| Djela apostolska 27,1 | I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete. |
| Djela apostolska 27,2 | A kad uđosmo u lađu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maćedonac iz Soluna. |
| Djela apostolska 27,3 | I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. |
| Djela apostolska 27,4 | I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni. |
| Djela apostolska 27,5 | I preplovivši pučinu Kilikijsku i Pamfilijsku dođosmo u Miru Likijsku. |
| Djela apostolska 27,6 | I ondje našavši kapetan lađu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. |
| Djela apostolska 27,7 | I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone. |
| Djela apostolska 27,8 | I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja. |
| Djela apostolska 27,9 | A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post već bješe prošao, svjetovaše Pavle |
| Djela apostolska 27,10 | Govoreći im: ljudi! vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i lađe nego i duša našijeh. |
| Djela apostolska 27,11 | Ali kapetan posluša većma kormanoša i gospodara od lađe negoli Pavlove riječi. |
| Djela apostolska 27,12 | A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. |
| Djela apostolska 27,13 | I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. |
| Djela apostolska 27,14 | Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. |
| Djela apostolska 27,15 | A kad se lađa ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. |
| Djela apostolska 27,16 | A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati čamac, |
| Djela apostolska 27,17 | Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozgo za lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. |
| Djela apostolska 27,18 | A kad nam veoma dosađivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. |
| Djela apostolska 27,19 | I u treći dan svojima rukama izbacismo alat lađarski. |
| Djela apostolska 27,20 | A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da ćemo se izbaviti. |
| Djela apostolska 27,21 | I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. |
| Djela apostolska 27,22 | I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neće propasti osim lađe; |
| Djela apostolska 27,23 | Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga kojega sam ja i kome služim, |
| Djela apostolska 27,24 | Govoreći: ne boj se, Pavle! valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. |
| Djela apostolska 27,25 | Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno. |
| Djela apostolska 27,26 | Ali valja nam doći na jedno ostrvo. |
| Djela apostolska 27,27 | A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po Adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj zemlji. |
| Djela apostolska 27,28 | I izmjerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i nađoše petnaest hvati. |
| Djela apostolska 27,29 | Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. |
| Djela apostolska 27,30 | A kad lađari gledahu da pobjegnu iz lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće s prednjega kraja da spuste lengere, |
| Djela apostolska 27,31 | Reče Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne možete živi ostati. |
| Djela apostolska 27,32 | Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade. |
| Djela apostolska 27,33 | A kad šćaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći: četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne okusivši. |
| Djela apostolska 27,34 | Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neće otpasti. |
| Djela apostolska 27,35 | I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. |
| Djela apostolska 27,36 | Onda se svi razveselivši i oni jedoše. |
| Djela apostolska 27,37 | A u lađi bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. |
| Djela apostolska 27,38 | I nasitivši se jela, oblakšaše lađu izbacivši pšenicu u more. |
| Djela apostolska 27,39 | A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše ako bude moguće, da izvuku lađu. |
| Djela apostolska 27,40 | I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriću koji duhaše, vožasmo se kraju. |
| Djela apostolska 27,41 | A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova. |
| Djela apostolska 27,42 | A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče. |
| Djela apostolska 27,43 | Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoče najprije, i da iziđu na zemlju; |
| Djela apostolska 27,44 | A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako iziđoše svi živi na zemlju. |
