| 1. Kraljevima 22,1 | Prođoše tri godine bez rata između Sirije i Izraela. |
| 1. Kraljevima 22,2 | A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, kralju Izraelovu. |
| 1. Kraljevima 22,3 | Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: "Znate, da Ramot Gilead pripada nama, A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije." |
| 1. Kraljevima 22,4 | I kad on Jošafata upita: "Hoćeš li poći s menom u boj proti Ramot Gileadu?", odgovori Jošafat kralju Izraelovu: "što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji." |
| 1. Kraljevima 22,5 | A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!" |
| 1. Kraljevima 22,6 | I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!" |
| 1. Kraljevima 22,7 | A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?" |
| 1. Kraljevima 22,8 | Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!" |
| 1. Kraljevima 22,9 | I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!" |
| 1. Kraljevima 22,10 | Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima. |
| 1. Kraljevima 22,11 | Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!" |
| 1. Kraljevima 22,12 | Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: "Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju." |
| 1. Kraljevima 22,13 | Poslanik, koji je bio otišao da dovede Mikaju, reče mu: "Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreću navješćuj!" |
| 1. Kraljevima 22,14 | Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti." |
| 1. Kraljevima 22,15 | Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On mu odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju!" |
| 1. Kraljevima 22,16 | A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?" |
| 1. Kraljevima 22,17 | Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!" |
| 1. Kraljevima 22,18 | Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?" |
| 1. Kraljevima 22,19 | A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane. |
| 1. Kraljevima 22,20 | I Gospod upita: Tko će zaluditi Ahaba, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono. |
| 1. Kraljevima 22,21 | Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako? |
| 1. Kraljevima 22,22 | Odgovori Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako! |
| 1. Kraljevima 22,23 | I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te." |
| 1. Kraljevima 22,24 | Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i reče: "Kako je otišao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?" |
| 1. Kraljevima 22,25 | Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ." |
| 1. Kraljevima 22,26 | Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu |
| 1. Kraljevima 22,27 | I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!" |
| 1. Kraljevima 22,28 | Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!" |
| 1. Kraljevima 22,29 | I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu. |
| 1. Kraljevima 22,30 | A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov i pođe u boj. |
| 1. Kraljevima 22,31 | A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad ratnim kolima njegovim: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!" |
| 1. Kraljevima 22,32 | I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika. |
| 1. Kraljevima 22,33 | tim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega. |
| 1. Kraljevima 22,34 | A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!" |
| 1. Kraljevima 22,35 | Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima. Uveče on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola. |
| 1. Kraljevima 22,36 | O zahodu sunčanom odjeknu glas kroz tabor: "Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kući, jer je kralj mrtav.": |
| 1. Kraljevima 22,37 | Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji. |
| 1. Kraljevima 22,38 | Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu, i bludnice su se kupale u njem, kao što je to bio navijestio Gospod. |
| 1. Kraljevima 22,39 | Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palače od slonove kosti i utvrđenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih. |
| 1. Kraljevima 22,40 | Kad je Ahab bio počinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija. |
| 1. Kraljevima 22,41 | Jošafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom. |
| 1. Kraljevima 22,42 | Imao je Jošafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva. |
| 1. Kraljevima 22,43 | On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i činio je, što se dopadalo Gospodu. |
| 1. Kraljevima 22,44 | Samo uzvisine nijesu bile srušene. Još uvijek prinosio je narod žrtve zaklanice i kadio kad na visinama. |
| 1. Kraljevima 22,45 | S kraljem Izraelovim živio je Jošafat u miru. |
| 1. Kraljevima 22,46 | Ostala povijest Jošafatova, pobjede, što ih je izvojevao, i ratovi, što ih je vodio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom. |
| 1. Kraljevima 22,47 | I ostatak posvećenih bludnica, što su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi on iz zemlje. |
| 1. Kraljevima 22,48 | U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja. |
| 1. Kraljevima 22,49 | Jošafata dade sagraditi lađe taršiške, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo, jer se lađe razbiše u Esion-Geberu. |
| 1. Kraljevima 22,50 | Tada Ahazija, sin Ahabov, predloži Jošafatu "Moji ljudi mogli bi s tvojima ići na lađe." Ali Jošafat ne pristade na to. |
| 1. Kraljevima 22,51 | Kad je Jošafat bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram. |
| 1. Kraljevima 22,52 | Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom. |
| 1. Kraljevima 22,53 | Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, i išao je putovima oca svojega i matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh. |
| 1. Kraljevima 22,54 | On je služio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve kako je to bio činio otac njegov. |
