Tražilica


1. Kraljevima 18. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
1. Kraljevima 18,1Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: "Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću da pošljem dažd na zemlju!"
1. Kraljevima 18,2Ilija zaputi, da se pokaže pred Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala sve jača,
1. Kraljevima 18,3Ahab dade do zvati upravitelja dvora Abdiju. Abdija je bio vjeran štovatelj Gospoda.
1. Kraljevima 18,4Kad je htjela Jezebela da istrijebi proroke Gospodnje, uzeo je Abdija što proroka i skrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pilom.
1. Kraljevima 18,5Ahab dakle zapovjedi Abdiji: "Potraži sve izvore i potoke po zemlji Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge i ne moradnemo pustiti, da ugine ijedna od životinja."
1. Kraljevima 18,6I podijeliše se po zemlji, da je prođu. Ahab otide jednim pravcem sam, i Abdija otide drugim pravcem sam.
1. Kraljevima 18,7Dok je Abdija bio na putu, dođe mu u susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, baci će ničice na svoje lice i upita: "Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?"
1. Kraljevima 18,8On mu odgovori: "Ja sam. Idu, kaži gospodaru svojemu: "Eto Ilije!"
1. Kraljevima 18,9Ali onaj odgovori: "Što sam počinio, da slugu svojega predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi?
1. Kraljevima 18,10Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar moj ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod, da te nijesu našli.
1. Kraljevima 18,11Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije!
1. Kraljevima 18,12Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo će tebe međutim odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospoda od mladosti svoje.
1. Kraljevima 18,13Pa nije li poznato gospodaru mojemu, što sam učinio, kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pilom?
1. Kraljevima 18,14A sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije! On će me ubiti!"
1. Kraljevima 18,15Ali Ilija reče: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi, još danas ću mu se pokazati!"
1. Kraljevima 18,16I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom.
1. Kraljevima 18,17Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: "Jesi li ti onaj, što donosiš nesreću na Izraela?"
1. Kraljevima 18,18On odgovori: "Nijesam ja donio nesreću na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima.
1. Kraljevima 18,19A sada raspošlji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset proroka baalovih i četiri stotine proroka aštartinih, koji jedu za stolom Jezebelinim!"
1. Kraljevima 18,20I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori Karmelu.
1. Kraljevima 18,21Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: "Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!" Ali narod ne dade nikakva odgovora.
1. Kraljevima 18,22Tada reče Ilija narodu: "Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset.
1. Kraljevima 18,23Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću! Ja ću priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja.
1. Kraljevima 18,24Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog, koji odgovori ognjem, pravi je Bog." I sav narod odgovori: "Tako je pravo!"
1. Kraljevima 18,25Potom reče Ilija prorocima baalovim: ""Izaberite sebi jednoga od junaca i priugotovite ga najprije, jer vi ste većina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja ne podmećite!"
1. Kraljevima 18,26Oni uzeše junca, kojega im dade, priugotoviše ga i prizivali su od jutra do podne ime baalovo vičući: "baale, usliši nas!" Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali oko žrtvenika, što su ga bili načinili,
1. Kraljevima 18,27Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govoreći: "Vičite glasnije, jer je on bog, Možda je zaposlen ili je otišao na stranu ili je na putu, Možda i spava i mora se probuditi."
1. Kraljevima 18,28Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i kopljima, dok ih ne obli krv.
1. Kraljevima 18,29Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dokle dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje.
1. Kraljevima 18,30A sada pozva Ilija sav narod: "Pristupite ovamo k meni!": "Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet porušen žrtvenik Gospodnji.
1. Kraljevima 18,31Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: "Izrael bit će tvoje ime", uze Ilija dvanaest kamenova.
1. Kraljevima 18,32Od toga kamenja načini žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere žita.
1. Kraljevima 18,33Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na žrtvenik.
1. Kraljevima 18,34Potom zapovjedi: "Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!" On zapovjedi: "Učinite to još jedanput!" Učiniše još jedanput. Nato zapovjedi: "Učinite to po treći put!" I učiniše po treći put,
1. Kraljevima 18,35Tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom.
1. Kraljevima 18,36Kad je onda došlo vrijeme, da se prinese žrtva, postupi Ilija i pomoli se: "Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi!
1. Kraljevima 18,37Usliši me, Gospode, usliši me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi Bog i da si obratio srca njihova!"
1. Kraljevima 18,38Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi vodu u jarku.
1. Kraljevima 18,39Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!"
1. Kraljevima 18,40A Ilija im zapovjedi: "Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih uteče!" Oni pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu,
1. Kraljevima 18,41Potom reče Ilija Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem već hujanje dažda"
1. Kraljevima 18,42Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i skrije lice svoje među koljena.
1. Kraljevima 18,43Tada zapovjedi slugi svojemu: "Idi gore i pogledaj prema moru!" On ode gore, pogleda i javi: "Ništa se ne vidi." On odgovori: "Idi još sedam puta!"
1. Kraljevima 18,44Kad bi sedmi put, javi: "Eno, diže se od mora oblačić, malen kao ruka čovječja." I on zapovjedi: "Idi, reci Ahabu: "Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!"
1. Kraljevima 18,45A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspe na kola i odveze se u Jezreel.
1. Kraljevima 18,46A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otrča pred Ahabom do u blizinu Jezreela.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje