Rimljanima 9,1 | Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem: |
Rimljanima 9,2 | Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; |
Rimljanima 9,3 | Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu, |
Rimljanima 9,4 | Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja; |
Rimljanima 9,5 | Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. |
Rimljanima 9,6 | A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; |
Rimljanima 9,7 | Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme. |
Rimljanima 9,8 | To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme. |
Rimljanima 9,9 | Jer je ovo riječ obećanja: u ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin. |
Rimljanima 9,10 | Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. |
Rimljanima 9,11 | Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, |
Rimljanima 9,12 | Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: veći će služiti manjemu, |
Rimljanima 9,13 | Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. |
Rimljanima 9,14 | Šta ćemo dakle na to reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj! |
Rimljanima 9,15 | Jer Mojsiju govori: koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se. |
Rimljanima 9,16 | Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje. |
Rimljanima 9,17 | Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. |
Rimljanima 9,18 | Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi. |
Rimljanima 9,19 | Reći ćeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? |
Rimljanima 9,20 | A ko si ti, o čovječe! Da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio? |
Rimljanima 9,21 | Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu? |
Rimljanima 9,22 | A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. |
Rimljanima 9,23 | I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; |
Rimljanima 9,24 | Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, |
Rimljanima 9,25 | Kao što i u Josiji govori: nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. |
Rimljanima 9,26 | I biće na mjestu, gdje im se reče: vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga. |
Rimljanima 9,27 | A Isaija viče za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti. |
Rimljanima 9,28 | Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji. |
Rimljanima 9,29 | I kao što proreče Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. |
Rimljanima 9,30 | Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere. |
Rimljanima 9,31 | A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde. |
Rimljanima 9,32 | Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, |
Rimljanima 9,33 | Kao što stoji napisano: evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neće se postidjeti. |