| 1. Kraljevima 17,1 | Jednoga dana reče Ahabu Tišbićanin Ilija, jedan od žitelja u Gileadu: "Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim: Idućih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim da ja to sam zapovjedim!" |
| 1. Kraljevima 17,2 | Potom dođe njemu riječ Gospodnja: |
| 1. Kraljevima 17,3 | "Otidi odavde, okreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana! |
| 1. Kraljevima 17,4 | Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam naredio, da te hrane ondje." |
| 1. Kraljevima 17,5 | On posluša Gospoda, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana. |
| 1. Kraljevima 17,6 | Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako uveče. Iz potoka je pio. |
| 1. Kraljevima 17,7 | Iza nekoliko vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji. |
| 1. Kraljevima 17,8 | Tada dođe njemu riječ Gospodnja ovako: |
| 1. Kraljevima 17,9 | "Hajde, idi u Sarfatu, što je kod Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun tamo jednoj udovici, da te hrani." |
| 1. Kraljevima 17,10 | Tako on zaputi u Sarfatu, Kad dođe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva, On je dozva i zamoli: "Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!" |
| 1. Kraljevima 17,11 | Kad ona pođe da donese, viknu on za njom: "Donesi mi i kruha malo!" |
| 1. Kraljevima 17,12 | Ona odgovori: "Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nemam ništa pečeno, nego samo još pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo kupim drvaca, da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti." |
| 1. Kraljevima 17,13 | A Ilija joj reče: Ne brini se! Idi i učini, kako si rekla! Ali prije načini meni od toga jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu. |
| 1. Kraljevima 17,14 | Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Brašna u ćupu neće nestati i krčag s uljem neće se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet pošlje dažd na zemlju." |
| 1. Kraljevima 17,15 | Ona otide i učini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i kuća njezina. |
| 1. Kraljevima 17,16 | Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije. |
| 1. Kraljevima 17,17 | Poslije toga dogodi se, da se je razbolio sin žene, kojoj je pripadala kuća. Kako je bolest njegova tako okrenula na gore, da je izdahnuo dušu svoju, |
| 1. Kraljevima 17,18 | Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni, da u pamet dozoveš moje grjehote i da mi umoriš sina?" |
| 1. Kraljevima 17,19 | On joj odgovori: "Daj mi sina svojega!", uze ga tada iz naručja njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao, i položi ga na postelju svoju. |
| 1. Kraljevima 17,20 | Tada se pomoli Gospodu ovako: "Gospode, Bože moj, hoćeš li doista tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam gost, da joj umoriš sina?" |
| 1. Kraljevima 17,21 | Nato se pruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodu: "Gospode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!" |
| 1. Kraljevima 17,22 | I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov vrati se opet u njega, i posta živ. |
| 1. Kraljevima 17,23 | I Ilija uze dječaka, donese ga iz gornje sobe u kuću i predade ga materi njegovoj i reče: "Evo, tvoj sin opet živi!" |
| 1. Kraljevima 17,24 | Tada žena reče Iliji: "Sada znam, da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina." |
