Tražilica


Rimljanima 9. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Rimljanima 9,1Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem:
Rimljanima 9,2Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
Rimljanima 9,3Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu,
Rimljanima 9,4Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja;
Rimljanima 9,5Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.
Rimljanima 9,6A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;
Rimljanima 9,7Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme.
Rimljanima 9,8To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme.
Rimljanima 9,9Jer je ovo riječ obećanja: u ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.
Rimljanima 9,10Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.
Rimljanima 9,11Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,
Rimljanima 9,12Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: veći će služiti manjemu,
Rimljanima 9,13Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.
Rimljanima 9,14Šta ćemo dakle na to reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj!
Rimljanima 9,15Jer Mojsiju govori: koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se.
Rimljanima 9,16Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje.
Rimljanima 9,17Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
Rimljanima 9,18Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.
Rimljanima 9,19Reći ćeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?
Rimljanima 9,20A ko si ti, o čovječe! Da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio?
Rimljanima 9,21Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu?
Rimljanima 9,22A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.
Rimljanima 9,23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;
Rimljanima 9,24Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca,
Rimljanima 9,25Kao što i u Josiji govori: nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.
Rimljanima 9,26I biće na mjestu, gdje im se reče: vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.
Rimljanima 9,27A Isaija viče za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti.
Rimljanima 9,28Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji.
Rimljanima 9,29I kao što proreče Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.
Rimljanima 9,30Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere.
Rimljanima 9,31A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde.
Rimljanima 9,32Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,
Rimljanima 9,33Kao što stoji napisano: evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neće se postidjeti.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje