me nagovoriti da budem hrišćanin.
Djela apostolska 26,29A Pavle reče: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh.
Djela apostolska 26,30I kad on ovo reče, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeđahu s njima,
Djela apostolska 26,31I otišavši razgovarahu se među sobom govoreći: ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.
Djela apostolska 26,32A Agripa reče Fistu: ovaj čovjek mogaše biti pušten da ne reče da hoće k ćesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k ćesaru.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje